life is...love is...

Da,da.

I ja ću se dotaknuti te teme.

Ne izbora. Ne.

Prevarili ste se.

Dotaknut ću se i osvrnuti teme radnog naslova žensko pravo glasa. Ne, neću filozofirati. Čemu?

Mnogi su barem spomenuli ili pak nadugačko i naširoko pričali o izborima sa svojim obiteljima te prijateljima. Neki su žustri zagovornici ove, neki one stranke,neki neke treće ili četvrte. No to sad nije niti bitno.

Mladi ljudi često su zadnjih dana govorili da čemu izaći na izbore...Čemu? Pa ako zbog ničeg drugog onda barem zbog, bar ženski dio populacije, zbog odavanja prizananja sufražetkinjama, ženama koje su se borile da i mi, žene, dobijemo pravo glasa, i od kojih su mnoge za to dale život. A mi danas to svoje pravo shvaćamo olako, gotovo pa kao nešto trivijalno.

Neki će sigurno reći, da, to sve stoji, ali čemu izlaziti kad je politika ovakva onakva, stranke ovakve onakve. Isti će se ljudi iduće 4 pitati zašto porezi, poskupljenje, ovakva ili onakva politika obrazovanja i tomu slično. Jeste li išta napravili kako bi vam bilo bolje? Pritom ne misleći ili sugerirajući koju stranku izabrati. Izašli ili ne izašli politika primjerice obrazovanja biti će nekakva, no jeste li mogli utjecati na izbor, one prema vama, bolje politike obrazovanja? Promijeniti barem nešto. Počinje se od malih stvari, kojima poboljšavamo život.

Ovaj post napisan je u čast svim ženama svijeta, poglaviti onima koje su se borile za pravo glasa, za nešto što nam pripada i na što imamo pravo i svima onima koje su jučer izašle na izbore i iskoristile svoje pravo glasa, iskazale svoje mišljenje i želje kakovu politiku i vlast žele, bila ona plava, crvena ili zelena.

Stella

Frutti di mare mmmm....njam! I medenjaci! Jupi, baš me razveselilo to, vjerojatno ponajviše zbog pms-a...Hehehehe...a i vikend je na vratima. Napokon buđenje bez onog zvuka budilice, pa to mi zaista zvuči kao san. Smijem se, što od toga kaj sam ok, a ponešto radi svojevrsnog propucavanja to jest umora, stresa...

Mail je jedno od 7 svjetskih čuda,dada! Definitivno!!! Ok je i zadovoljna je što mi je jako drago i čini me veselom!

Na faksu je počelo biti jako ozbiljno...kolokviji su neki već bili, neki stižu početkom prosinca, ozbiljno se počinjem primati knjige...

Pročitala sam Harryja Pottera u roku od 3 i pol dana. Odlična knjiga, odličan mi je zadnji nastavak! Nažalost ovih dana me čekaju knjige...ali one iz kojih se mora učiti!

Vrijeme mi zaista jako, jako brzo leti...I iskreno ne znam jel to dobro ili loše...

Danas je do mene došla frendica koju dugo nisam vidla, neplanirano, baš me ful razveselila...smijeh je bio zagarantiran, a i dobro raspoloženje...smijeh plus medenjaci...hehe...



Uživajte mi svi u vikendu, odmorite se i zabavite, napunite baterije!

Stella

Snijeg pada. Veseli me to, na neki svoj poseban način volim snijeg. Veolim onaj osjećaj kad padaju pahulje dok hodam ulicom.

Maksimir izgleda idilično. Mogla bih tamo biti satima, jesti kestene i smijati se, raditi snjegovića. Da, mogla bih...

Sve je to kao miljama udaljeno od stvarnosti.

Rastanak je bio jako bolan. I još boli. Da nema čuda tehnike, bilo bi teže, tješim se.

Znam da nisam izrekla puno stvari koje sam htjela. Riječi nisu izlazile iz mene, gutala sam knedle, gutala sam suze.

Večer prije plakala sam kao malo dijete.

Bilo mi je jako teško. I još je. I znam da će biti. No i dalje se borim, fajter sam. Jedino što preostaje je fajt.

Znam da moram biti jaka, da ne smijem klonuti.

Život je pun trnja i kamenja, trnovite su staze, putevi se razdvajaju i spajaju.....

No znam da će jednom zasjati sunce, ponad nas pojavit se duga i zvjezdano nebo.

Znaj, puno te volim i mislim na tebe, i dok si daleko uz tebe sam. Pusa!

Znam da ovo pročitati nećeš, no...

...sad ćem napisati mail!!!

Stella

Šok. Nevjerica. Da, točno taj, grozan, grozan osjećaj me obuzeo kad sam čula tu informaciju. Svijet se jednoj jako mi bliskoj osobi u sekundi preokrenuo. Naglavačke.

A ja, umjesto da utješim, nađem neke riječi utjehe, briznuh u plač, pa je mene trebalo tješiti.

Osjećala sam se tupo, s tisuću misli, sjećanja i uspomena koje su mi strujile glavom. Kroz misli prošlo mi je cijelo djetinjstvo, sve, baš sve stvarčice koje su nas vezale i koje nas vežu.

Jako puno toga prošle smo zajedno. Puno toga dobrog, sretnog i veselog, ali i puno onog ružnog, lošeg i tužnog. Život je jednostavno siv, nikad crn ili bijel.
Odrastale smo zajedno. Prošle zajedno mnog onog što ispred sebe nosi "prvi put".

A sad, sad nas život rastavlja. Stavlja pred svaku njen put, neko novo trnje, neke nove ruže.

Odlazi iz Hrvatske. U neki novi život.

Ostaju samo uspomene, tuga i bol u srcu.

Stella

Koračam ulicom, žustrim korakom. Uglavnom jurim. Ponekad snenih oči koje žude za još malo sna pod toplim pokrivačem, a ponekad oči te zelene su toliko pospane da bih mogla zaspati hodajući, ostati stajati poput uspavane, nepomične skulpture.

Ponekad mojom glavom struji bezbroj misli, mnoge od njih šarene su, s roza bojom koja želi iskočiti, staviti sebe u prvi plan. Neke su sive, tamnosive, tmurne. Igraju se te boje, poigravaju, no siva uvijek biva kad-tad poražena.

Ponekad se zatvorim u svoju čahuru, a ponekad sam leptir koji se želi vinuti u nebo.

Ponekad suze teku niz lice, ponekad smiješak sija poput sunca.

Ponekad noge veselo hode, ponekad žure, ponekad umorno hodaju ulicama grada, hodeći stazama života...



Stella

Tisuću misli prolazi mi glavom. Dani mi jure kao ludi. Stella odbrojava dane do ljeta. Jedva čekam maknuti se iz Zagreba. Ne, nije tu ne znam kako loše ili tomu slično, no srce me vuče drugdje, u meni najdraži i osobno najljepši dio lijepe naše.
Nisam sama načisto kako se osjećam. Paleta boja izmiješana je u mom srcu. Kad me mnogi pitaju kako sam moj odgovo je dobro. Jesm li dobro ne znadem ni sama. Dan mi juri, ne stignem misliti. Želim stići sve, a to rezultira dobranim umorom i stresom.
Misli mi nekad znaju odlutati jako daleko. Osjećam da mi fali malo tišine, trenutak samoće na plaži, pogled u daljinu, u more, sunce, zvijezde i mjesec noću. Fali mi obala i taj način života. Drukčiji od ovog zagrebačkog.
A fali mi i...

Stella