Sakica

Motovunski običaji......(ili kako nešto napisati, a ne reći ništa)

Pohodili smo Motovunski filmski festival. Kao i sve ove godine prije. U sve ove godine uspjela sam pogledati jedan jedini film (Super size me) i to ne do kraja. Zbog kašnjenja projekcije, našeg zadnjeg busa i svakakvih monada koje su me predprošle godine omele u zabavi (ljudi koji se ne znaju zabavljat, npr.).
Međutim, ove godine se Saki pripremila za zabavu. S obzirom da moji prijatelji & me na Motovun jurimo samo zadnji dan filmskog festivala i običaj nam je ne gledati filmove već se zabavljati, tako smo odlučili da je to najbolje i jedino moguće rješenje, a po svemu sudeći tako ćemo i kad budemo imali 70tak (to nam je zaista palo na pamet).
Postoji još jedan običaj kojeg njegujemo prilikom pohoda na Motovunski ff. To je upoznavanje novih ljudi. Prošle godine smo upoznali čovjeka iz osiguranja koji nam je trebao platiti cugu, ali platili smo mi njemu. Onda on nama. Prošle godine sam skoro dobila batina od ljubomorne cure-pankerice. Zaista je bila bezrazložno ljubomorna. Samo sam naslonila ruku na rame njezinog dečka-pankera. Nisam ni primjetila. Al' primjetila je ona i zaprijetila batinama. Ne sjećam se što sam joj odbrusila, ali batina nisam dobila. A odbrusila sam joj, zaista. Pri tom sam vjerojatno napravila 'the face' po kojem je ona zaključila da bih joj mogla vratiti, ako bi prva počela. Vjerojatno bih pobjegla uz vrisak, ali uz 'the face' koji joj se nametnuo, ona to nikad neće saznati.
Ove godine me nitko nije htio tući. Pretpostavljam da je to stoga što smo stigli toliko kasno da su najokorjeliji agresivci/ke polijegali onemoćalo po podu od količine alkohola kojeg su unijeli u sebe. Dakle, ovaj put su čak i pretjerali, nabrojala sam desetak mladaca beživotno izvaljenih po zidinama, trgovima, ulicama Motovuna...
Kakva sloboda!
Još jedan običaj njegujemo: nadjevanje imena.
Dakle, na Motovunski ff uputili smo se kao Jasmina, Gojko, Mirsad, Stevica, ja - Sanela (imala sam problema s pamćenjem tog imena) i tamo smo sreli Georgea.
George mi je obećao slike poslat, no nije...bude vremenom, nadam se.
Ehh,...plesali smo na simpatični srpski totalno alternativni band Bruce Lee something, pa smo pjevušili, neki dečki su se bacakali oko nas, pa smo utekli...
Došli smo na trg ne znam kojeg naziva, pa smo plesali...i pjevušili...
Pili smo...plesali...pušili...i pjevušili.
Hodali smo bosi...kad je nestalo cigareta, žicali smo...i pjevušili...
Na moju veliku žalost-ne znam što smo pjevušili...
Sreli smo 2 Marina (koji nisu dobili nova imena). Jednog sam poznavala, drugog nisam. O ovom novom: mislim da voli zavodit...
Na trgu smo ostali dosta dugo uživajući raskalašeno u ritmovima elektronske glazbe (ne znam kojeg DJ-a), ali bio je vrlo osebujan, prijemčljiv, muzikalan i stoički je pretrpio kad je u par navrata something krepalo, pa nije mogao puštat muziku.
Ne želim ni spomenut da mi s pamćenjem nešto nije u redu (ili se jednostavno ne trudim bit više toliko informirana, Saki- lijena kravo).
Vidjesmo tamo čudnih ljudi. Čudno odjevenih i s čudnim osmjesima. Možda smo i mi njima izgledali čudno. Većina čudnih je zaplesala sa mnom. Čudno.
S brda smo se spuštali pješke neiskorištene povratne karte za bus. Sunce je već davno svanulo. Sve pare sam potrošila. Danas imam upalu vanjskih podkoljeničnih mišića. Sretna sam jer znam da sam ih koristila, ali...nekako sam se nekad znala i bolje zabaviti. To je sigurno stoga što znam da ću i sa 70tak ići na Motovunski ff.

A evo i par slija:




Pa još: