Sakica

Budimo realni

Naša draga brižna crkva je našla način kako da uskladi svoje propovijedanje sa sve većim 'trendom' globalizacije, pa se, u duhu modernizacije i približavanja svojoj grešnoj janjadi kroz brigu i želju za duhovnom krepošću, odlučila na listu smrtnih grijeha dodati još nekolicinu.
Svi mi znamo što su grijesi naši svakidašnji (pa još i smrtni…hoće li reći da se trebaju ispovjediti prije smrtnog časa ili da se od takvih može umrijeti, pa ako nismo pohodili svetu ispovijed – jao, jao – kupili smo nepovratnu kartu za rasplamsali pakao?), a a za one koji, možebit, ne znaju evo onih prvih 7:
oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost, lijenost.
E, sad, ja bih to sve nabrojano tako rado povezala sa novim zakonom o kopanju po smeću koji će se, tako vele, početi primjenjivati od 15.III 2008.
Dakle, netko tko najsiromašnijim slojevima društva, koje je prije toga primorao da odustanu od svojeg dostojanstva i posegnu za tim egzistencijalnim činom, zabranio uporabu tog čina u vidu egzistencije (a još im naplatio i kaznu koju neće moći plaćati) itekako njeguje osobinu oholosti.
Netko tko nije u stanju ponuditi siromašnima/umirovljenicima/nesposobnima za privređivanje dostatnu socijalnu pomoć da ne bi posezali za kopanjem po smeću je i škrt.
Netko tko hebe spomenutim zakonom i naplatom kazni navedene grupacije egzistencijalno ugroženih bez njihovog pristanka – bludniči nad njima.
Netko tko želi Europi pokazati kako kod nas nema slojeva društva koji kopaju po smeću radi preživljavanja sigurno zavidi ostalim članicama EU koje su taj problem koliko-toliko riješile (mada nisu), pa poseže za ovakvim radikalnim mjerama.
Netko tko ima i više nego što mu treba (u hrani, piću, automobilima, stanovima, bazenima,…) je sigurno i neumjeren ako to usporedimo sa slojevima društva koji kopaju po smeću da bi se nahranili.
Netko tko bude bio primoran gledati 15.III 2008. , a donosioc je zakona o kopanju odnosno nekopanju po smeću, kako savez sindikata bojkotira spomenuti zakon, osjećat će strahovitu srditost.
Netko tko nije u stanju ponuditi siromašnijim slojevima društva ništa drugo osim kazne je lijen čovjek.

Dakle, to se odnosilo na već postojećih 7 smrtnih grijeha kroz primjer o donošenju novog zakona o kopanju po smeću (kojih se, u slučaju da ih prepoznate kod sebe, možete elegantno riješiti ako se iskreno pokajete, ispovjedite, odradite pokoru,…pa iznova,…al' sumnjam da je onda bilo iskreno).

Ima crkva i novih nekoliko smrtnih grijeha. To su: uništavanje i zagađivanje okoliša, prekomjerno bogaćenje koje uzrokuje bijedu i siromaštvo, pedofilija, pobačaj, znanstveni eksperimenti na ljudima, manipulacija genskim materijalima, genetičko modificiranje, prodaja i konzumacija droge.
Ako se vratimo (samo nakratko) na kopanje po smeću našim najsiromašnijim slojevima društva vrata rajska su otvorena samim tim što čuvaju, a ne uništavaju i ne zagađuju okoliš skupljanjem plastičnih boca (po smeću, ali i svugdje okolo gdje teški grešnici boce bacaju bahato, neodgovorno i grešno nadasve).
Bijedni su i siromašni, pa zbog prekomjernog 'bogaćenja' skupljanjem smeća neće završiti u paklu.
Ovo sa uništavanjem i zagađivanjem okoliša te prekomjernim bogaćenjem koji uzrokuje bijedu i siromaštvo mi se naročito sviđa (draga crkvo, hvalim te na sav glas!)
Pedofiliju i pobačaj nećemo povezati s kopanjem po smeću, a još se u Vatikanu i razmatra da li će to dvoje uvrstiti u smrtne grijehe ili ne. Osoba s pedofilskim sklonostima ima poremećaj koji spada u duševne bolesti, mada se to još dugo i puno mora razmatrati da bi se došlo do konačnog zaključka što je uzrok, kako ga spriječiti (što je najvažnije!) i kako pomoći i kojim metodama da se takve stvari ne ponavljaju i da li je to uopće duševni poremećaj ili standardno zlo (mišljenja sam da je bolest). Isto tako bi se grešnikom koji smrtno griješi mogao smatrati i netko tko je šizofreničan, npr (ali tek kad ubije, recimo). Kontracepcija i učenje o sexu sprečava pobačaje. Kod nas školski i crkveni nauk o sexu nalaže da ga se ne treba konzumirati prije braka i točka. Stvarnost je, ipak, drukčija – sagledajmo je takvu kakva je i riješit ćemo bar jedan od smrtnih grijeha.
Ima jedna smiješna stvar (koja uopće nije smiješna), a tiče se bacanja tek rođenih beba u kante za smeće. Mislim da je bolje da netko dežura (najbolje je da su to najsiromašniji slojevi društva) u slučaju da se kakva 'majka', 'otac', 'djed', 'baka',…odluče za takvo što, pa maybe bebu nađu živu i na vrijeme. Eto još jednog primjera korisnosti kopanja po smeću.
Znanstveni eksperimenti na ljudima? Mislim da će se i dalje provoditi i to još i žešće od očekivanog. Oh, kako malo znamo o tome. Tu spada i manipulacija genskim materijalom. Genetičko modificiranje? Ma dajte, tek smo počeli.
Prodaja i konzumacija droga? A može na recept…?To, naravno, može.

Danas (a i ranije je bilo tako, sigurna sam) ljudima i cijelim društvima nedostaje savjesti, samim tim i dostojanstva. Najbanalniji primjer toga je zakon o zabrani kopanja po smeću. Ne razmišljamo dovoljno duboko, ne razmišljamo unaprijed i ne uviđamo kakve nas posljedice očekuju. Ne znam da li postoji pakao ili raj, ali postojimo mi sada, postoje ljudi, cijele zajednice (bogami i životinje bih mogla tu svrstati) koji su ugroženi i oni koji će tek biti ugroženi, a postojimo i mi sada, ali drukčiji, oni koji ugrožavaju i koji će tek ugrožavati.
Siromaštvo se pokušava lokalno riješiti naplaćivanjem kazni, a svjetske krize i problemi pokajanjem (kako je to samo upitno!) smrtnih grijeha.
Naravno, uvijek možemo (moramo) računati na ljudsku svijest koja može (i mora) mijenjati postojeće stanje.
Preveliku odgovornost imamo i premalo znanja o tome što bismo s tim. Ili nam, jednostavno, nije stalo?
Živjela revolucija i revolucionarni duh!