trebalo mi mislim vrlo tužno
da završim sa svim
i da progutam knedle
napravljene od prezrelih šljiva
ova godina nije bila ružna
više nužna
trebala sam u internat
nisam htjela
skoro me strpaše
poput njihovih koji se
strpati daju
povlačim se
ne dam se
tjeram od sebe
one koji ne znaju
a vjerujem da im je bolje tako
veselje iznad svega
koje me povlači za ruku
da se stopim s onima
kojima samo noćas pripadam
a kad zora svane
moj trag u njima nestane
a grlili su me
a pjevali su mi
i plesali sa mnom
i upijala sam ih
ne znaju još što im život nosi
a nose žarkocrvene ruževe
na usnama slatkim sjajnim
ljubih ih nekoć
dok me nisu ostavile na miru
sada samo gledam da se
zabavim nužno
da preduhitrim misli
prije nego me sustignu
Post je objavljen 12.10.2008. u 03:48 sati.