mala je umalo cviknula. u petak. a nije znala zašto.
a sve je počelo ručkićem. koji je bio ( manje-više ) ok.
nije da mala nekaj posebno luduje za kobasama, posebno kupljenim, ali kad nema niš drugo u fridžu, i to je dobro.
( rekli bi upućeni : « za silu je vrag i muhe kosal » )
i pire od dana prije.
špinat mrzi iz dna duše, pa ga nije ni dirala.
zatim je mala otišla šljakat'.
tam je još nekaj malo popapala.
a onda je krenulo kataklitmičko popodne.
prvo slabost. općenita.
pa mučnina.
pa povraćanje. prvo u nizu.
pa drhtavica.
pa glavobolja.
i sve u sat vremena.
niz se nastavio redovitim povraćanjem svakih sat vremena. točno.
sve dok mala više nije imala ništa drugo do žuči za izbaciti van.
a i to je istresla.
zatim je htjela umrijeti.
namah. odmah. smjesta. učas.
no nije joj uspjelo.
i kao sol na ranu, morala je klincima raditi večeru.
ispeći hamburgere i frenč frajz.
isuseeeeeeee!!!
treći krug pakla.
nakon toga, mala je legla, ugasila svjetlo i pustila klince da divljaju po volji.
pokrila se po glavi i pokušala smisliti odgovor na svoje stanje.
kaj se nje ticalo, da je krdo slonova tamburalo po stanu, moglo je slobodno, njoj je bilo svejedno.
čak je od muke gledala i doru.
krajnji stadij. nemoći i totalne predaje.
kad je konačno došlo vrijeme da se pokupi doma, mala skoro da više nije znala za sebe.
doma, još s praga, ubacila je reglan u izmučeno grlo, otpakirala se pod tuš, popila vitamine i legla u krevet.
nije znala hoće li i kako će dočekati subotnje jutro.
(slobodno i neradno, srećom. )
noću je divljao vjetar. zabadajući maloj njezin čavel v glavi još dublje u lijevu sljepoočnicu.
migrena do ludila.
jutro je došlo brzo, prebrzo.
plus jugovina.
di 'š bolje!
posebno za meteropate, što i mala jest.
probauljavši nekako jutarnju pseću šetnju, mala se strovalila natrag u krevet, još uvijek s neriješenim pitanjem uzroka njenoj nezasluženoj pogibli.
a onda, prilikom smišljanja salate za dobrohotnoga ručak, najednom joj je sinulo!!!!
GLJIVEEEEE!!!!!
jela je proklete gljive za jučer za ručak!
gljive, napacane, ukiseljene, gljive koje je još jesenas donijela od kuće!!!!
ooo, dragi otac, tajo jedini, kak si ju otroval!!!
zar vlastitu kći? otrovati gljivama.....
.... neće više ništa ukiseljeno takvo pod njen krov, mala se zaklela, jezičinom vlastitom, te šišmiševim krilom, takve delicije praga njenog preći više neće!
ma koliko ju kumili i molili da ponese, jok, mala toga više nositi neće!
DRAGI TAJO MOJ, NAJ VIŠE NJIMA GLJIVA NUDITI, JER IH NI NOSILA DOMA, NI PROBALA MALA VIŠE NIGDAR U ŽIVOTU SVOME NEBUDE!!!
