Sakica

Kiro se ublogiro!

Jao, što ja volim kad poznate osobe (s televizije) otvore blog. Eto, tako saznah da je naš Kiroslav otprl bloga i sad morem da mu pišem svašta što mi padne na pamet. Naravno, poput svih poznatih TV-zvijezda neće on meni ništa odgovorit, jer si mislim malo da čovjek uz takvu zaokupljenost poslom i unutarnjom situacijom države…ne stigne još i blogat. Zna se, svi mi to znamo-samo treba i priznat, najslađe je blogat na poslu. E, sad si ja lijepo zamišljam kako ministri, gradočelnici, predsjednik, premijer,…sjede za svojim podugačkim stolom i brbljaju o teškom stanju u najljepšoj državi svijeta uz svoje otvorene lap-tope (k'o i inače), a Kirko se bloga i bloga, da ti pamet stane (pritom se i smijulji škrto). Pritom Čoba malo virka Kirki s desne da ustanovi što ga to tako zabavlja i zaokuplja, pa kad skuži – 'oće i on bloga da otvori. Razmišlja si kako bi bloga nazvao: Hmmm, da li da ga nazovem Kukuruzistemoje.blog.hr ili…Susomojarvacka.blog.hr? Pa se oni tako blogaju i sve se, onako, smiju sebi u brk. Pa, za njima i ostali. Svi, brate, blogaju! Svi opušteni, svi se smijulje, a BandaMile sređuje svoju kulinarsku stranicu prilagođenu za jednostavnu i samostalnu izmjenu podataka. On je tvrd i neće bloga, veli: Kaj će to meni?!
Pa razmišljam kako ministri uplodaju video uratke omiljenih tamburaša, pa kako na krajevima značajnih rečenica meću smajliće, pa kako jedan drugoga u linkiće meću i 'pozz, svrati na moj blog' komentare jedan drugome ostavljaju . Zamišljam ja i kako je Kire birao potencijalne nickove, npr.: Sat za krepat, Kirontena key, Kiriko apperience, Samohrani ministar, Dr. Kira Polisoje,… Kirica…
A sada…
Kad sam si ja otprla bloga, sin se smijao 2 dana i komentirao: Gdje ide ovaj svijet kad se starci bave rabotom 13godišnjaka?
Kad smo već kod maloljetnika, a i tema je prigodna, evo ukratko opisa prvog (daj Bog i zadnjeg) susreta sina i policije što se zbio ovo ljeto.
'Igraju' se tako 16godišnjaci u neposrednoj blizini naše stambene zgrade. Topla ljetna noć, sve vrvi od života.
Među njima i djetešce. Ja 'ošla spat negdje oko 22:00. Kad zazvoni mob u neki noćni sat i razbudi me. Javim se, što ću?
-Dobro veče.-reče glas.
-Dobro veče.-odgovori ja.
-Jeste li vi gđa Sakica Zvijerokrilatić?-
-Ja sam.-
-Dođite u tu i tu policijsku stanicu po svog sina.-
Skotrlja mi se kamen sa srca.
-A što ga ne biste Vi mogli dovesti, molim lijepo, kad ste ga već tamo odveli?-
-Ne.-
Spremih se ja sva onako pospana mrmljajuć sebi u bradu neke psovke i zaputih se u policijsku. Putem sretoh roditelje s maloljetnicima kak se vraćaju iz policijske. Roditelji gunđaju, sve im riječ 'policija' progunđana na usta izlazi uz još svakojake nazive i nazivlja.
Stupim u policijsku, tamo djetešce milo mi se smješka ponosno. Prilazi mi mlad i naočit cajko i on se nešto smješka. Što su fini ti policajci, pomislih. Tja, i on je čovjek, ali…ne hvala.
Kažem tko sam, gđa Sakica Zvijerokrilatić, a on pozove barba Brku. Barba Brko je policeman starog kova, mrk i brkat, oštar i discipliniran. Govori mi da je moj maloljetnik zatečen bez nazočnosti odrasle osobe van roditeljskog doma, a sve to nakon 23:00 h, točnije u 23:15, a to je zabranjeno, tj. plaća se kazna, tj. ja – samohrana majka maloljetnika plaćam kaznu.
Bila sam još pospana, pa nisam htjela da se svađam, a i barba Brko me ubrzo izvjestio da se ovaj prvi put oprašta, ali drugi put neće.
Na putu doma djetešce veli da su im policemani rekli da ih moraju privest, jerbo im se može nešto dogodit dok su tako sami, njih 5orica vani bez zaštite odrasle osobe, pored stambene zgrade u kojoj stanuje 500tinjak ljudi, a oni su tu da ih zaštite od…bbbbb…tko zna čega?!
Na putu doma djetešce pita, jerbo mu stvarno nije jasno, zašto su ih potrpali u maricu i odvezli u policijsku postaju??
I što da ja sad odgovorim na takvo pitanje, molim lijepo??!
Odgovorim mu da je to pitajbogakada donesen zakon o maloljetnicima koji se treba poštivat, inače će majci iz džepa država isisat zadnju kunu. Uto mi padne na pamet kako je period od 15-18 godine života jednog maloljetnika najvažnije doba u njegovom odrastanju. Tada mora steći autoritet naspram svojih vršnjaka, pa naspram roditelja, pa mora se posexat prvi puta, pa mora otkriti čari izlazaka, pa se sjetih da su odlasci na koncerte i muzika općenito najvažnija stvar u tom periodu i sjetih se još da djetešceta u doj dobi baš i ne vole na koncerte odlaziti sa svojim roditeljima, a i roditeljima je to malko bolesno…, a i koncerti obično startaju oko 23:00 h, a ne u 20:00, a u 23:00 h maloljetnici moraju biti doma.
Pa mi odma' na pamet padnu i raznorazna rješenja da ja kojim slučajem odlučujem o nečemu takvom. Lijepo bih organizirala izlaske isključivo za maloljetnike u dobi od 15-18 godina, ako si stariji…briši van! Tako bi bilo bolje i njima i nama. Dileri ne bi mogli ulaziti na maloljetnička okupljališta, jerbo su obično stariji od 18 g., organizirala bih autobus,…ne!...onaj mini bus za siguran prijevoz maloljetnika (kad u visoko razvijenim zemljama postoji poslijeponoćni taxi za žene, što ne bi postojao poslijeponoćni taxi za maloljetnike?!...to i nije tako daleko…), pa bih postavila policemane više na ulice, tako da spriječe, a ne da samohranim majkama država naplaćuje kazne! Možda ne bi bilo loše ni uvesti ljetni i zimski policijski sat za maloljetnike. Zimi do 23:00, ljeti do 01:00, pardon…do 01:30!
Sve se ovaj policijski sat meni čini kao da nam država želi debilizirat djecu, a ne zaštitit. Još i gore! Ali što koga briga za maloljetnike, oni ne glasaju!
E sad idem posjetit bloga mr. Kire, mada znam da tamo ima već 'iljade 'obožavatelja', lukavo ću napisat da sam obožavateljica njegova oduvijek, pa će možda svratit i pročitat post o problemima nas – roditelja maloljetnika.
Za kraj pogledajte ovaj simpatični trash uradak djetešcetov u kojem je on i režiser i glumac (onaj s bradom) o čudnoj braći Seljan i njihovim zgodama.