petak, 02.02.2018.

Šugi

Pojavila se niotkud, u maminom vrtu, prije nekih 6-7 mjeseci.
Jadna, mršava, bolesna.
Sa otvorenim krvavim ranama svuda po tijelu, oko vrata, po glavi, ušima.
Neprestano se češala, otpala joj je sva dlaka sa tih krvavih mjesta i plakala je od bolova i muke.
Gotovo trećina tijela bila joj je bolesna. Izgledala je ... malo je reći stravično.
Mama naprosto nije znala što bi s njom, a bilo joj je žao tog jadnog stvorenja. Nije znala jel ima šugu ili kakvu drugu zaraznu boleštinu, pa joj je davala hranu u dnu vrta, dalje od ostalih mačaka.
Kako je Šugi bila jako pitoma i umiljata, zaključile smo da je se netko riješio kad se razboljela.
Još jednom, bravo ljudskoj empatiji.
Na koncu nije bilo druge nego zvati veterinara. Ili će se liječiti ili eutanazirati da se više ne pati.
Dobila je tabletice i mast. Zaključio je da ima nekakvu intoleranciju na hranu, pa smo joj kupile posebnu hranu za mace koje pate od dermatitisa.
I tako tjednima ... tabletice i krema i mazanje bolesnih mjesta. Taman bi stvari krenule na bolje, rane zacijeljele, a Šugi bi se opet rasčešala i raskrvarila.
Nikad kraja tom začaranom krugu ... dok jednom ... nije sve zaraslo, dlaka popunila gola mjesta na njenom vratu, uši zacijeljele, kraste otpale. Mama ju je četkala i tako pomogla krasticama da se iščiste iz novoizrasle dlake.
Jedino što joj od hrane sad smeta je parizer. Čim pojede komadić, češanje počinje ... pa si sad mislite što jedete u toj salami.
Šugi je sad jedna krasna, mekana maca, svilenkaste dlake, jako umiljata, slatka i zahvalna.
Čuvam mamine živine ovih dana. I nju. Jako smo se sprijateljile ...



Jedino ... ime joj više ne pristaje. cerek
- 22:02 - Reci nešto (11) - Print - #

subota, 13.01.2018.

svezane i odbačene

Baš tako sam ih našla.
Na ulici pored smeća.


Doma sam ih, doslovno, odvukla. Teške su, od punog drva.
Neoštećene i čvrste. Baš pravi pronalazak.

I sad, redom, onako kako treba ...
Skidanje sjedala sa straim tapecirungom i trganje stare tkanine, vađenje zahrđalih klema i kidanje spužve, kihanje od prašine ...



Šmirglanje, koje mi je oduzelo jako puno vremena zbog svih rezbarija, kihanje ...



Bojanje temeljnom, dvije ruke bijele, dvije ruke srebrne i lak.
Sve sam bojala malim kistom da mi ne ostaju tragovi i poprilično sam se namučila, najviše sa srebrnom bojom koja se nije dala razmazivati kao sve normalne boje. Ne kužim što je to s metalik bojama. Sve se tako čudno ponašaju i prava je muka njima nešto obojati.

No dobro, nekako sam uspjela.

Kupila sve potrebno za tapeciranje ...



... pa i to odradila.
Doduše, šperploča koju sam tapecirala mi je zadala gadne muke jer ručna klamerica nije dovoljno snažna da zabija kleme kako treba.
Tako sam se mučila dok nisam popi***** i zamolila tatu da mi ode kupiti klamericu na struju.
Ma milina ! Užitak od posla !
I eto konačnog rezultata:



Sad druga ...
- 16:57 - Reci nešto (33) - Print - #

ponedjeljak, 01.01.2018.

