E-mail
harpocrat210@gmail.com





vilenjak

07.06.2016., utorak

U sredini mora

- Uvijek je bilo nas četvero: Vitez, Dama, Princ i Princeza.

- Sve do smjene generacija...

- Prerane smjene genaracija. Činilo se da Vitez i Dama ne mogu više držati Otok na površini.

- I što onda?

- Princ i Princeza su ih morali smijeniti, iako su mladi i neiskusni.

- A stariji?

- Povukli su se duboko u džunglu.

- I što rade tamo?

- Odmaraju.

- A otok?

- Postao je lakši. Više nema problema. Kraljevstvo je spašeno.

- Po kojoj cijeni?

- Izgleda kao da nema nekog većeg problema. Vitez i Dama su se produhovili, a Princ i Princeza naglo odrasli.

- Jesi li siguran da je krize uopće bilo?

- To je pitanje za alkemičare.

- 17:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

23.04.2016., subota

Pliskavice

- Nekoliko puta sam sanjao delfine. Ili ljude delfine. O njima razmišljam i dok sanjarim tijekom dana...

- Što kažu sanjarice?

- Ne zajebavaj. Ne govorimo o sanjaricama, nego u Jungovskoj psihoterapiji.

- Ok, što kažu mudrosne knjige Jungovske psihoterapije?

- Svašta. Delfini su emocija, energičnost, ali i vodič duša na putu do Otoka Blaženih.

- Opet patološki halucuniraš da ćeš umrijeti?

- Tako mi se čini.

- Ne seri! Ne paše ti ovakvo prenemaganje uz image new age gurua.

- Nisam više new age guru. Umoran sam.

- Od svoje uloge?

- Općenito sam umoran.

- I misliš da ćeš umrijeti od umora?

- Pa, lingvistički je to dvoje jako blizu.

- I što bi se tebi, umornom new age guruu, dogodilo kad bi umro?

- Vjerojatno bih se prvo sreo sa svojim dragima u paklu.

- Eto ga sad. Mislio sam da nema pakla, da svi idu u raj.

- Pakao su teške, niske emocije. Ako ima njih, ima i pakla, da parafraziramo Sokrata.

- I tko su to troje?

- Djed, čija je nasilna smrt odredila pola mog života. Drug, koji je mlad umro, a bio je poput moje inverzije u nekoj drugoj realnosti. Tetka, luda žena koja me je ludog odgojila.

- I što bi ti oni rekli?

- Najvjerojatnije da produžim dalje.

- A onda?

- Onda bi me delfini, pliskavice boga Dioniza, odnijeli do Otoka Blaženih.

- Koga bi tamo sreo?

- Mnoge, pa i tvoju majku, ona je uvijek bila na mojoj strani. Razgovarali bi o kreditima, frustraciji, uzaludnim pokušajima kontrole i spašavanja. A onda bi uz čašu medovine sve zaboravili... Dok vječno sunce sija.

- Lud li si i naporan.

- Možda.

- 12:58 - Komentari (7) - Isprintaj - #

07.04.2016., četvrtak

Na dnu mora

- I kako si se našao ovdje, na dnu mora?

- Zaboravljao sam na obaveze.

- Prema drugima?

- Ne, prema samome sebi.

- I sam si sebe osudio da uđeš ovdje? U gustu šumu pod morem?

- Nisam, teške misli su me ovdje spustile.

- I što sad?

- Sad moram ići do kraja.

- A kraj je...

- U središtu tame.

- Čemu se tu nadaš?

- Preporodu. Na zaravni, u središtu šume, srest ću svoju sudbinu. A to je zbir svih mojih mana.

- I što onda?

- Onda će netko od nas dvoje umrijeti. Ili sudbina, ili Ja.

- Nadaš se pozitivnom ishodu?

- Naravno. A što mi drugo preostaje?

- 17:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

05.04.2016., utorak

Papa Jung

The only thing that really matters now is whether man can climb up to a higher moral level, to a higher plane of consciousness, in order to be equal to the superhuman powers which the
fallen angels have played into his hands.
But he can make no progress with himself unless he becomes very much better acquainted with his own nature.
Unfortunately, a terrifying ignorance prevails in this respect, and an equally great aversion to increasing the knowledge of his intrinsic character.
However, in the most unexpected quarters nowadays we find people who can no longer blink the fact that something ought to be done with man in regard to his psychology.
Unfortunately, the little word "ought" tells us that they do not know what to do, and do not know the way that leads to the goal.
We can, of course, hope for the undeserved grace of God, who hears our prayers.
But God, who also does not hear our prayers, wants to become man, and for that purpose he has chosen, through the Holy Ghost, the creaturely man filled with darkness—the natural man who is
tainted with original sin and who learnt the divine arts and sciences from the fallen angels.
The guilty man is eminently suitable and is therefore chosen to become the vessel for the continuing incarnation, not the guiltless one who holds aloof from the world and refuses to pay his tribute to life, for in him the dark God would find no room. ~Carl Jung, CW 11, Pages 460-461

- 00:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

02.04.2016., subota

Na mostu

- Što za tebe dakle znači prelazak preko tog mosta?

