Sakica

srijeda, 30.05.2007.

That Madonna...

Znam da mi je malo možda prerano za novi post, ali tako me danas ona Madonna živcira (bez razloga, osim možda PMS-a) da sam cijelo jutro slušala parodije njezinih pjesama i odlučila ih podijeliti s vama.
Oni koji nisu pročitali prethodni post neka to obavezno naprave, jako sam ponosna na nj. Eto.


Ovaj spotek ćete morat, ipak, pogledat ovđe.


Pa, još jedan:


- 15:59 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 29.05.2007.

Miris svježe pokošenog sijena...

Upoznala sam našeg novog kooperanta. Nazvale me direktorica i kolegica telefonom (jerbo nijesu bile prisutne u officeu
za razliku od mene),
javile da dolazi gdin. kooperant, te da ga malko zabavim (hm) dok one ne stignu sa sastanka. No dobro.
Prvo sam morala skoknut po njega u obližnji caffe, ali s obzirom da sa balkona officea vidim terasu spomenutog caffea,
samo sam ga elegantno, poput Julije iz jedne poznate nam tragedije, zazvala sa balkona, a
on je osmjehnuvši se šeretski pohitao k meni (kroz vrata, naravno). Smiješno bi bilo da ima neki poremećaj,
pa da se u tom slučaju uspentrao preko balkona.
O da, direktorica i kolegica su mi još u razgovoru prije spomenule da ga ne diram (hm) dok one ne provjere stanje,
izgled, upotrebljivost i ostale potencijalne opcije koje bi dolazile u obzir da je zadovoljio nabrojane.
Dođe on tako, mlađahnog držanja, jer je već za koju godinicu prešao četrdesetu,
uzeo mi je ruku i toliko se nagnuo da pomislih da je želi izljubiti
te je naglo otrgnem iz njegove.
Smješka se, neće kafu, neće čaj,
neće...(litre alkohola spremljenog za fešte u firmi iz špajze mu nisam ni nudila, nekak mi se nije uklapao u tu sliku) ...ostalo nit nemamo,
samo sjedne preko puta mojeg monitora, virkamo se između monitora i nekakvih plastičnih, prenosnih ladica
koje sam nakalemila do monitora, brbljamo nešto nevažno, on prolazi rukom kroz svježe opranu kosu,...gleda me u oči,...smješka se i
nešto priča,...više nit ne čujem što,...vidim da mu pogled između ladica i monitora seže čak do gornje prve trećine moje majice na
kojoj piše (hm): call me...(naravno - bez broja telefona, nek se misli). Naslućujem lagano da prema meni sigurno i uporno
plazi njegov parfem (ili neki losion za - nakon brijanja), ima skoro prepoznatljiv ton onoga za što se ja volim našaliti da je miris pokošenog sijena
s dodatkom tropske esencije nečega...(mada me kolegica poslije uvjeravala-seljanko, to je Bulgari).
A onda, ne znam od kuda i zašto mi ta misao prođe glavom,...zamislim na trenutak kako skačem preko tog stola koji nas dijeli,
pogledam ga mahnito poput prave goropadnice rasle po zelenim brdima, koja je
jurišala sa divokozama i osvajala nepristupačne vrhove planina stilom free climbeinga,
krala med zajedno s cijelom košnicom
od najljućih pčela, lovila losose u doba parenja (mislim-lososovih parenja, da ne bude zabune),
poput
domišljate i prepredene medvjedice,...kud sam otišla?...
zamahnem kosom, glavom, bokovima i ostatkom tijela pred njim
i zapjevam grleno i duboko: Bom Chicka...Wah...Wah...
On zabezeknuto gleda ne znajuć što ga je snašlo, istovremeno ga prožima strah i nadolazeća slast (slast?!mogla sam napisati-strast,
ali ne volim ispravljat samu sebe pretjerano).
A ona njegova lelujava svježe oprana kosica leti oko glave kad mu u hipu strgnem
onu lošu i dizajnerski nikako prihvatljivu kombinaciju nježno plave košulje i isto tako nježno sivih hlača...
Trenutak preispitivanja za oboje : što sad?? Duboko dišem i gledam ga u te prestrašene blejeće oči,ranjeno razodjevenog
maminog dječarca koji vjerojatno za svoje slobodno vrijeme piskara po Iskrici mladom i naivnom ženskom življu nepoćudne poruke...
Uto dođoše direktorica i kolegica te se moj izmaštani balon od sapunice raspline poput svih ostalih balona od sapunice
kojima je sudbina neupitno zapečaćena.
Njih dvije se smješkaju, pitam se da li smo to nas tri (konačno) na istom valnom nivou?
No, šalim se, zapravo mi je izgledao poput maminog sinčića, bez trunke zdrave želje za avanturizmom u sebi,
bio je fin, uglađen, onaj koji ne puši, ne pije, ne ganja ženske, a svejedno kašljuca, jer ima slaba pluća (na ujka, naravno).
O da, malko previše brbljav, svaka rečenica počinjala bi zamjenicom za njegovo ime, kojeg se ne sjećam (to prvo zaboravim
pri upoznavanju), jedino je njgov miris zaista podsjećao malko na miris svježe pokošenog sijena i nekog manga ili čak papaje,
ili je to bio Bulgari?(to ne znam, ne raspoznajem parfeme po nazivima i odgovarajućim mirisima). Bilo je zabavno zamišljati, al'
nadam se da niti jedan muški miris ovog svijeta (za ostale planete van naše galaksije se ne usuđujem nadati isto) neće od mene
napraviti razuzdanu napaljenu zvijer koja trga odjeću s mužjaka - trenutnog objekta njezine apsolutne pažnje, čitaj-želje.
Hmm, pitam se kakvo je donje rublje imao?
Sigurno rebrastu bijelu pamučnu kanotjericu (za neupućene-potkošulju) i rebrasto bijele pamučne gaće. Slatko i vrlo vjerojatno.





