Zvjezdani šapat Duše

srijeda, 15.11.2017.

Prepuštena



Autr slike:Košarić Željka / Safiris; akrilik 50x60cm "Prepuštena"


Bez suvišnih pokreta
Bez suvišnih riječi
Prepuštam se Energiji
I nastavljam s njom teći...

iz zbirke pjesama "Zvjezdani šapat duše"

- 14:34 - Komentari (0) - #

srijeda, 27.09.2017.

Svjetlosna Mreža




Autor slike: Autumn Skye Morrison,
"Light Work" , 61"x38", acrylic on canvas, 2016

Svjetlost tkaju vrijedne ruke
Nevidljivo oku tkanje
Sve iz srca,
I bez muke
Usred Duše grade zdanje...
Od kamena ono nije,
U njem nema niti buke,
Iznutra ga sunce grije
Svjetlosne su ove ruke!

Svaki pokret mrežu tka
Zlaćani je konac spaja,
Pun dobrote i bez zla
Od početka sve do kraja.
A čim tkanje se zgotovi
Mreža mir svoj širi dalje,
Tamom, gdje još hode ratovi
Svjetlost svoju ona šalje...

Tkaju svjetlost vrijedne ruke
Srcu vidljivo je ovo tkanje,
U radosti i bez muke
Rođeno je novo zdanje
Kristalni atomi sjaje
Kroz Tišinu poju OM
Duša duši Svjetlost daje
Usred Mreže naš je dom.


- 08:19 - Komentari (2) - #

utorak, 05.09.2017.

"Kapi rose" - nova zbirka poezije u digitalnom izdanju




Izašla je još jedna zajednička knjiga poezije KAPI ROSE, u kojoj se uz moje pjesme nalazi i par mojih slika. Ovim putem se od srca svima zahvaljujem na još jednoj lijepoj suradnji uz svjetlosni zagrljaj Jadranki Varga i dr. Zlatanu Gavrilović Kovač, Anđi Jotanović, Tanji Repinac. Hvala mojoj dragoj prijateljici Maji Laboš na suradnji oko lekture te g. Grbac Nenadu na uređivanju knjige!!!HVALA

RIJEČI AUTORA -ŽELJKA KOŠARIĆ-SAFIRIS

Preko dragih prijatelja Jadranke, Anđe, Tanje i Zlatana, svijet poezije iznova je
otvorio vrata za jedno lijepo zajedništvo te se svima od srca zahvaljujem.
Posebnost ove zbirke je ta, što po prvi puta uz svoje pjesme objavljujem i autorske
slike, nastale u zadnjih godinu dana.

U svakoj kapljici akrilne boje utkana je jedna riječ, a slika kao i pjesma često puta šapuće nećujnim šapatom ili ispisuje poruku nevidljivom tintom.


Samo za Tebe
Čarolija je stvorena barem na čas
otposlana u Svemir kroz dugine boje
i kist, i tinta i riječ, sada moj su glas
kroz njih moje svjetlo, ljubi svjetlo tvoje.

Željka Košarić - Safiris Zagreb, 27.07.2017.






- 11:19 - Komentari (1) - #

srijeda, 19.07.2017.

Rođenje Inspiracije



Autor slike: Ž.K. Safiris


Kistom oslikavam beživotno platno
Duginim bojama pokrećem klatno
Koje zamahom širi čas svjetlost, čas tamu
Ritmičnom kretnjom, s jedne na drugu stranu.
I mogla bih se zakleti da platno sad pjeva
Miris boja odašilje jedva čujan ton
Između dva poteza
Grom odjekuje, munja sijeva
Sve odavno već znano srcu je mom…

Inspiracija je rođena
Bezbroj je puta obasjala moje staze
Nevidljivom rukom, ruka je moja vođena
Samo udomljujem cvijeće nutrine,
Poput davno izrađene kristalne vaze.

Akvarel mojih misli, želja i snova
Iscrtava galaksiju bojama akrilnih kapi
Vječna, neuništiva, rođena će biti
Jedna inspiracija nova
Jer u Oceanu blaženstva
Ni najmanja kap nikada ne hlapi

- 13:24 - Komentari (2) - #

utorak, 24.01.2017.