- Sve. Most je zapravo život. Ispod huče, struje i uzdišu godine koje su prošle.

- Osjećaš li se starim?

- Ne, zapravo se osjećam sve mlađim. Iznenađenijim začudnim obratima koje mi život poklanja.

- A ispred tebe je...

- Nešto sasvim novo.

- Pa ti si sasvim promijenio mišljenje o svojoj okolini, prošlosti i budućnosti...

- Nisam. Samo sam ga ponovno ispričao. Valjda to nije grijeh.

- Ne bih rekao da je.

- Mashallah.

- 23:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

31.03.2016., četvrtak

Zima

- Što se zapravo dogodilo u tom gradu?

- Ništa. Ništa se nije dogodilo.

- I u čemu je problem?

- Upravo u tome. Svi su ostali u prošlosti. Zato sada, u sadašnjosti, nikog nema.

- Osim nekolicine duhova.

- Nisu to duhovi u horror smislu - više kao vodiči kroz prošla vremena. A samo prošlosti tamo zapravo ima.

- A gdje bi bila sadašnjost?

- Sadašnjost je tamo, prijatelju Vilenjače, u skoro potpunom okruženju sjećanja.

- A zašto je sjećanje problem?

- Jer je puno težine i svojevrsne vlage, ustajale vodene mase. Zato je ljepljivo i ometa...

- ...Život?

- Da. Disanje. Život. Izjeda ga.

- I što dalje?

- Boj se vodi.


- 05:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

29.03.2016., utorak

Prelazak

- Zašto ne prijeđeš na drugu stranu?

- Ovdje mi je sve poznato.

- Ali je sve i mrtvo...

- Da. Tu su moji prijatelji i rodbina.

- Na drugoj strani je novi život...

- Drugačiji. Nepodnošljiva buka. Agresivni ljudi.

- Da, ali to je život, brate moj.

- To mi i smeta.

- 15:32 - Komentari (6) - Isprintaj - #

16.03.2016., srijeda

Grad snova

- Često sanjam da sam tamo.

Tamo gdje si rođen?

- Ne, sa druge strane rijeke.

Ali, tamo nije ni upola toliko dinamično? Svi su napustili tu obalu rijeke, živi tek poneko...

- Od živih, tek par stotina ljudi. Ali na lijevoj su obali uspomene, duhovi, snovi, stvari koje se nikad nisu dogodile, ili bi bilo bolje da se nikad nisu dogodile.

I, koliko često tamo dolaziš?

- Skoro nikad u stvarnosti. Možda jednom ili dvaput godišnje. Ali snovi me tamo vode bar dvaput tjedno.

Pa kako, kad tamo nisi bio toliko puta ni kad si bio dječak?

- Baš zato. To je zemlja duhova. Kad sam tamo, i ja sam jedan od njih, Duh iz dolina magle i snoviđenja.

I daje ne razumijem.

- Kako ne razumiješ. To je strana na kojoj živi ono što nikad nije bilo. Stvarnija od stvarnosti...

Možeš li mi ipak objasniti više o tome?

- Hoću.

- 01:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.09.2015., ponedjeljak

Gnoza Crvenog Maga

Dobro se vraća zlim, a zlo dobrim...

- 16:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.08.2015., utorak

Iluzija

- Sigurno znaš priču o kineskom filozofu koji je sanjao da je leptir...

- A kad se probudio, nije znao je li leptir koji sanja filozofa, ili ovo drugo. Da, to je bio Zhuang Zhu.

- I ja se to pitam.

- Jesi li se proubudio?

- Ne, nego je li moj život halucinacija.

- Od rođenja?

- Ne baš od rođenja. Nego recimo od 2002., kad mi je Staks dao da pijem čaj od dature, kraj dvorca Vrana.

- I što se tad dogodilo?

- Ništa. Ali sve poslije je bilo apsurdno. Postao sam urednik tabloida koji je pretjerana karikatura tabloida iz moje mladosti. Od tamo me otjerao premijer, koje je kasnije završio u zatvoru. Primili su me natrag na posao u firmu gdje sam nekad radio, da bi glumatao spasitelja. Nakon toga je išlo sve šašavije... dok nisam postao dio užeg tima Stranke.

