triatlon dnevnik

četvrtak, 30.09.2010.

Cener liga

Jučer sam po prvi put nastupio na novo oformljenoj Cener ligi. Liga se vozi na među ovdašnjim biciklistima popularnom “Sljemenskom ceneru”, stazi dužine 9,7km koja vodi od podnožja pa skoro do vrha Sljemena uz prosječan nagib od 5,5%. Ovo mi je bila zadnja prilika za nastup jer se jučer održalo zadnje 6. kolo (tj. zadnje ovogodišnje).
Startali smo dosta jako i odmah na početku se izdvojila grupa od nas 5. Grupa se brzo počela osipati tako da smo nakon otprilike 3km na čelu ostali samo ja i Danijel Kvasina. Kvasina mi je dosta dugo puhao za vrat, a onda je negdje oko ili malo nakon polovice staze puhanje prestalo što je bio znak ili da drži zrak ili da je otpao. Ispostavilo se da je bilo ovo drugo :-). Do crte sam došao nakon 26.38 minuta. Rezultati i dodatne informacije o ligi se mogu naći tu: http://cenerliga2010.blog.hr/
U subotu nastupam na državnom prvenstvu u sprint duatlonu u Vrlici, a nakon toga planiram otrčati 2 polumaratona. Prvi bi trebao biti Zagrebački, a drugi Starek.

30.09.2010. u 15:48 • Komentiraj (6) • Print • #

ponedjeljak, 27.09.2010.

Trening utrke

Zadnja dva vikenda sam imao dvije kraće utrke. Prošli tjedan sam sudjelovao na utrci Sportom mjenjamo dijabetes. Unatoč kišnom vremenu pojavio se pozamašan broj natjecatelja, a poprilično bogat nagradni fond je privukao i dosta jakih imena. Trčali smo Jarunski krug, po cesti (6,3km). Plasirao sam se na 11. mjesto sa rezultatom 20.52. Nisam zadovoljan ni rezultatom ni plasmanom, ali barem sam napravio dobar trening.
Jučer sam nastupio na utrci 4 Zagrebačka trga. Ovaj put sam se osjećao znatno bolje. Trčao sam rame uz rame s kasnijim pobjednikom Majdandžićem i tempo mi nije izgledao težak. U tim trenucima sam mislio da imam pobjedu u džepu, ali par trenutaka kasnije sam se predomislio. Ujutro sam pojeo sumnjivu Mozzarellu (kriza je pa se ništa ne baca) i ta Mozzarella je poželjela izaći van skupa sa svim ostalim stvarima koje su se našle u probavnom traktu. Morao sa usporiti da ne bi ukaljao ime (i dres), tako da sam kroz cilj prošao na 4. mjestu u vremenu 16.33min.
Danas sam u Večernjem pročitao da je ova utrka u stvari maraton:

"U maratonu su i ove kao i prošlih godina sudjelovali trkači svih dobi, prema tome je maraton i koncipiran. Naime, podijeljen je na četiri djela; 200 metara za djecu do četiri godine, 700 za mališane do sedam godina, 1200 metara za one do 14 godina i glavna utrka od pet kilometara."

Mogu biti zadovoljan rezultatom koji je za 1.47h bolji od aktualnog svjetskog rekorda. Šteta što staza nema IAAF certifikat pa mi se rezultat neće priznati.

27.09.2010. u 11:13 • Komentiraj (5) • Print • #

ponedjeljak, 13.09.2010.

Loveman - izvještaj

U subotu sam nastupio na otvorenom prvenstvu Slovenije u half-Ironman triatlonu (1,9-90-21 km) koje se ujedno vrednovalo i kao prvenstvo Hrvatske. Start je bio zakazan u 7h što je obećavalo još jednu prohladnu utrku. Temperatura zraka je bila 12C, a vode 18C, a već su se nazirale i prve zrake sunca, što je značilo da je ipak dosta toplije nego prošli vikend u Austriji. U skladu s tim odlučio sam da ću se natjecati samo u dresu bez ikakvih odjevnih dodataka. Ispostavilo se da sam pogriješio, ali više o tome kasnije.