Ljubav - Različitost istog Neba



Autor slike: Ž.K.Safiris


Jednom riječju kad Nebo bih opisala
Očima dok promatram slobodan ptičji let
Umjesto riječi, dugom bi ispisala
Svo prostranstvo,
Taj beskrajan svijet..

I samo jedna riječ dovoljna bi bila
Da kroz nju provuče se različitost kao suza čista
Ljubav
U sebi sadrži punine značaj
Različitost prevedena jezikom Neba
Svaka je duša različita… a ista!

- 07:54 - Komentari (6) - #

petak, 20.01.2017.

Utočište





Autor slike: Ž.K.Safiris


Samoj sebi Utočište budi
Ne prosuđuj
Ne osuđuj
Oprost si ponudi

Kao barka koju nosi uzavrelo more
I na valima vanjštine iscrtava bore
Koje će bonaca uzdignute svijesti
Mirnoćom svojom zauvijek zamesti
U dubinama će samo učenje cvasti
A duša će tvoja rasti i rasti.

U nutrini tvojoj Utočište čeka
Odmor koji nudi od života rijeka
Malena pećina, tvoja mirna luka
Uvijek kad osjetiš da zaglušuje te buka
Kormilom svojim taj smjer odaberi
Primiri, utihni, sve misli saberi
I svjetlosnim sidrom ostvari tišinu
Biserom sa dna nagradi nutrinu.

Zahvali se Utočištu, Oceanu cijelom
Mirno zaplovi pučinom bijelom…




- 14:28 - Komentari (1) - #

Sade Sati



Autor slike Ž.K.Safiris



Kada Saturn do natalnog Mjeseca navrati
Duša se uznemiri
Jer nastupa vrijeme Sade Sati

Kolo života neprestano se vrti
Od rođendana do rođendana
I već pristigli smo do praga tjelesne smrti…

Jesmo li išta novoga spoznali
O smislu životnome jesmo li što doznali?
Što je duša i gdje obitava
Znanje da li skuplja, il' kroz život samo spava?

Sade Sati…
Buđenja je vrijeme
Protresi prašinu, razriješi probleme!
I slavi postojanje svake planete
Jer stvorene su s namjerom da te podsjete
Na Dušu tvoje duše
Svjetlost samog Izvora
Jer i iza tamne noći svanuti će zora
Kojom će zaploviti tvoja jedrilica
Razapetih jedara, slobodna k'o ptica…
A kako poletjeti sapletenih krila,
Kada prošlost drži lance
Kojima se oko duše svila?
Kako trnjem koračati, bez rana i boli,
Prihvatiti da je karma melem zamaskiran
Vrećama soli
Koje će kroz vrijeme ovo, ponuditi duši lijek,
Samo dok to duša shvati
Proletjet će još eona vijek…


Kada Saturn do natalnog Mjeseca navrati
S mirom u duši dočekaj ga
I slavi
Jer donosi ti vrijedan dar
Sade Sati…



- 08:24 - Komentari (2) - #

četvrtak, 19.01.2017.

Mjesečina u dvoje



Autor slike: Safiris


Mjesec je prosuo svoju svjetlost sjajnu
U koraljnoj krošnji razotkrio tajnu
Dva paperjasta bića u ponoćnom raju
Cvrkutom se dive njegovom sjaju.

Malena su krila još nespremna za let
A svjetlost ih mami da upoznaju svijet
Mjesec im šapuće:“ Sačekajte dan,
Sunce će vas pozvati na let radostan

Dok ne svane zora, pričat ću vam priče
O vilama šumskim što na ljude sliče
Pegazu kad juri kroz zvjezdanu noć
Puteljcima kojim još morat ćete proć'

I dok Mjesec šapuće stihove u nizu
Pjesma je ova, svome kraju blizu,
Dva paperjasta bića u ponoćnom raju
I dalje se dive mjesečevom sjaju




- 14:02 - Komentari (3) - #

Plameni OM



Autor slike: Ž.K.Safiris



Opisati zvuk Tišine

Naslikati Bezriječja dom

Prepustiti se osjećaju miline

Na platnu već izranja „Plameni Om“.

