(Upravo to bi mi rekao da me sada vidi.)
Moj je život zakoračio u jedno novo poglavlje. Sa suzama, nevjericom i tugom.
Nestala je sigurnost koju sam čitav život imala. Nestao je "joker zovi" u bilo koje doba dana i noći.Spoznaja da mi se ništa ružno ne može dogoditi kad imam njega.
Nema više popunjenog mjesta za stolom u onom, tako prepoznatljivom crvenom bezrukavniku, koji još miriše na njega.
Posljednja četiri mjeseca potisnuli smo tugu i bavili se obavezama koje su nus pojava nečije smrti. Ne daju čovjeku vremena za tugu. Trgaju te i razvlače mjesecima.
Ne mogu još osvijestiti gubitak, ne razumijem, ne želim shvatiti ...
Tek, sve me podsjeća na njega. I obuzme me tuga i suze navru i ne staju.
Poteku bez upozorenja. Dok vozim, dok radim, dok hodam ulicom. Ni spavati mi ne daju.
To novo poglavlje ima svoje ime.
Zove se: Život bez Tate.
Post je objavljen 24.11.2021. u 17:48 sati.