Plivanje
Bazeni su bili zatvoreni protekla 3 tjedna, pa mi se dogodio manji pad forme. Bez obzira koliko plivam u otvorenoj vodi padnem u formi ako par puta tjedno ne odem na bazen. Ali ipak sam se nadao da ću isplivati s Patrčevićem i Plešeom koji su bili glavni favoriti za pobjedu.
Stvari su krenule u krivom pravcu već u prvoj sekundi utrke. Start je bio iz vode i organizatori su postavili uže koje je označavalo startnu liniju. To uže su namjeravali podignuti u zrak kad sudac oglasi znak za start. Međutim, netko je povukao uže u vodu (a ovi sa strane su ga još držali zategnutim), ja sam se zapetljao u uže i na račun toga izgubio par sekundi.

spomenuto uže

Tih par sekundi se ne čini puno, ali sad sam imao zid ljudi ispred sebe kroz koji se trebalo nekako probiti. Nakon par minuta hrvanja i puno potrošene energije probio sam se naprijed, ali vidio sam da je grupa već otišla. Naravno, grupa je pomalo odmicala i do kraja plivanja sam imao zaostatak od minutu i pol. Vrijeme plivanja 26.26 min.

Bicikl
Vozila su se dva kruga. Prvi je bio nešto duži od Bleda do Bohinja i nazad, a drugi je išao do Bohinjske Bistrice i nazad na Bled. Cesta prema Bohinju prolazi kanjonom Save Bohinjske u kojem nije bilo sunca i temperatura je bila dosta niža nego na Bledu. Kako smo se približavali Bohinju pojavila se i magla. Puhao je i neki podmukli vjetar. Lišće sa strane je mirovalo, ali jedva sam vozio preko 30 km/h na blažim nizbrdicama. Trebao sam ponijeti barem biciklističke rukave. Polako sam sustizao natjecatelje ispred sebe i na prvom okretu sam vidio da mi Dejan i David bježe otprilike 3 minute. Nakon prvog okreta sam se malo ugrijao i zaostatak za vodećim dvojcem se nije značajnije mjenjao. Par kilometara nakon okreta sam se probio na 3. mjesto. Iza mene je vozio Mitja Mori, a kasnije i još jedan član štafete. Do kraja biciklističkog dijela se nije ništa značajnije promjenilo. Nisam uspio smanjiti zaostatak za vodećim dvojcem, a nisam se uspio riješiti Mori-a. Vrijeme bicikla 2.15h.

izgledam pospan, zašto su ti startevi tako rano

Trčanje
Mori je dobio kaznu zbog draftanja, tako da sam na početku trčanja već imao 4 minute prednosti za četvrtoplasiranim. S druge strane Pleše i Patrčević su bili 3,5 minute ispred mene. Bilo mi je jasno da ću vrlo vjerojatno zadržati poziciju ukoliko ne dođe do nekog spektakularnog pucanja (bilo mog, ili od dvojca ispred). Trčali smo 3 kruga od 6km oko Bledskog jezera i dodatak od 3km. Imao sam ujednačen tempo u prva 3 kruga (22.54, 23.17, 23.01), a onda sam u zadnja tri kilometra malo usporio jer sam vidio da mi se plasman neće mjenjati. Nije mi izgledalo da sam previše usporio, ali iz rezultata sam vidio da sam u ta 3km izgubio skoro 2 minute (u odnosu na tempo koji sam do tad držao). Na kraju 3. mjesto ukupno, te 2. mjesto za PH. Zadovoljan sam plasmanom, ali bi volio da je zaostatak bio malo manji. Rezultat trčanja 1.22h, a ukupno vrijeme 4.06h.