Negdje u modrim dubinama svijesti

Možda i na sporednoj životnoj cesti

Biser ili kamen…

U Njemu je SveJedno

Samoj sebi darujem Ga kao nešto vrijedno

Stihom opisujem zvuk Tišine

Kistom oslikavam Bezriječja dom

Prepuštena osjećaju miline

Na platnu je izronio „Plameni Om“.

- 11:37 - Komentari (3) - #

srijeda, 18.01.2017.

Kao Jedno



Autor slike: Ž.K.Safiris


Energije slap romori
Šapuće, po tiho zbori:
„Jedno budi ti sa svime,
Kanal si za moje rime
Pjevaj, pleši, slikaj, stvaraj,
I s nutrinom razgovaraj…
U Tišini
U milini
Kao malen slap ti budi
Uzmi sve što rijeka nudi
Pa darove šalji dalje
Bez prijestolja i medalje…

Pjevaj, pleši, slikaj, stvaraj
S Božanskim razgovaraj
Kao Jedno sada budi…

Dlan sam koji svjetlost nudi…



- 07:20 - Komentari (3) - #

utorak, 17.01.2017.

Atmakaraka -Sunce



Autor slike : Safiris


Ego, ponos, sjaj…
Radost ili tlaka
Pakao i raj
Sunce – Atmakaraka…

Uzavrela misao umom se kotrlja
Dok ne spozna smisao, ka ponoru srlja
Uzdiže ju Svjetlost najsjajnijeg Sunca
Meditacijom se krijepi,
Na Vrhu svih vrhunca…

Jedan život,
Bezbroj rasplesanih svjetlosnih zraka
Trenutni odabir
Sunce- Atmakaraka…

- 09:40 - Komentari (2) - #

ponedjeljak, 16.01.2017.

Reiki val






Autor slike : Safiris


OM ….

Riječ kojom Ocean progovara:

„Dušo, pogledaj, sve je tvoj dom!“

U svakom je valu spoznaja bitna

U sebi je nosi kap, ma koliko bila sitna.


DAI KO MIO…

Sve poznato je tebi

Sada i ovdje, gdje oduvijek si bio

I u ovom je valu spoznaja bitna

Od očiju sakrivena, biserna čestica sitna.


BISER SPOZNAJE…

Koliko je kapi, spoznaja je više

Ocean je taj koji poruke ti piše

Da ih duša zna protumačiti čitko

Slanu vodu preobrazi, ti u nešto pitko.

Ne osuđuj sol kad grlo presuši

Niti buku mora kada sluh zagluši

Prepusti se onome što Ocean nudi

Reiki val te grli

Energije val, jednostavno budi…






- 10:42 - Komentari (1) - #

subota, 26.11.2016.

Napiši jednu svjetlosnu!






Autor slike: Ž.K.Safiris

Pisala bih kad bi znala
Kako riječ potonulu, iz dubine povuć' gore
Kako reći tiho: „Hvala“
Kap sam koja moli more
Da joj dar svoj sad ponudi
Dio duše koji sniva
Valom svojim nek' razbudi

Pisala bih kad bi znala
Kako riječ odletjelu, iz daljine dozvat k sebi
Kako reći tiho :“Hvala“
Predugo već letim k Tebi
Ne bi li prepoznala svu ljepotu koju dijeliš
Dio duše koji sniva
Milozvukom ti sad cijeliš.

Svjetlosnu sad jednu pišem
Jer me šapat Tvoj doziva
Pišem, stanem, pa obrišem
Dio duše koji sniva
Ne bi li na mjesto snova
Svjesnost utkala u ovu pjesmu
Spoznala sve što je nova
Otkopčala kožu tijesnu
Rasula se preko zvijezda i svih nebeskih planeta
Osjetila bitnost gnijezda
Svu slobodu ptičjeg leta

I dok letom sve otkrivam
Shvatih, ja još uvijek snivam…

Tek me svjetlost ove pjesme
Podsjeti, ja kap sam s Tvoje česme
I da poziv što ga ćutim
Poručuje, nek' ušutim,
i zacijelim kožu tijesnu
kako začula bi u nutrini:
„Daj, napiši jednu svjetlosnu!“


- 20:14 - Komentari (1) - #

srijeda, 02.11.2016.

Laku noć, srećice mamina...



