• Komentari: Da/Ne

• Design by Bubamara.

Jučer bila subota…Nas šest smo izašle navečer u grad.Sve mi je bilo nekako drugačije.Znate ono kada imate dan kada je sve drugačije nego inače.Dobro neki možda ni ne znaju za takav dan ali meni se dogodi često da mi je sve što je inače isto nekako drugačije.
Svaka je razmišljala o nečemu drugome, čini mi se da je svatko odluto na tren u svoje «probleme».
Zajednička tema ovih dana nam je trbušni ples.Imamo dvd sa trbušnim plesom i pošto od sutra krećemo(ali samo Ana i ja) na vlastiti program «Od sutra sam nova osoba», sada nam je trbušni ples poticaj.
U našem narodnom kafiću Galeriji,koji kao ima dva dijela svirala je grupa Vatra.
Tko god voli Vatru(ili curama koje se zanimaju za njihovog pjevača) bilo im je super a ostaloj skupini ljudi koji su došli samo tako da bi došli i vidjeli što ima brzo su i otišli.
Mi smo se zadržali neko vrijeme i naravno ja ne bi bila ja kada ne bi imala neki incident koji mi obilježi vikend.Ustvari ovo ni nije bio incident ali je baš bilo fora za smijanje.
Naravno kako sam stajala iza jedne cure i naslonila ruke na stup krajem nje i imala facu ja sam cool, cura je ne znam zašto pomislila da ja možda želim opljačkati njenu torbicu.To je ispričala i svome dečku koji me je čudno pogledo i prijateljici je rekla da se malo makne, a na prijateljičin čudni pogled i pitanje «zašto», rekla je «eto tako». Curo, helooo! To sam ipak samo ja. Tako nešto trebate doživjeti da bi se od srca mogli smijati.
I tako kasnije krenuli smo u naš drugi kafić gdje se svakog vikenda dobro naplešemo i izludiramo.Prvo je trebalo preživjeti izlazak iz Galerije gdje iz zvukova Vatre prelazite u narodnu glazbu, stajete po podu gdje je ležao mrtav čovjek kojeg su tamo ubili, prolazite kroz razne mirise ljudskih dignutih ruku izazvanih narodnim emocijama…U biti najbolje je zažmiriti ili ono stisni zube i pretrpiti da bi izašo na čisti zrak.
Slijedeći dio večeri prošo je poprilično dobro.Plesali smo uz zvukove raznih domaćih i stranih hitova sa plesom u stilu trbušnih pokreta.Sva sreća što je bilo toliko puno ljudi da te nitko nije mogo vidjeti ispod glave.
Ah, vidjela sam i jednu svoju prijateljicu koja mi je bila prijateljica negdje mjesec dana s tim da smo se vidjele tri puta i čule porukom tri puta a sada me je ignorirala.Plesala je sa toliko žara da je zaboravila da mi je prijateljica i svako malo se nabijala na mene i moju prijateljicu.Očito je njoj uspijelo ono pravilo da je od nove godine nova osoba.
Kada sam došla doma dečki koji su proveli cijelu noć u narodnom dijelu Galerije izašli su na parkirališe i svađali se da su preplašili i policajca koji jadan nije znao kako bi ih sam smirio.Vjerovatno je svađa bila zbog onoga velikog razloga kada jedan prolazi i slučajno gurne drugog u gužvi i od onda su smrtni neprijatelji.Sve smo to promatrale mi iz našeg dvorišta i smijale se do trenutka kada se Petri učinilo da je ovaj izvadio pištolj.Onda je došao naš pijani susjed do nas dvije da bi dok smo pričale sa njime sve završilo bez ikakvog većeg incidenta.I odemo tako svi na spavanje doma…Završio je još jedan vikend…
I da od sutra sam potpuno nova osoba.I vježbat ću trbušni ples…

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.