Zaključak
Eksperiment sa dva polu-Ironmana u 6 dana je uspio. Za vrijeme ove utrke se nisam osjećao ništa lošije nego prošli vikend (možda sam čak išao i malo bolje). Na plivanju sam imao peh, ali i blagi pad forme. Da sam bio u formi od prije mjesec dana sigurno bi isplivao s Dejanom i Davidom. Da nije bilo peha možda bi ih i sad mogao pratiti.
Zadovoljan sam vožnjom i gotovo sam siguran da bi mogao pratiti tempo vodećeg dvojca da sam isplivao sa njima. Staza nije teška, ali nije ni lagana. Imali smo nešto vjetra, bilo je dosta blagih uzbrdica i nizbrdica, prvih 10km je asfalt nešto lošije kvalitete (taj dio smo prošli 4 puta). Kad se sve to zbroji staza je jednako brza kao ona u Walchsee-u. Imao sam istu prosječnu brzinu kao u Austriji samo što je ova staza 88 km, a ona u Walchsee-u skoro 92 km.
Dojam s trčanja su malo pokvarila zadnja 3km. Imao sam nešto rezerve i da je trebalo sigurno bi mogao skinuti još par minuta. Treba uzeti u obzir da staza nije ravna.
Prije utrke sam se nadao da bi mogao ići ispod 4h. Da se sve poklopilo ili da sam u formi u kojoj sam bio krajem 6. mjeseca mislim da bi uspio, a ovako ću probijanje granice od 4h ostaviti za iduću godinu.

rezultati

13.09.2010. u 09:32 • Komentiraj (3) • Print • #

četvrtak, 09.09.2010.

Loveman

U subotu nastupam na half-Ironman utrci na Bledu. Utrka će se vrednovati kao Prvenstvo Slovenije, a pošto je utrka na Jarunu otkazana ova utrka će ujedno biti i Prvenstvo Hrvatske.

Jučer je na svjetskom prvenstvu u akvatlonu Matija Lukina zauzeo 3. mjesto u kategoriji U23 pa mu ovom prilikom čestitam (rezultati).

09.09.2010. u 09:59 • Komentiraj (2) • Print • #

ponedjeljak, 06.09.2010.