Autor slike: meni nepoznat


Dušni je dan
Sjećanja naviru kao bujica riječna
U svijećnjaku treperi zaigrani plam
Stihovi prolaze kao galaksija mliječna

Sinoć mi je majčin glas potiho šaputao
Neke naše misli ljubavlju tkane
I tko zna kojim je sve stazama lutao
Da bi dijete dobilo poruku od mame.

Kako smo si nježno tepati znale
Pričati priče, smijati se često
Iza takvog smijeha, duše bi zasjale
A ljubav bi zasjela baš na pravo mjesto.

Pred svaku bismo noć, izrekle jednu misao
S kojom bi obje utonule u san
I nitko je nikada ne bi obrisao
Jer u dušama je zapisan ovaj divan plan.

„Laku noć, srećice mamina.“
Zaiskrile su riječi na jastuku mom
Kao da sam sklupčana pored kamina
Toplina je ispunila naš prekrasan dom.

I još sad me griju šaputave riječi
Jer ove su misli ljubavlju tkane
I tko zna koje dimenzije, glas morao je priječi
Da bi dijete dobilo poruku od mame.

Dušni je dan
Sjećanja naviru, kao riječni slap
U mojoj duši treperi zaigrani plam
Jer ljubav je pristigla k'o svjetlosti kap.




- 11:21 - Komentari (1) - #

ponedjeljak, 25.07.2016.

Čuješ li taj zvuk?



Autor slike:Ž.K.Safiris


Negdje, u daljini, gromoglasno nešto tutnji
Kao da su sva nebesa prepuštena ljutnji
Prema čovječanstvu koje tone, u bezdan, u dubinu,
Sve dublje i dublje
Pa je Netko odlučio, poslat' će i svoje trublje

Čuje li ih itko, čuješ li taj zvuk?
Ili ljudskim dušama još odzvanja muk
Za kojeg ne postoji alarmni zvon
Čini se da čovjek je čovjeku, tek nesvjesni klon

Tu i tamo svjetlo iskri, gle, još ima nade!
Duše koje nalikuju na zvjezdane nomade
Koračaju gradovima, kao pustinjskim dinama
Traže nove krijesnice, međ' sivilom i tminama

Ipak, nada se ne gubi, dok lutaju k'o stranci
Susretnu se povremeno kao zvjezdoznanci
Iz svjetova dalekih paralelno teku
Nadaju se, doživjeti će i svjetlosnu rijeku

Na planeti ovoj, gdje materija caruje
Gdje čovječanstvu nije dosta svega što im daruje
Pohlepnici energije, kradu jedni druge
Duše svoje natapaju bujicama tuge

Vrte se u krug, spiralno na dolje
Niti žele osjetiti svjetlosno polje
Koje ih okružuje, nudi im sve Znanje
U čvorovima duše leže, to njihovo je tkanje

Kako ih dubina vuče, čvorovi su teži
Sve je teže oduprijeti se toj paučinastoj mreži
Gdje je svjesnost utrnula kao izgorjela šibica
Duša je umrežena kao uhvaćena ribica

Ona zlatna, čijeg zlata više nema
Oko njene duše pokrov je od stijena
Koji sada skinut može, znane trublje zvuk,
Čuje li ga itko? Ili dušom vlada muk?

Negdje, u daljini, gromoglasno nešto tutnji
Kao da su sva nebesa prepuštena ljutnji
Prema čovječanstvu koje tone, u bezdan, u dubinu,
Sve dublje i dublje
Pa je Netko odlučio, poslat' će nam svoje trublje…



- 19:27 - Komentari (4) - #

ponedjeljak, 11.07.2016.

Djelić tvoje duše spava



Foto: Ž.K.Safiris


Ti sretna si dušo, cvjetaš svakog trena
Bojom svojom cijeli svemir ljubiš
Što činiš kad naiđeš na čovjeka snena?
Baciš kamen, dotakneš ga svjetlom,
Ili se netragom izgubiš?

Kad uvidiš da djelić duše nečije, u pukotini spava
I da svjetlost danju upoznalo nije.
Ne zna da božansko u svem' stvorenom obitava.
Bijesna li si, ogorčena, tužna,
Ili ti se samo smije?