And now something completely deferent...




A sad...nu razlike, misteriozni, duhoviti, romantični, strastveni, superiorni, tako drukčiji,...Mr. Jules me je danas obradovao ovim:


- 09:05 - Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 25.05.2007.

Party...

Jao, jao, sve mi je već dojadilo...I ova vrućina i kiša koja prijeti i posao i kuhanje i grickalica koja više ne podrezuje (gricka) nokte kako treba...svašta već!!!Želim na party!!!





Slušati glasno!

- 13:43 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 22.05.2007.

Burovit weekend

Baš sam si lijepo mislila u petak ostat doma, subota radna, ona terenska po Poreču, sunce, more, uživancija, ja odmorna,...ali ne!
Pozvaše me nekolicina superdragih prijatelja (koji nisu mislili dugo ostat) na Open air, onaj Opatijski, upad 20 kn, fino...
Došli mi tako na Ljetnu pozornicu, a ono muzika, ali muzika i to za skakutanje, nit znam koji je DJ u pitanju, nit znam što puštaju, al' đipam ja neumorno i veselo k'o u najranijoj mladosti. Đipaju i ostali. Divota. Pa pomislim-malo ću se izđipat, pa oko 02:00 krenut doma. Bilo mi je strašno drago što je počela sezona party zbivanja na otvorenom. Baš mi je bilo drago.
Ali...
Nekako smo se silno zaplesali, pa oko 02:00 odlučili krenut, ali ne doma, već u Stereo na proslavu 30tog rođendana popularnog nam Crazy Lemona (već 30 god.!)
Haj' dobro. Nije da mi se baš išlo, al' sam se prepala da ću nešto propustit. Kad ono tamo takav crnjak. Imala sam osjećaj da sam na Balu vampira. Sve crno, tmurna lica, muzika...crna...nitko da se nasmiješi, oni koji su i pokušavali...izgledali su usiljeno. I dogodilo se. Rekla sam u par navrata:Ja bih išla doma!
Ali nisam. Ostala sam do 06:10, skakutajući s noge na nogu tek toliko da ne stanem.
Došla kući, odspavala sat vremena, u 08:00 krenula na poslovni put u Poreč. A joj! Odspavala sam na mjestu suvozačice cca još sat vremena. Došle, kolegica and I (vrlo pospana i razdražljiva) na sastanak, ona briljira, ja se glupavo smješkam i kljucam lagano. Zbilja strašno.
Sastanak uspješno obavljen. Idemo na ručak. Čitamo novine. Mljackamo.
U novinama spazih članak (savjetodavni) o tome ako želite što bolje prenjeti svoju feromonsku poruku prođite prstima kroz svoje stidne dlake par puta prije susreta sa osobom koju zavodite. Bljak!
Do sad sam bila skeptična u pogledu rukovanja i higijene, sad ću se stvarno izparanoizirat!
Zahvaljujem svojim prijateljima što su me zvali u par navrata tokom dana da provjere da l' sam došla sebi o sinoćnjeg izlaska.
Idemo dalje na sljedeći sastanak. Ljubazna buduća klijentica nam je nabrala punu vrećicu nešpula, finog voća koje izgledom podsjeća na marelice, okusom na...marelice+šljive+još nešto nedefinirano. Skupljam koštice u nadi da ću ih posadit po Rijeci i okolici. Volim sadit koštice i nadat se da će niknut stabalca. Makar divlja. To me silno usrećuje.
Na Vidikovcu se malko uslikavale (stavit ću slije naknadno). Lijep pogled na Učku, Cres, Kvarner i Plomin (Plomin-ne baš lijep).








