petak, 27.10.2006.

Malo Glavaša, malo Beškera i malo ružnih riječi

Volim čitat Jutarnji poslije posla. Uz kavu ili pivo.

U zadnje vrijeme osobito mi je zanimljiv zbog slučaja Glavaš. Osobno sam uvjerenja da je kriv, ima facu i reputaciju silnika. No, možda se i varam, ja to cijenim po njuhu. U svakom slučaju želim mu najpravednije moguće suđenje. Ako je zločinac, nek si dragu Rvacku gleda iz ćelije. Ako pak nije, neka šeće dragom mu zemljicom. I tu uopće nije važno da li je to politički motiviran proces.

Indirektno vezano uz tu temu Inoslav Bešker u svojoj se kolumni bavi anonimnim verbalnim nasiljem na hrvatskim portalima. Kažem "vezano" jer se upravo oko slučaja Glavaš ovih dana lome koplja u komentarima na www.jutarnji.hr.
Malo koplja, malo ruke i noge. Srećom samo verbalno, ali veoma indikativno. Šokira li vas činjenica da smo država mrzitelja? Mene ne. Znam to odavno.

Ja sam danas uputio nekome par ružnih riječi. Bivša draga je na svom blogu potvrdila razlog zbog kojeg sam joj okrenuo leđa... Moj prethodnik je bio važniji. Pa iako je draga već u arhivi, post je svejedno bio šamar. I potvrda svega što sam zapravo i osjećao za sve to vrijeme.
Riječi koje sam joj uputio bile su melem na ranu. Ne kajem se zbog njih, skrušeno priznajem.

Bio sam Čovjek-Kokoš. Sad će se moja onemogućena Gošća iz komentara zlurado smijati. Neka. I treba tako. Ako joj je gušt.