- Da, pa to je sve šašavo. A prijatelji i ljubavi?

- Prijatelji su uglavnom negdje nestali, a ljubavi... najviše sam volio kćer onog starog tipa iz Limba, a ona je pobjegla sa dopisnikom iz Opuzena, starog Ranka učenikom.

- Sad si mi dao misliti. A ja, jesam li ja, koji s tobom sad razgovaram, realan.

- To moraš zaključiti sam za sebe. Ali ako ti nisi siguran - onda ne bih rekao. Ti si zapravo, sjena moje potrebe za tabloidnim.

- Uzdravlje.

- Truth is out there.

- 19:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.11.2014., ponedjeljak

Sandokan i ja

Na stanici kod pedagoške akademije, na Savskoj, sreo sam Sandokana.

Nisam ga odmah prepoznao. Bio je među masom od tristotinjak branitelja, koji već tri tjedna kampiraju pred nadležnim ministarstvom. Veselo mi se osmjehnuo, i mahnuo mi.

Često me pozdravljaju ljudi kojih se ne sjećam. Imam za njih razrađene rutine, koje mi pomažu da dobijem na vremenu dok se ne sjetim tko su. "Pa gdje si, kako tvoji, kako posao...", govorim im, nadajući se da će reći nešto što će mi pomoći da ih "smjestim."

"Sjećaš se ti mene... znamo se preko Maminja, iz Kašine... evo, ja sam još tu, u poslu, javi se ako ti što triba...upiši u telefon, Sandokan...", govorio mi je, usana razvučenih u osmijeh uličnog propovjednika.

Dakle, sad imam i od koga nabaviti.

"A kako se tu stvari razvijaju..." , upitam ga, pokazujući na šator, u kojem invalidi kampiraju. "Ma ne brini za to, brine se ko treba...", kaže, i pokaže na visokog poduzetnika koji je upravo prošao.

Zatim sam sreo Maria.

Mario je bio moj dobar poznanik u najcrnjim vremenima, kad smo noću obitavali u Jami Jazovki, kultnoj jazbini iza Kina Zagreb. Tad nam je pop bio Kizo.

"Hej, znaš li da je Kizo otvorio firmu... bavi se telekomunikacijama. Oženio se, dobio dijete..."

"Znam, prešao je i na budizam...", odgovaram, prisjećajući se divnih vremena, šmrkanja ravno sa šanka, navlačenja klinki po bilijarskom stolu...

"To ne znam, ali, da, rekao mi je da je bio u Nepalu..."

Iz smjera kuhinje je došao Bubi.

Bubi je moj stari drug iz Međuzgradja, kvarta u kojem sam odrastao. Ako sam ikad odrastao.

Visok je 2.25, kad je bio još dijete, aktivirao je kemijsku granatu, pa je narastao kao Hulk.

"Treba biti pozitivan...", kaže mi Bubi.

Yes. Treba biti pozitivan.

Pozitivan.

Da, pozitivan.

- 00:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.07.2014., petak

Mudri Zeus

"Bilo je vrijeme kad su se tisuće i tisuće ljudi tiskale na širokim
Zemljinim grudima. Sažalivši se na njih, Zeus u svojoj velikoj
mudrosti odluči olakšati Zemljin teret.
Tako on izazva sukob kod Ilija (Troje), s ciljem da kroz smrt
napravi mjesta u ljudskoj rasi." (Kypria, 700 PNE)

- 14:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.07.2014., utorak

Ugodni razgovori sa Princom Transplutonijanaca

- I zašto si išao u London? Zar se nisi još prošli tjedna žalio da nemaš para?
- Da, fali mi para, ali morao sam otići da malo operem glavu od svega. Čak i kratka putovanja mi pomažu da se resetiram.

- Ali što je bio sadržaj putovanja?
- Mmmm... da optutujemo. Popijemo kavu sa Princem Transplutonijanaca. I, da, da kupim prijatelju parfem u Herrodsu.

- A taj lik je...
- Suvremeni Vuduista i egzistencijalni filozof. Nekad je bio vođa kultova, sad je zadovoljniji sa dopisnom školom mračnog prosvjetljenja i povremenim pojavljivanjem u underground "javnosti".

- I što on kaže?
- Svašta. Vratio sam se puno optimističniji.

- Optimističniji? Nakon razgovora sa vudistom-egzistencijalistom?
- Da, o duši. Duša je sve, ona je stvarnija od svijeta.

- A Bog?
- Zapadnjački je Bog, kaže Princ, izraz solipsizma, projekcija ega i superega na prazno platno, koja stvara iluziju da je čovjek sam u svemiru. Nije. Njegova iluzija da je sam i da je sve izraz njegove svijesti ne može biti netočnija. Moćne duhovne sile bi nastavile postojati jednako i da ljudske rase uopće nema.

