Jedemo, pijemo, skačemo

Bela je dobro. JEeeeee. Rez se još vidi, ali ju ništa ne smeta. Tu i tamo se nastoji počešati što mi spriječimo i to je to. Gladna je ko vuk i stalno bi jela. Po teoriji moje mame, ne može sama pa joj se daje iz ruke. Mislim, ona joj daje iz ruke, ja se bunim, a ona joj dalje daje iz ruke. Zatvoreni krug. Jutrost sam ju vani pustila s lajne i tako se sretno natrčala, naskakala preko grmića onako kako antilope skaču - trč, trč, pa skok, najurila, brzinom 200 na sat, da sam mislila da to sigurno ne bi radila da ju nešto boli ili smeta. Tako je sretna kad ujutro može pretrčati cijeli ogromni park. Hvala bogu da ne živim u centru grada. I svako jutro sretnemo istog susjeda - jednog ježa, velikog, zbunjenog koji nekuda hita. Pomirišala ga je, ali nije mu ništa htjela. Kao da bi i mogla



Onda se bilo malo do Pet Centra pa je Bivši kupio šest vreća raznih kerefeka, htio pokupovati pola centra, ali sam ga namolila da to ne čini, mislim, trebaju i drugi peseki nešto dobiti. Dobila je i nove "tange", onaj pojas koji ne ide kao ogrlica oko vrata nego na nogice i oko trupa tako da ju ne davi kad lajna povuče, super je motiv, onako peruanski (a zna se da je to moja domovina u prošlom životu bila dok sam živjela na Macchu Picchu-u), i pregršt grickalica. I jednu flašu na kojoj piše piva i koja vrišti kad ju se pritisne, što je super kada nastojite nešto koncentrirano pogledati ili ne daj bože zaspati. Mekana je i mislila sam da će ju rastrgati u 5 sekundi, ali očito da i proizvođači imaju pse pa su to tako lijepo smislili da je flaša još uvijek ok.

Oko 14 sati svaki dan uhvati ju neka "huja" pa onda juri stanom, baca se na igračke, prevrće salto napred natrag, baca igračke u zrak pa se ih lovi i po njima se valja, skače s kreveta i na krevet, juri od jednog do drugog da nas ljubi i općenito postane tako zaigrana da nema ništa od tv, kompjuterskih igrica i svega što bi normalan čovjek u kišno nedjeljno popodne radio. A onda se umori i izgleda kao da ju je netko ganjao satima. A ništa joj nije.

Danas je u popodnevnoj šetnji zabrijala s nekim malcima u igri i došla tako prljavih nogu da sam morala dići tu vreću krumpira (19 kg) i ubaciti ju u kadu, što nije bilo nimalo lako jer se otimala ko da ju spuštam u vruće ulje. Dvije smo ju držale, bila sam blatna i mokra od glave do pete, ali sam uspjela istuširati blato sa šapa. Mislim, nek zna koj je gazdarica, zar ne?! Malo se ljutila, ali onda je oprostila i sada mi spava do nogu dok ovo pišem.

Moram napuniti bateriju u kameru, pa ću dići filmiće kad ih posnimam vani i unutra da ju malo vidite "u živo".