Sakica

Glas naroda

Riječki gimnazijalci su zaustavili promet u ulici F. Kurelca zbog radi prosvjeda na odluku ravnateljice da se školska vrata zaključavaju za vrijeme nastave.
Bravo, srednjoškolci!
Ovo dokazuje da se u ovoj državi još dade izboriti za svoja prava koja nam netko (tko sebe smatra kompetentnim za donošenje nekakvih odluka, zakona, zabrana) bezobrazno želi ukinuti i ukidati, ukidati, tj. nametati.
Prosvjed je definitivno opravdan, jerbo je akt pobune na donošenje mjera bez dogovora s onima kojima se nameću i to je dobar znak da ima nade i za druge segmente u kojima se mora slušati glas većine.

A sada malo o referendumu za ulazak, odnosno neulazak u NATO:
Opće je poznato da se Vlada protivi raspisivanju referenduma kojim bi se trebalo prikupiti 450 000 glasova za neulazak u NATO, ali referendum se ipak provodi i to se jednostavno mora ispoštovati, jer to što je na izborima pobijedio HDZ (glasanjem birača) ne podliježe odobravanjem svake odluke vladajuće stranke koju se sjete donjeti.
Pozivnicu smo dobili, Busha smo lijepo dočekali bez ikakvih incidenata, otišao je nasmiješen, nahranjen, izgrlio se i izljubio s žiteljima lijepe naše,...ali mi i dalje trebamo sami odlučiti da li ćemo u NATO ili ne, a to što Vladu brine kakvu će poruku Hrvatska poslati odbijajući velikodušnu pozivnicu za NATO ili gubeći vrijeme provođenjem referenduma, ne bi nas trebalo previše zabrinjavati,...ionako ne ostavljamo preveć dobar dojam u svijetu (od turističke ponude pa nadalje/to što turisti vole naše morje i gorje ne znači da su oduševljeni i ostalim što se ovdje nudi ili pak ljudima koje ovdje susreću).

Rado bih se osvrnula na Tita i njegovo legendarno: NE! Staljinu i njegovoj velikodušnoj ponudi, ali mislim, štoviše – sigurna sam, da tada nije bilo referenduma,...kako bilo (bolje da ga nije bilo) ipak se ta odluka pokazala dobrom.

Vremena su se, ipak, promijenila od tada, pa – molim lijepo – vi koji donosite odluke imajte na umu da smo vas mi (dobro, to ne znači i ja) izabrali da nas zastupate, a ne da donosite odluke umjesto nas. Kad shvatimo da smo mi ti koji mogu i u stanju su donositi odluke i ova će državica postati slobodnija i – na koncu – sretnija.

Srednjoškolci su to shvatili i našli načina. Nekom se taj način ne mora činiti pravilnim, ali ako samo tako može...samo tako može.