priča o krasuli

Krasulu sam dobila na poklon od prijateljice prije skoro 27 godina.
Prijateljica je, na žalost, nije vidjela u punom sjaju, jer je preminula nekoliko godina nakon što mi ju je darovala, Čuvala sam je kao oko u glavi.
Zbog sjećanja. Zbog prijateljstva. Zbog toga što ni dan danas ne mogu zaboraviti osmijeh kojim mi ju je darovala.
Bila je sasvim mala biljčica, visoka svega petnaestak centimetara.
Iz godine u godinu, sve je više bujala, a 2008. izgledala je ovako:



Nakon ovoga, presadila sam je u još veći lonac i svake je zime jedva uguravala kroz vrata u kuću da mi ne smrzne. Oblikovala sam je kao drvce i bila je zaista prekrasna.
Narasla je na gotovo moju visinu. Zadnjih godina je nisam ni mogla uvlačiti u kuću, što zbog težine, što zbog bujnosti, pa sam je pažljivo omatala da je zaštitim od hlednoće.
Svake je zime cvala. Sitnim bijelim cvijetićima.
Tokom godina, grane su bivale sve tanje, a listići sve manji, nije više bila lijepa, pa sam je prošlog proljeća sasjekla do temelja.
Ostalo je samo golo deblo promjera desetak centinetara bez ijednog lista.
Tokom ljeta ponovno je nabujala. Zazelenjela je sa svih strana.





Trenutno boravi u radionici. Preteška je da je ikud mičem, pa obilazim oko nje.
Smeta mi, ali do proljeća ću se strpiti.
I malene reznice koje sam posadila su se primile, narasle i ojačale, pa sam odlučila jednu od njih posaditi u staru plafonjeru.



Na dno sam stavila šljunak zbog odvodnje,



ostatak napunila zemljom



i posadila novu biljku.



Sad ćemo vidjeti.
Bude li se mučila u svom novom domu, kupit ću joj normalan pitar kao njenim sestrama koje idu na poklon,



a bude li lijepo rasla, bit će mi svakodnevno na oku u stanu i svaki put kad je budem pogledala, sjetiti ću se svoje drage P.
- 20:44 - Reci nešto (18) - Print - #

petak, 29.12.2017.

svaka normalna žena ...

... u ovo vrijeme peče kolače.
Osim mene.
Ja farbam stolice.

Iz ovako nekakvog stanja,







dovela sam ih u ovakvo.



Napokon sam se riješila starudije



koju mi je moje najdraže dijete uvalilo kad je odnio moj novi stol i stolice.
Sad sam polu zadovoljna. Bit ću skroz kad se riješim ove grozne lamperije i stola.
I to će doći na red. Vrlo brzo.



Moja ekipa je uglavnom na okupu. Po sistemu, tko prvi njemu djevojka, što znači, tko se prvi uvali u krilo, tu ostaje cijelu večer.
Bambo je bezobraznik koji drugima ne da prići,



iako, ponekad i Faust i Špiro ugrabe svoj trenutak.





Panzer je uglavnom na kauču pored mene, ali samo zato što mi u krilo ne stane.



Već nekako tradicionalno, gledajući sa strene, izgleda kako mi godine katastrofalno završavaju. Mogli bi tako zaključiti kada ja ne bih mislila da je svaka ta, nazovi "katasrofa", zapravo pravi blagoslov.
Ostati bez posla u 51. godini je katastrofa, ali naći posao kakav sam našla je blagoslov. Hvala vam ljudi, napravili ste mi uslugu !
Reći ću vam samo da radim dva sata kraće nego prije, s tim da mogu doma ako posao odradim i prije isteka radnog vremena.
A reći ću vam i da je prva stvar kad dođem na posao, uricu šetnje oko mora sa šeficom i njenim psom..



Lijepo se slažemo, puno smijemo i vrijedne smo, da ne bi mislili kako je sve neka zezancija.
Job je ozbiljan i jako odgovoran.
Još se uhodavam jer nisam ništa takvo nikada radila, ali sam zadovoljna.

