petak, 15.09.2006.

Poče(t)ci...

... su vrijeme suočenja s vlastitim avetima. Ponekad to čovjek ne može sam.

Nekako je bilo lakše prepustiti se struji bez obzira da li je nosila u željenom pravcu. I uvijek se moglo naći opravdanja iako ni jedno nije bilo dovoljno čvrsto.
Ali to prepuštanje bilo je pusto, struja ima svoj tok i uglavnom ne nosi tamo kud bi čovjek htio stići.

Ne znam što dolazi ako potučem aveti. Jednako kao što ne znam ni da li je bolje ako počne mukotrpno ili ako započne glatko.

Možda nisam uzalud tu gdje sam sada. Možda je Gazda napokon složio kockice iako to sad ne djeluje tako.

Bloody instinkt ili samo mix kojeg umor i usamljenost zamiješaju od želja i nadanja?

Ne bulaznim, tučem se s avetima.

Osjećaj nije loš iako baš i nije počelo bajkovito. Dobar je i smiren i to najviše zbunjuje.

A možda su u šumi.