Došla doma. Spavala. Spavala. Ugodno. Spavati.
Sljedeći dan svratila sa prijateljem na Kastav. Upali istraživački u crkvu. Proučavali krstionicu, novu i staru. Ispred crkve tri velika zvona. Odsvirala Bratec Martin. Prijatelj me tjerao da gledam u sunce 20 min. Nisam izdržala. Rekoh da imam osjetljive oči. Rekao je da to moram gledat 3. okom. Nisam našla 3. oko.
Na terasi nekog simpatičnog birza naišli na konobara koji psihoanalizom pokušava otkriti koje bi nam piće odgovaralo. Sladak konobar, upečatljiv pogled i osmijeh, ali hvala-ne pijem koktele. Vidjeli i mačku koja je nagarila psa. Preko terase. Svratili kod prijatelja, gleduckali film s Ben Stilerom, smijali su mi se što sam s Bala vampira htjela ići doma, pričali o nešpulama...
Sve u svemu...ispunjen weekend. O da, puhala je bura.
Uffff, zapravo bih htjela...

Hajd' dobro, da Vas malko uveselim, sjetila sam se jednog benda kojeg sam preslušavala prije nekoliko godina, pa si uživajte.

- 10:39 - Komentari (22) - Isprintaj - #

utorak, 15.05.2007.

Preludij, sonate, intermezza, fuge, rapsodije...

Sinoć smo vrli moj prijatel stari i ja otišli na kulturnu uzdignučicu poslušat Vesselina Staneva, poznatog bugarskog pijanistu i to u, ni više ni manje, Kristalnu dvoranu hotela Kvarner, Abacija.
Naravno, nisam znala gdje me prijatelj točno i na što vodi, rek'o on:neki čovjek svira klavir, idemo...
Sreća pa sam pametna i obukla svoju svečanu košuljicu/majicu crvene impozantne boje, nabacila sitno make-upa, da me 'digne', al' ostatak-jao...trapke tu i tamo blago oderane trendovski od prošlih ljeta, zelene free-climbing tenisice koje su virkale ispod trapki, a ostala gospoda i gospoje u bogatoj večernjoj toaleti dostojnoj moje mjesečne plaće, a i on se sredio-vrag jedan, znao je gdje idemo...
Uz silni sram tjerala sam ga ispred sebe pri ulazu, ali sam kasnije popametila se i izvukla na to da neće meni nitko živ diktirat neki dress code, nitko me nije ni primjetio, anyway...
Sjedosmo. Prije toga ugrabismo čašice reskog, finog vina. Fin osjećaj glamoura.
Došao Stanev, započeo s Bachom (sreća da ne svira orgulje neg' klavir), preludij, fuge...Gledam ljude, pitam se što li oni sada misle, uživaju li ili se pitaju, kao ja, da li će im ovaj oooogromni luster past na glavu, kakva bi bila reakcija da milozvučne Bachove note prekine nečija nemilosrdna nota glasnog prdca, da li je itko ovdje alergičan na prašinu, jer je ta prašinetina plovila zrakom,...???
Uto pljesak, pa prelazak na Haydnove vesele sonate, malo razbuđivanja.
Spazih da me neki tip sastrance gleda i to bezobrazno pored svoje pratilje, al' godi, neka gleda, vidim zanimljivija sam od Haydna...
Pljesak. Nastavljamo s Shubertovim milim sonatama. Do nas sjedi svečenik mojih godina, samo krupniji i bradat, tipka po mobitelu (?). Valjda SMS ispovijed, što li? Mi ga gleduckamo bockajući se laktovima, kad najednom skužimo...on spava. Spava. Pljesak. Budi se i plješće. Mislim, stvarno.
Pauza, konačno. Jurimo van, pušimo, vince nam bagra glamurozna pograbila ispred nosa, al' smo se nagrabili fritula i prepunili usnu šupljinu, gnjecamo to pod zubima. Onaj tip koji je gledao, opet zuri, sad je već pretjerao. Ja započinjem glumatat da sam Marija Šerifović. Prijatelj i ja se smijemo sami sebi, kao i uvijek.
Vraćamo se na Brahmsa. Eeee, to sam čekala. Stolica više ne žulja, prašina više ne leti, ne brinem se više da l' ću prdnut ili ne, čak mi se više ni ne prdi...samo mir i užitak u psihodeličnim Brahmsovim
capricciima i intermezziima...Zatvaram oči, letim, primjećujem da se gladim po naježenim podlakticama...obožavam onaj njegov prelazak u duboke note...skoro zaplakah...
Na kraju Liszt i mađarske rapsodije...volim taj etno element, lijepo...mađarski...
Pljesak.Pljesak.Gibamo se željni nekog alkohola, jurimo na pivicu. Pričamo o životu, što zapravo želimo??? Bo??
Ma ja želim da me netko odvede svojoj kući. Npr. kao ovdje:


