Koračam ulicom, žustrim korakom. Uglavnom jurim. Ponekad snenih oči koje žude za još malo sna pod toplim pokrivačem, a ponekad oči te zelene su toliko pospane da bih mogla zaspati hodajući, ostati stajati poput uspavane, nepomične skulpture.
Ponekad mojom glavom struji bezbroj misli, mnoge od njih šarene su, s roza bojom koja želi iskočiti, staviti sebe u prvi plan. Neke su sive, tamnosive, tmurne. Igraju se te boje, poigravaju, no siva uvijek biva kad-tad poražena.
Ponekad se zatvorim u svoju čahuru, a ponekad sam leptir koji se želi vinuti u nebo.
Ponekad suze teku niz lice, ponekad smiješak sija poput sunca.
Ponekad noge veselo hode, ponekad žure, ponekad umorno hodaju ulicama grada, hodeći stazama života...
Stella
Post je objavljen 03.11.2007. u 18:31 sati.