Jer tvoj izgrađeni svijet, stvoren je po tvojoj mjeri
U njemu su sretna bića, životinje, biljke, ljudi
Sve pjevuši i diše u tvojoj dobroj namjeri
Ipak, djelić duše tvoje o nečemu još sudi!

Jer djelić tvoje duše spava…
Sve izvan tebe stvoreno je, taj komadić da razbudi
Čovjek koji djelom griješi, mrzi ljude, gazi mrava,
Tvoja duša o njemu još olako sudi.

Sati, dani godine, možda i stotinjak života
Ponekad je potrebno da uspavani djelić živne.
I što prvo ugledat će?
Mjesto gdje je sva ljepota,
Ili riječi grube, teške, kivne?

Ti sretna si dušo, cvjetaš svakog trena
Bojom svojom cijeli svemir ljubiš
Što činiš kad naiđeš na čovjeka snena?
Baciš kamen, dotakneš ga svjetlom,
Ili se netragom izgubiš?



- 10:14 - Komentari (1) - #

četvrtak, 30.06.2016.

U riznici minuta





Autor slike: autumnskyemorrison




Zvuk mantre ispunjava stan
Mirisno ulje leluja nečujno
U auri stvoren je eterični hram
U daljini se sprema vrijeme olujno

Grmljavina tutnji negdje u daljini
Kao da i samo tlo izgovara:“ Ooomm“
Tijelo je osnaženo u punoj milini
Duša u tijelu, kao svoj na svom.

Trenutak je ovaj sviješću uhvaćen
Kao malen dragulj u riznici minuta
Još koliko je njih, a rijetko koji shvaćen,
Jer um neprestano strminama luta.

Kao alpinista skakuće po stijenama
Speleološki istražuje duboke zamke
Podložan padovima, tugaljivim mijenama,
Kao utopljenik koji diše tek pomoću slamke.

Između dva skoka, trenutak se događa
Onaj malen tračak koji Svjetlost ljubi,
Na sekundu, um, svoj odskok odgađa,
U tišini bezriječja naizgled se gubi.

I miruje…

Osluškuje…

Zvuk mantre ispunjava sav svijet
Mirisno ulje leluja nečujno
Misao je spremna za još jedan let
U duši se kovitla vrijeme olujno.

Grmljavina tutnji… negdje u blizini
Kao da i sama duša izgovara:“Ooommm“
Sve stvoreno treperi u potpunoj milini
Sve na svome je mjestu, jer svugdje je dom.

Trenutak je ovaj sviješću uhvaćen
Kao malen dragulj u riznici minuta…

- 07:47 - Komentari (1) - #

četvrtak, 23.06.2016.

Nova zbirka pjesama "Kada stih je žedan rime"




Još jedna moja ljepotica zablistala je u svijetu digitalnih knjiga. Ovaj put riječ je o knjizi „Kada stih je žedan rime“, koju možete besplatno preuzeti na ovom linku

KADA STIH JE ŽEDAN RIME


Moj prijatelj dipl. slikar Boris Pecigoš napisao je predivnu recenziju, kojom je izrekao svu srž ove knjige, vjerujem da će vam se svidjeti kao i prethodne knjige.

„Ne postoji čovjek koji nije prošao kroz "noć duše", koji nije iskusio onaj duboki ponor u koji povremeno upadnemo dok kročimo stazom života. Nazivaju ga i ponorom očaja. Nemoguće je izbjeći ga, a samo snaga duha određuje hoćemo li se iz njega izvući. Mnogi, na žalost, ostaju u njemu, a da ga nisu ni svjesni. Jednostavno kažu "C'est la vie!". Posebno je pjesnicima i drugim kreativnim dušama teško kad se nađu u prostoru bez riječi, boje i glazbe. Željka Košarić - Safiris je u svojoj novoj zbirci pjesama majstorski i zrelo opjevala svoje iskustvo gubitka inspiracije koji ju je odveo da zaroni još dublje u sebe i luta u samoći svojeg unutarnjeg svijeta sve dok nije otkrila da je sve zapravo tamo i da nikad nije nestalo. Nove spoznaje Svjetla su izniknule iz prividne Tame, a njena poezija nas kroz njeno proživljeno iskustvo prema kraju zbirke vodi do jasnih trenutaka prisutnosti pretočenih u stihove. I nije vrijednost ovih pjesama toliko u njenom osobnom pjesničkom hodočašću koliko njeni stihovi prenose mudrosti puno dublje i drevnije od prolaznih oscilacija života. Tko će pažljivo čitati, zapravo dozvoliti si da osjećajno uroni u Safirisinu poeziju, i sam će osjetiti pomake u svojoj duši, osjetit će "prepoznavanje". No, više je to od rezonancije s vlastitim iskustvima - ova zbirka je doista duhovni melem, i putokaz za svakoga tko upravo sada prolazi kroz "noć duše", jer vrlo je utješna spoznaja da će se "žedan stih" doista obilno napojiti rimom.“