To slušasmo na odlasku doma.

Danas mi je moj prijatelj javio:
Jebo te, Saki, kako smo glupi. Zgibali smo jučer, a kasnije sam čuo da je bio švedski stol i brdo cuge!

- 15:41 - Komentari (29) - Isprintaj - #

srijeda, 09.05.2007.

Šta???

Nek mi se hitno javi osoba koja mi je ovu svoju lijepu sliku danas poslala mailom i neka mi objasni zašto, za Boga miloga, zašto??? I tko je to????





Naravno, ovako će završiti i ostali koji šalju gluposti na mail.
Oni sa iole artie fotografijama (ja radim selekciju) će biti izostavljeni iz javne objave. Ti su samo za kućnu (personalnu) upotrebu.
Hm? Da li je ovo taj moj euforičan trenutak? Ma ne, ne, nije...
Hvala.

- 15:54 - Komentari (45) - Isprintaj - #

utorak, 08.05.2007.

Nesvjesno znakovito, strahovito...

"Znam jedno: Ako moj prijatelj bude jeo slatke plodove pobjede, planetom Zemljom upravljat će se planski, duge stotine godina, ali jao onima koji to dožive. Sada spavaju u svojim posteljama ili se prepuštaju kretenskim zabavama i uistinu svakim svojim činom nastoje zaslužiti uništenje.
Samo ono što će ih uništiti neće u njima osloboditi čovjeka." Czeslaw Milosz, 'Zasužnjeni um'


Ovaj video ćete, ipak, morat pogledat ovdje.

"U ovom dugom mjesecu što sam ga posvetio razmišljanju, sve sam osjetio: tugu i radost, užitak i muku, vjeru i očaj...Bože, kako si jadno tijelo odabrao da na njemu vršiš pokuse! Drhtao sam kao u groznici dok je jedno duševno stanje odlazilo da ustupi mjesto drugome. I od straha su mi suze navirale na oči." C.J.Cela, 'Pascual Duarte i njegovi zločini'



"Parobrodi što jutrom ulaze u luku
donose sa sobom mojim očima
radosnu i tužnu tajnu dolazaka i odlazaka.
Donose uspomene na daleke obale i druga vremena,
na drugi oblik istog čovječanstva na drugim točkama.
Svako je pristajanje, svako je isplovljavanje broda
- ćutim to u sebi kao što ćutim vlastitu krv -
nesvjesno znakovito, strahovito
prijeteće metafizičkim znamenjima
što uznemiruju u meni moje nekadašnje bivstvo..."
Fernando Pessoa, 'Pomorska pjesan'

- 09:26 - Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 04.05.2007.

Think in pink...