Challenge Walchsee-Kaiserwinkl

U triatlonu, pogotovo na dugoj distanci, se loše utrke događaju puno češće nego dobre. Ovaj vikend sam se natjecao na Challenge-half utrci u austrijskom gradiću Walchsee smještenom uz istoimeno jezero, a utrku bi smjestio u skupinu loših (loših po mojoj izvedbi, ne po organizaciji). Naravno, nijedna utrka nije apsolutno dobra ili loša, iz svake se mogu izvući i dobre i loše stvari, a ovaj vikend je ipak bilo nešto više ovih loših.
Na put sam krenuo u petak sa Govindom i obitelji Patrčević (Dejan, Helena i Roko). U Austriji nas je dočekalo prohladno i kišno vrijeme koje se nastavilo i idući dan. Priroda je u tom dijelu Austrije jako lijepa, pa mi je bilo žao kad sam vidio da sam ponio fotoaparat sa praznom baterijom.
Idući dan (nedjelja) nas je dočekalo nešto bolje vrijeme. I dalje je bilo dosta hladno, ali barem je bilo suho. Start je bio u 7.30h, a u to vrijeme je zrak bio ugrijan (ili ohlađen) na 10C, a temperatura vode je bila 15C. Ipak, jednom kad je utrka krenula nisam imao problema sa hladnoćom. Krenuo sam dosta dobro i na plivanju sam se našao u dobroj grupi, a tempo mi je čak izgledao prelagan. Ali onda se u par minuta sve promjenilo. Odjednom sam počeo gubiti snagu i počeo kliziti na začelje grupe da bi na kraju i otpao i iz vode izašao sa 20s zaostatka. Tranziciju sam napravio preležerno i izgubio dodatnih 20 sekundi. Tih par minuta (završni dio plivanja + T1) se pokazao kao ključan za daljni tijek utrke.
Na početku bicikla me pretekao Michael Weiss koji je bio za klasu bolji od svih i njega nisam mogao pratiti. Za one koji ne znaju, Weiss je bivši MTB biciklist koji se prije par godina prebacio u triatlon. Jučer je stazu dužine 91,9km sa 900m vertikalnog uspona prošao za nevjerojatnih 2.04h (prosjek 44,5 km/h). Nakon 10-15km me prestigao i Finac Miettinen. Nisam ga pratio nego sam nastavio u svom tempu. Sad mislim da je to bila greška jer je nakon što me prestigao počeo voziti u nekom tempu kojeg bi i ja vjerojatno mogao pratiti. Samo sam trebao malo stisnuti zube za vrijeme početnog ubrzanja. Ali lako je biti general poslije bitke. Do 50-og kilometra sam vozio sam ko duh, a kao što sam već par puta pisao i na non-drafting utrkama se ne može ići sam protiv grupe. Nakon tih početnih 50km me sustigao Andreas Hechler i nas dva smo se u idućih 15-20 km probili do grupe u kojoj su bili Ritter, Wyss i Lyatsky. Ja sam na brdu malo povukao i Wyss je otpao. Do tranzicije se nije ništa spektakularno događalo.
Na trčanju sam krenuo dosta dobro. Prvi kilometar sam trčao sa Ritterom (koji ima zapažene rezultate u triatlonu), a onda nas je sustigao Lyatsky i podigao tempo. Ja sam krenuo za Rusom, a Ritter je otpao. Međutim i ja sam nakon otprilike 2km počeo posustajati. U tom trenutku sam bio negdje oko 12-og mjesta i dosta blizu planiranog top-10 plasmana. Nakon toga su kola ponovno krenula u krivom pravcu. Čudno sam se osjećao na trčanju. Tempo mi je izgledao ugodan, ali nikako nisam mogao ubrzati. Prvi krug mi je bio daleko najbrži, a naredna 3 su bila unutar 20s premda sam imao osjećaj da sam u zadnjem krugu značajno ubrzao. Do kraja sam izgubio još par pozicija i u cilj ušao na 17. mjestu. Na samom kraju sam napravio grešku koja me koštala jedne pozicije. Nisam vidio skretanje za ciljni prostor i ušao sam u 5. krug, a dok sam shvatio grešku jedan natjecatelj me prestigao. Na kraju smo šprintali i izgubio sam za 0,2s.
Pobjedu je odnio Weiss ispred talijanskog dvojca Cigana, Degaspieri. Dejan se na trčanju probio do 6. mjesta ali onda su počeli problemi s koljenom pa je pao na još uvijek vrlo dobru 9. poziciju. Govind je završio utrku za 6.13h, a naš Austrijanac Marinko Barac je osvojio 4. mjesto u iznimno jakoj M40-44 kategoriji (podij mu je izmakao za 16s).
Inače, Challenge organizira utrke na razini Ironmana (a neki tvrde i dosta bolje), a ova utrka nije bila izuzetak. Ovo mi je bila prva Challenge utrka i nemam ni jednu primjedbu na organizaciju kako same utrke, tako i popratnih događaja uz utrku.

rezultati

06.09.2010. u 12:19 • Komentiraj (6) • Print • #

srijeda, 01.09.2010.

Treninzi u Hercegovini i Dalmaciji

450 metarski bazen na Baćini

Vrgorsko polje

Pogled na Ljubuški i na Ljubuško polje (bilo je i ono zeleno kao Vrgorsko dok proizvodnju nije uništio jeftin uvoz). U pozadini se naziru Velež, Čvrsnica, Čabulja i Vran (da je vidljivost bolja možda bi se i vidile).

Dok sam ja praznio baterije na suncu, netko ih je na tom istom suncu punio

Uglavnom sam trenirao na cestama u trokutu Vrgorac-Metković-Ploče. Kvaliteta asfalta i nije pretjerano dobra, ali je znatno bolja nego s druge strane granice. Ta razlika je iz godine u godinu sve veća. Kad se dovrši dionica autoceste do Ploča, te će se prometnice dodatno rasteretiti jer sad služe kao poveznica između Jadranske magistrale i autoceste A1. Radovi su u punom jeku.

Pogled na Pelješac i na more

Masline

Tu sam proveo prvih 19 godina života (i još po koji mjesec kasnije)