utorak, 17.10.2006.

Samo malo umoran... Trenutno.

Opet sam sam. I nisam time razočaran. Previše je bilo iscrpljujuće. Kad s nekim prekidaš jednom tjedno, to je očigledno znak da nešto ne valja.
Ne krivim sebe. Bio sam spreman za dobro, nespreman za loše. Ne želim biti spreman za loše, ne u početku, ne u stvaranju temelja. Krivim se samo za preosjetljivost na stanje s druge strane. Jebiga, ne mogu biti kao stijena, veseo i stabilan ako od nje ne prema meni ne dolazi radost, želja i volja. Neću nikad ni moći.

Paradoksalna istina je da sam mirniji sam. Zadovoljniji. Iako mi nije cilj biti sam i zadovoljan time.

Nisam mislio da će to ikad biti tako.

Malo sam ispijen. Nisam sad ni za neozbiljne veze. Previše sam prazan iznutra. Kao jebena rupa. Ali ne zadugo. Sad želim uživati. I ništa ozbiljno me ne zanima. Barem za sada, dok se možda opet nešto ne promijeni u meni.

Možda žene nisu vrijedne ljubavi i respekta.
Ne znam sada da li uopće želim razmišljati na taj način, tek mi pada na pamet kao jedan od mogućih zaključaka.

Ako sam bio vježba na nečijem putu neka to urodi plodom. Neka ne bude uzalud.

Vani je danas lijep dan. Ima još života, ima još doživljaja za mene.

Sutra je uvijek sutra. I radoznao sam što mi nosi. Uvijek ima još.

Čovjek je mlad dok je radoznao.