life is...love is...

Subotnje je jutro. Sunce piči, na terasi ispijam ledenu cedevitu od limuna. Ptičice cvrkuću. Tko bi rekao d u gradu Zagrebu možemo čuti cvrkut ptica? Možda ga samo ne primjećujemo. Učim, spremam jedan ispit, izlazim na predrok.
Nisam više u banani iz jednostavnog razloga, ne želim si dopustiti to. Jučer sam imala cijelo popodne seansu razmišljanja i suza. Neke stvari su sada iza mene. Okrećem neku novu stranicu. Želim biti ona stara, čak i bolja, vedra, optimistična, nasmijana i zadovoljna.
Toliko o meni u zadnje vrijeme. It´s time for changes.
Eh, u četvratak bijaše norijada. Oko podneva sam bila na faksu tako da baš i nisam imala prilike vidjeti uživo maturante i njihovo feštanje. Ne mogu vjerovati da je prošlo već godinu dana ili 365 dana od moje norijade. Možda zvučim kao neka stara baba, ali vrijeme je zaista proletjelo.
Polako se približava i ljeto. Planovi su svi u zraku, treba sve uskladiti sa željama i mogućnostima, i onim financijskim i onim vremenskim. Što prije riješim osam ispita to ću prije biti slobodnija. Već me jedan čeka za jesen, tako da se nadam i morat ću se potruditi da mi ništa iz ovog ne ostane za jesenski rok. želim što duže uživati. A želim i raditi, skupiti nešto love, da si ostvarim neke željice. I trebala bih napokon još negdje ugurati i vozački. Tek sad shvaćam onu staru studentsku, kad su mi prošle godine svi govorili da uživam jer mi je ovo najduže i najbezbrižnije ljeto u životu. Zaista, tako je. Nije da je to meni zvučalo pomalo smiješno, ali...
Čujem da moj onaj zadnji koji je zaljubljen do ušiju, ima već treću curu u mjesec dana. Toliko o njegovoj zaljubljenosti. Ah... Dočekat će i mene valjda jednom sreća u ljubavi. Bude. Možda je bolje i malo solirati.


Stella

Eh.
To bi bilo i najpreciznije objašnjenje kako se osjećam.
Nikak na zelenu granu.
Eh.

Gledam u ekran i razmišljam o čemu da pišem. Da li da govorim kako nisam baš najbolje, a nisam ni baš nikako ili pak kako razmišljam i pokušavam naći rješenja za probleme i provesti neke odluke. Pitam se. Je li to prava tema? Napisati pet riječi, samo meni jasnih. Nije. No kao da bih time bila najviše zadovoljna i sretna.

Je li to pesimizam kod Stelle? Nije, ali nije ni neki ful optimizam. Počela sam pokopčavati kako stvari u životu idu, ili mi se nadobudno čini, jer iz onog idealističog gledanaj svijte, ljudi i života moja razmišljanja su silom prilika malo udarila o zemlju. No drži me ona stara poslovica, što sam je čula još kao djevojčica u osnovnoj školi, od svoje raske: Ne sanjaj život, nego živi svoj san. I ona njezina sreća je u malim stvarima, malim sitnicama koje nas okružuju.



Ako doživljavamo svijet svim svojim osjetilima bit će nam lakše. Shvatit ćemo sebe i svijet bolje. Stopit ćemo se s mirisima, zvukovima, bojama, okusom...

Ponekad se pitam jesam li na pravom putu trenutno. Stoposto zihernog odgovora nema. Nije lako. Znam da sam odabrala teži put. No znam da sam sretna zbog toga, iako nije nimalo lako.

Mislim da mi fali ljubavi. U pogledu cura - dečko. Da, fali.

Eh, i moram početi učiti. Ispiti se opasno bliže.

Stella

Osjećam se poput kapi vode u oceanu.

Poput jedne malene točkice u svemiru.

Ova godina donijela je svašta na moja vrata, u moj život.

Neke stvari koje su jako utjecale na mene.

Trenutno se osjećam ovako: Vogilo andare lontano, dove c´č il sole, la gioia, l´amore.

Tješim se ovim: Tutto sarŕ bene.

Stella

Nastavilo se promjenivo razdoblje.

S lijepim trenutcima obasjanim suncem.

I s onim, ne baš tako sunčanim, kišovitim.

U svakom slučaju ovaj tjedan je bio buran u svakom pogledu.

Tisuću misli i događaja vrzma mi se u glavi.

Kao da mi je u glavi košnica.

P.S. Nisam napisala zadatak koji sam dobil, štafetu, budem uskoro.

Stella

Prošao je produženi vikend. I to više nego odlično. Ispunjen smijehom i zabavom. Dobrim društvom. Uživala sam. I odmorila se iako sam spavala tek po koji sat. Mali praznici došli su baš onda kad su mi trebali.
A što je s njim? Kao što se moglo vidjeti već iz prvih rečenica tu temu kao da vjeto izbjegavam. Recimo. Jer osim što ga ne vidjeh već šest dana, čula sam da je zaljubljen do ušiju u drugu. Tješim se da je bolje da sam to saznala relativno rano. Sjedeći na suncu ispred faksa i veselo se smijući i pričajući saznala sam to. Pregrmila, okrenula sve na šalu. Iako mi nije bilo skroz svejedno. Ak niš drugo viđat ćemo se tu i tam na kavi i u svakom slučaju će mi biti drago kaj ćemo biti ak ne frendovi onda barem poznanici sa zajedničkom frendicom. Bit će bolje! Doći će i sretniji dani u mom ljubavnom životu.
Nakon guštiranja već sam jučer nastavila luđačkim tempom,u petoj brzini. Danas mi se to vratilo i pozlilo mi je, došlo mi je slabo. Nekako sam dogegala do doma, cijelo popodne odležala. Nije dobro ne jesti cijeli dan, i znam to i opet ista priča. Kad ne stignem,a bome ponekad i zaboravim. Malo mira i ne živciranja oko nekih zaista ne bitnih stvari bi mi dobro došlo.
No nisam loše, ne, ne. Kod mene je pretežno sunčano s povremenom naoblakom.

Stella