U srednjim je dvadesetima, plave duge kose i plavih očiju. Sva nekako nježna i mila.
Vesela.
Razgovorljiva.
Draga.
Uvijek nosi decentan nakit i svijetle boje laka za nokte.
Ima haljinu, dugu, bijelu, sa nježno zelenim cvjetovima koji se razlijevaju po tkanini. U toj haljini izgleda kao šumska vila.
Voli životinje. Jako. Brine o mojim mačkama i psu.
Neki sam dan na ulici pronašla kornjaču i donijela je doma u vrt.
Jako joj se obradovala, pa sam rekla da joj je poklanjam. Dala joj je ime i vodi računa da nije žedna ni gladna.
Nas dvije, svakoga dana, na mojoj terasi imamo pauzu. Popijemo kavu, sokić ili smlatimo lubenicu.
Pričamo o svemu, osim o njenom mužu.
Ta mi je tema skroz nezanimljiva, a i nemam baš ništa lijepo o njemu reći, pa radije šutim.
Kažem joj neki dan kako se nadam da mu ne smeta naše druženje.
Neeee, kaže mi, drago mu je da se slažemo, a ja baš volim doći k tebi, kao da svojoj mami idem.
Razveselila me tom izjavom i razveselila me svojim postojanjem u mom životu.
Ona je žena mog bivšeg muža.
Post je objavljen 29.07.2022. u 17:52 sati.