- Dakle, zapadnjak živi u svom vlastitom matrixu, u kojem ga drži njegov iluzorni bog, koji je zapravo on sam u ogledalu. Zanimljivo. A kako se iz matrixa izlazi?
- To je gnoza, prosvjetljenje. Do njega se dolazi na više načina, a Princ Transplutonijanaca podučava metodu u kojoj duša postaje važnija od uma, i tako prekida začarani krug iluzije. Duša onda iz iluzornog dana odlazi u noć, i tamo upoznaje duhovnu stvarnost.

- A ta duhovna stvarnost, kakve ona kvalitete ima? Raja? Pakla? Čistilišta?
- Noćne strane Raja. Duša je starija i od svijeta i od uma, a kroz svoju emancipaciju opet ulazi u sveti savez sa tijelom.

- Propada li tu um?
- Ne, nego ozdravljuje, jer duša preuzima na sebe ono za što je opremljena - a to je suočenje sa realnošću. To nije posao uma. Nakon toga se um može zdravo baviti praktičnim stvarima.

- Ima li tu milosti?
- Da, gnoza se događa po milosti Majke. Bog otac je tu izraz djetinje fantazije o tome da ničeg nema, a Majka štiti i vodi u stvarnost - svijet bez kraja.

- Zanimljivo. Ali zašto Vudu?
- Jer Vudu stupa komunikaciju sa 'objekitvnom' duhovnom realnošću, a ne toliko subjektivnom, u kojoj su se utopile zapadne škole misterija.

- I šta je bilo nakon predavanja?
- Išli smo se napit. U skvot klub na vrhu nedovršene zgrade u nekom radničkom kvartu. Puštao se dobar minimal.

- Pa niste li ponešto prestari za to?
- U Londonu su kriteriji za to drugačiji. Unutra je bila dobra trećina ljudi starijih od 40.

- I kako se Princ zabavio?
- Odlično, dok ga nije iznervirao pomoćni DJ pa ga je probio šakom. Onda smo se strateški povukli.

- I onda se do odlaska iz Londona razgovarali o metafizici?
- Ma ne. On se išao igrati sa simpatičnom djelatnicom hotela, a ja sam išao u British Museum.








- 10:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.11.2013., srijeda

Ponoćne pitalice Crnog vilenjaka

- Što bi bila inverzija vječnog kotača sreće, koji se ciklički podiže i spušta?
- Akazualnost, slučajnost, događaj bez razloga.

- Misliš li da dobrim djelima sigurno privlačiš dobre rezultate?
- Ne, dobra djela mogu privući još jaču kušnju. A zla djela, suprotno tome, mogu privući milost koja pokazuje put i dovesti do prosvijetljenja.

- Kako bi se svjetlost najprije pokazala zarobljenima, okovanim u pećini?
- Kao zasljepljujuća tama.

- Je li dobro činiti zlo?
- Sigurno, sve dok si u poziciji da tumačiš.

- A normalnost, ego i očekivano?
- To su bubuljice na blještavom licu jastva.

- 00:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.03.2013., subota

U danima velikog mira

- I dalje ti se čini kao da si živio sto života?
- Čak više nego ranije. Ali, sad sam toliko umoran, mnoge sam zaboravio...
- Što si zaboravio, one dobre ili one loše?
- Oboje. Ali, u prazninama, čini mi se kao da su svi dani bili sunčani... Možda je to jasno svijetlo na kraju puta, o kojem govore... Možda jedino ono ostaje, kad sva sjećanja izblijede.
- Ne pretjeruj.
- Ali to je tako. Sve blijedi, nestaje, u jasnom svijetlu vječnog optimizma... Sve, osim samog sunca, koje na kraju jedino ostaje.
- Pa to je govorio i Konvični.
- Da?
- Kako je Parmenid opisivao kako je sve jedno, a to jedno je zapravo Sunce, i sve dolazi iz Sunca.
- ....
- Da.

- 23:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2016  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Lipanj 2016 (1)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (4)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (9)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (10)
Srpanj 2007 (13)
Lipanj 2007 (9)
Svibanj 2007 (10)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (15)
Veljača 2007 (13)
Siječanj 2007 (8)
Prosinac 2006 (11)
Studeni 2006 (24)
Listopad 2006 (14)
Rujan 2006 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Što je sad ovo
Gonzo novinarstvo u kojem autor proizvodi autohagiografiju vlastitog nesvjesnog
Društvena satira

Free Counter
Free Counter
Zašto?
Sve to ima nekog smisla.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se