Ovih blagdana gledam puno Božićnih filmova.



Onih s porukom dobrote, tolerancije, ljubaznosti, ljubavi i uvažavanja. Svega što su ljudi putem pogubili. I naravno da plačem na svaki. Baš svaki. Natapam suzama Bambovo krzno i silno sam sretna.
Toliko sretna da sam i jelku okitila nakon više od deset godina.



I imam volje za svašta.
Čak i za večernju šetnju pustim i kišnim gradom.



E da, vratila sam i svoje staro prezime.
Tome sam se veselila više nego ičemu.
Poklon sebi samoj za Božić. Najbolji mogući !

No dobro, svašta sam nadrobila u ovom postu, a zapravo sam htjela reći da svaki događaj, ružan ili lijep, ima svoju svrhu i razlog, pa nekako, ako možete, one lijepe prigrlite odmah, a one ružne hrabro pretrpite... no, samo se malo strpite da vidite što dobroga će vam donijeti.
Jer hoće. Garantiram !
Sretno uplovite u novu godinu i nastavite ploviti u zdravlju do sljedeće.
Sve ostalo je manje važno.

Voli vas Zvonka.
- 18:39 - Reci nešto (19) - Print - #

subota, 23.12.2017.

što vam želim, nek mi bude

- 16:18 - Reci nešto (20) - Print - #

Design @ by:Nisa

< veljača, 2018  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Veljača 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (3)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (9)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (2)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (5)
Veljača 2017 (8)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (4)
Studeni 2016 (5)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (12)
Kolovoz 2016 (16)
Srpanj 2016 (8)
Lipanj 2016 (5)
Svibanj 2016 (10)
Travanj 2016 (13)
Ožujak 2016 (9)
Veljača 2016 (10)
Siječanj 2016 (15)
Prosinac 2015 (9)
Studeni 2015 (14)
Listopad 2015 (17)
Rujan 2015 (14)
Kolovoz 2015 (13)
Srpanj 2015 (14)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (6)
Travanj 2015 (9)
Ožujak 2015 (12)
Veljača 2015 (9)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (8)
Listopad 2014 (6)
Rujan 2014 (9)
Kolovoz 2014 (5)
Srpanj 2014 (7)
Lipanj 2014 (4)
Svibanj 2014 (8)
Travanj 2014 (10)
Ožujak 2014 (17)
Veljača 2014 (11)

Opis bloga



Ti me najbolje poznaješ:
Imaš vilinska krila i đavolji rep.
Imaš anđeosku aureolu i vampirske zube.
Imaš sjajno srce i demonske roščiće.


sretnimacak66@gmail.com


neki od LCHF recepata preuzeti sa grupe lchf sljedbenici.
Linkovi


Nisa
FreshCaYg
V
Roselina
Crafting Princess
malo ti malo ja
nečmenjanka
Plastik
Lilianke
dado
joca
sjedokosi
šašava mamica
Euro
20 do asa
bellarte
nisan EL DIABLO
hawkeye
mecabg
Simplica
obadzo
Isabel-ručni rad
catwoman
Tina
More ljubavi
Lion Queen
Bookeraj
geomir
apis
Mirela
neverin
Nemezis
križar
Ani ram
primakka
annaboni
B-612
topsicret
sarahB.
pablon
Lastavica
i tu i tamo
durica
Rib@rnica
povuci-potegni
GP-ZG
bocaccio
Okoš Bokoš
modrinaneba
mayday
shadow-of-soul
RandomHeart
walker gjuro
DOMENICO
Mayday
O-da životu!
VladKrvoglad
GMD
Lion Queen
Moja Moda
Mela
Wanda Car
gogoo
toma juda
SarahBernardht
Bolji zalet
Demetra
Dražen
stara teta
dnevnikjednerazvedenice
kako_ti_kupus
semper contra
Just me
Sinister Theatre
kaparoculica
suncokretica
atomski mrav


Guests