Sakica

Kako je buket ulovio Sakicu

Uh, nalutala sam se ovih dana i to dobrano. Sve je počelo vjenčanjem u malom mjestu čudnog naziva Filipini, u blizini Poreča. Tamo sam, naime, prisustvovala vjenčanju svojeg dragog prijatelja i izabranice srca njegovoga (u daljnjem tekstu-mlada). Malo sam se začudila što su mi oboje nakon obreda kod matičara spomenuli da sam ja njihova proročica iz Delfa. S obzirom da sam prije par godina prisustvovala njihovom upoznavanju, u šali sam spomenula, uzevši u obzir intenzitet pozitivne energije kojom su zračili prilikom upoznavanja, da će se zasigurno vjenčati jednog dana i eto...obistinilo se. Neka. Lijepo je vidjeti na djelu toliko ljubavi i poštivanja, pa to čovjeka automatski nekak' razveseli. Ne, nisam suz'cu pustila, al' oko srca je bilo toplo, toplo.. To sigurno. Drago mi je što su se potrudili na svadbenoj gozbi oko menu-a za vegetarijance. Vince je bilo izvrsno, muškat naročito, a od red bull-votki definitivno odustajem s obzirom da sam shvatila, učivši se na greškama-kako drukčije?...da se sve to u toku jedne noći ne može izmiješati i očekivati da sutradan sve bude haaay. Trebam li spomenuti da sam u nedjelju (vjenčanja su, dakle, subotom) zračila čudnom zelenom bojom u licu, želudac nije dozvoljavao niti unos najobičnije vode u sebe i to nijednom u 25 puta koliko sam tvrdoglavo pokušavala. Za one koji nisu shvatili: toliko puta sam povraćala, ...ke damski.
Na spomenutom vjenčanju desila se još jedna zgoda koja mi se nikad u životu do sada nije desila. Uhvatila sam ga. Uhvatila sam buket! Preciznije – on, vjenčani buket, je uhvatio mene. Stojimo tako nas 14tak bezburmskih ženskinja. Sve opuštene u ramenima. Ruke nam se nonšalantno klate opuštene. Mlada odjendared, a ipak u skladu s tradicijom, zabaci taj cvjetno značajni aranžman preko ramena. Sve gledamo kako je napravio veliki luk od mlade do stropa skoro ga dotaknuvši (bit će da se mlada nekad bavila rukometom-ta mi je misao proletjela glavom). E sad, očekivala sam da će se curke bacati kud koja poput golmana hrvatske reprezentacije na nogometnom prvenstvu, ali je taj dio jednostavno izostao. Sve stojimo nijemo, gledimo u buket visoko iznad nas, nijedna se ne mrda, slika je totalno slow motion,...kad odjednom taj buket kao da je okrenuo svoj face prema meni, značajno me pogledao s luciferskim sjajem u oku i nevjerojatnom brzinom se hitil va me, ja sam pokušala uz promukli urlik iznenađenja, prestravljenosti i straha u dubini grla i rukama prekriženim preko lica, kao u naj horor filmovima (recimo, oni s Nosferatuom), zaštititi se od hirovitog napada vjenčanog buketa, a on se jednostavno, poput kamikaze, zario u mene,...dobro je da su mi motoričke sposobnosti nadnaravne, pa sam poput Pletikose kad zagrli balun i ja, eto, zagrlila taj famozni buket... Kad sam ga htjela hititi dalje, u nadi da nitko neće primjetiti, već je bilo kasno, jer su mi svi počeli čestitati na ulovu i...je li...skorašnjem vjenčanju. Hm. Tek tad mi je postalo jasno.
Ovih dana sam došla i do zaključka zašto mi je do sad bilo mrsko prisustvovati lovu na buket, pa sam i shvatila zašto. Dakle, postoje vjenčanja koja njeguju još jedan običaj, a odnosi se na neoženjene muškarce. Kad se mladoj skine podvezica, mladoženja je baca među neoženjene mužjake, oni je, dakle, love. Onaj koji ulovi podvezicu tradicionalno mora otplesati nekakav dirty dance s onom koja je ćopila buket,...a u toj akciji se ja definitivno nisam nikad mogla vidjeti. Srećom je ovo bilo jedno fino noble vjenčanje, pa je taj dio s podvezicom izostao.
U slučaju da to niste znali tradicija bacanja buketa potječe iz stare Grčke. Tada se buket sastojao od grančica maslina, pšenice, češnjaka, ljekovitih trava,...a služio je mladoj kao obrana od zloduha. Kad se udala više joj nije bio potreban, jer je muž valjda od tada tjerao zloduhe (ti svemogući muškarci!), pa ga je bacala neudanim ženama, svojim prijateljicama. Kako su joj sve bile dobre prijateljice bacala ga je preko leđa, pa koja ulovi-ulovi.
Vjenčanje je još po jednoj stvari bilo drukčije od drugih. Plesa je bilo malo, a to malo plesa što je i bilo otplesalo se uz elektronske note. Naravno, riječani su prednjačili na podiju, njima očito nikad dosta party-ja. Porečani su se više družili uz pikado i stolni nogomet, pa se tako organiziralo i takmičenje u stolnom nogometu. Pogledala sam onaj dio od svega 3 sramotne minute kad su porečanke sredile riječke dečke u stolnom nogometu.
Eto, tako je prošlo to vjenčanje. Mladci su nam iznajmili apartman za 6 osoba za naspavat se. Još smo malo bančili na balkonu ili što ja volim reći-pričali o životu. Zadnjeg čega se sjećam je teta kuharica koja nas je s prstom na ustima uz...pssssst!...stišavala, a onda sam se probudila u osunčanom krevetu oko polne, naravno u svojoj svečanoj odjeći u kojoj sam prisustvovala vjenčanju. Mislim...stvarno...