Najtoplije zahvaljujem prijateljici Maji Laboš na nesebičnom
radu oko lekture i na iskrenim riječima podrške, gospodinu
Zlatanu Gavriloviću Kovaču, čije su mi donacije pomogle da
moje zbirke ugledaju svjetlo dana i u tiskanom obliku, te
gospodinu Nenadu Grbcu, na znanju i strpljivošću, kojima me
podupirao tijekom kreiranja svih dosadašnjih kao i budućih
zbirki pjesama.

Hvala Bogu u svim bićima i oblicima, koji me putem dodiruju!

Hvala mojim najmilijim nevidljivim pomagačima!

Majči moja draga, grlim te svjetlosnim zagrljajem***



- 09:30 - Komentari (1) - #

ponedjeljak, 20.06.2016.

Ja ničiji sam pas...



Autor slike: meni nepoznat


Ja ničiji sam pas…
I nemam svoj dom
Čini se da nitko ne čuje moj glas
A volio bih da me vole dušicom svom.

Prijatelja nemam u ljudskome svijetu
Poslasticu nikada još dobio nisam
Zašto sam pristigao na ovu planetu
Kada punim gradom još uvijek sam skitam?

Ja ničiji sam pas…
Svi bježe od mene jer njuška nije čista,
I na mene svi odjednom viču u glas
A volio bih i ja da moja dlaka blista.

Da je miluje neka topla ruka
I milozvučan glas mi kaže: Dođi, ti sada si moj!
Kad me nešto boli, ili mi je muka
Da zagrljaje dobijem, da ne zna im se broj.

Ja ničiji sam pas…
Kamenom me gađaju nečija djeca
Tada samo utihnem, ne ispustim ni glas
U nutrini duša do beskraja zajeca.

Bole me rane, još više ružne riječi
Bole me dani, godine u samoći
Ipak, još vjerujem, ljubav će poteći
Dogodit će se čudo, i po mene će doći.

Jer, ja ničiji pas…
U skloništu sam jučer utjehu pronašao
Netko dobar čuo je moj jedva čujan glas
Konačno, po mene, s osmjehom je došao.

Najtoplije ruke, još toplija duša,
Zdjelicu za hranu darovala je meni
Kad zalajem tužno, netko me sasluša
Sad vidim svoj odraz u jednoj ljudskoj zjeni.

A čuo sam, od sutra, imat' ću svoj raj
Topao krevetić, hranu svakog dana,
Prijatelj najbolji, bit' ću ti, to znaj!
Nije mi bitna veličina stana.

Skutrit ću se negdje, s dušom punom mira,
Mahati ću repom čim netko me pogleda
I svakome ću dati da me mazi , da me dira,
Tvrdi keksić meni bit će, slasniji od meda.

Jer nečiji sam pas!
I imam svoj dom!
Ljudsko biće, čovjek moj, čuo je moj glas,
I volim ga , vjerujte mi, dušicom svom!




- 10:20 - Komentari (4) - #

utorak, 07.06.2016.

Posljednji pozdrav uz svjetlosne puuuuuse dragom Bojkiću ****



Autor slike: meni nepoznat



Dragi moj Bojkiću Borivoj Bukva, gdje god da tvoja duša sada slobodna leprša, neka te dočekaju bezbrojne svjetlosne puuuuuuuuuuuuuuuuuuse!!!


Bila mi je čast i veliko zadovoljstvo imati za prijatelja dušu kao što je tvoja!!!



Grlim te svjetlosnim zagrljajem ***************** od Velike Gorice do beskraja ********************









Borivoj Bukva

- 11:52 - Komentari (3) - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2017  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se