Još sam na poslu. Skinula sam svoje mokre dokoljenke, tenisice i ortopedske uloške, stavila pored peći da se suše, gledam noktiće, lijepo, prst do palca ponosno strši...
No, kako je sve počelo?
Jutros dođoh na posao, htjedoh koristiti se nešto explorerom, no rondaju, kopaju, mrcvare cestu do mojeg ureda, pa mi padne napamet da je to današnji razlog nemoći interneta.
Nazvala direktorica, idemo na socijalno i morovinsko (joj, volim toooo), ali najprije na kafu.
Na kafu u grad. Izaberemo birz, a u birzu moj bivši (ne nužno) ljubavnik, mlad, lep,lepi zubi, lep osmeh, lepe ruke, lep...hm, pozdravismo se, bla-bla.
Direktorica izkomentirala da me gleda k'o da bi me sad.
Znam. Ne smeta. Dapače.
U automobilu naletim na fascinantan časopis za mlade : Barbie. Listam ga. Barbie (glavna akterka) snimila CD i sretna odlazi s Blaineom u šetnju,..he, he...Prljavo.
Ispijemo, pa na socijalno i mirovinsko. Nemamo aktovku, vučemo sve papire ko kupusaru po rukama podbočene o bok.
A tamo milijun izgubljenih ljudi, preglupih pogleda, smrdi, osjećam se k'o uuu...Bugarskoj, mada nikad nisam bila.
Šalter ovaj, šalter onaj, pa iznova...Čekamo red, babe šalterke brbljaju umjesto da rade, ljudi se bune, mi dobacujemo kroz smijeh: tako je, da, da...
Šalterke od cca 45 do 55 godina, pokoji šalter mužjak sumnjivih pokreta tijela, loši zubi, loša obleka, osim jedna. Paz' ovo: naočale plavog okvira, bluza crna na bijele tufne zakopčana do štitnjače, pa još i na volančiće, plava vesta povrh bluze, roze cigaret hlače visoka struka sa smeđim tankim kaišem, povrh svega ogromna tamnoplava muška raskopčana đemperčina. Praznik.
Odlazimo sa svojom kupusarom na mirovinsko. Tamo u redu, tik ispred nas, komad, crn, bradica, visok, mršav, nosi aktovku. Mi slinimo njemu s leđa, gledimo, gladimo, plazimo, mazimo, maštamo, svaštamo... Okreće se, odlazi, svjestan pogleda, dugo se zadržava na mojem pogledu. Prkosno ne spuštam oči. Neka.
Šalterka se raspravlja s mojom direktoricom: Donesite mi obrazac MR1!(??)
Direktorica: Šta?? MI5? M48??
Smijemo se. Mi koji kužimo.
Za oko mi zapne natpis neke nadobudne šalterice: Think pink...It will be pink.
Ke lijepo. Osupnuta sam. I one su ljudi. Štoviše, žene.
Sve poriješavamo. Izlazimo na Korzo. Brdo muškaraca. S aktovkama. Kiša. Ulazimo u china shop. Izabiremo demode kišobran. Konci s njega vise. Automobil. Posao. Internet. Radi!

Prijateljica mi je poslala link na ovaj krasan hoty noty spot od prije 100 godina, pa uživajte. Ako znate!


- 15:53 - Komentari (31) - Isprintaj - #

srijeda, 02.05.2007.

Lutanje...

Lutala sam od nemila do nedraga (što li to uopće znači i odakle to?iz neke bajke o kralju ocu i tri sina gdje najmlađi je ujedno i najpametniji, najljepši i najhrabriji???).
Gledala sam prirodu i ljude. Neki su htjeli srasti s prirodom. Neki ne bu nikad.
Jedan dan sam poželjela cijeli dan piti alkohol da se ne ugrije na suncu. I smijati se. I jesam. Sa bliskim i dragim ljudima muškog spola.
Drugi dan sam požalila uputivši prenaglo svoju površnost i bojažljivost (iz čeg površnost uglavnom i proizlazi) na pogrešnu adresu.
Previše preispitivanja o zaista važnim životnim pitanjima: Gdje ovaj svijet ide?, npr.
3th day I was so happy talking with one smart and great woman and others frendly people and lovely small dog.
Blago sam pregorila na suncu. More je bilo hladno. Ušla sam do gležnjeva. S obje noge.

Nadam se da fotošuter neće zamjeriti na objavljenim fotkama koje mi je tako velikodušno poklonio s našeg izleta.



Kud teče ova rečica?


Danas je sve nekako daleko.
Želja za lutanjem i traženjem (čega?čega??) ostaje.
I ne, nisam u depri, samo želim biti pametnija (he, he, kao da mogu više).

- 13:08 - Komentari (37) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Srpanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (4)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (7)
Svibanj 2007 (9)
Travanj 2007 (8)
Ožujak 2007 (7)
Veljača 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga






  • OBAVEZAN DOLAZAK!



    Saki u ribičiji (ma, je l' se to meni brci naziru??!)

    ludBok! U ovom blogu se, uglavnom, piše o meni. Imala sam kao dijete kronični nedostatak pažnje, pa si lijepo sad to sve nadoknađujem, između ostalog i ovim svojim blogekom, ali i ostale teme će bit, kad tad, spomenute:muzika, izlasci, putovanja, art, malko filozofiranja...ma, sve ćemo dotaknuti-, naročito - muškarce... sramežljivi slobodno na :
    sakira@net.hr

    A evo još jedan: amorositta@gmail.com






    Google

















    Get your own Chat Box! Go Large!


    Sakica, pripadnica fem-fem gerile...

    image hosted by ImageVenue.com

Linkovi

Misao

  • thumbup Zabrljaj život!Bar ćeš znati da si živ."


    Koja glupa slika!


    A vid' mace! Napila se...

Pročitati, pogledati, poslušati

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se