trag ovogodišnji
trebalo mi mislim vrlo tužno
da završim sa svim
i da progutam knedle
napravljene od prezrelih šljiva
ova godina nije bila ružna
više nužna
trebala sam u internat
nisam htjela
skoro me strpaše
poput njihovih koji se
strpati daju
povlačim se
ne dam se
tjeram od sebe
one koji ne znaju
a vjerujem da im je bolje tako
veselje iznad svega
koje me povlači za ruku
da se stopim s onima
kojima samo noćas pripadam
a kad zora svane
moj trag u njima nestane
a grlili su me
a pjevali su mi
i plesali sa mnom
i upijala sam ih
ne znaju još što im život nosi
a nose žarkocrvene ruževe
na usnama slatkim sjajnim
ljubih ih nekoć
dok me nisu ostavile na miru
sada samo gledam da se
zabavim nužno
da preduhitrim misli
prije nego me sustignu
