ponedjeljak, 20.10.2008.
Sebična lakrdija ili kako žive u neznanju
Baš sjedim neki dan sa društvancem i osoba C kaže kako se ženi kroz godinu dana. Osoba A i osoba B bijahu usupnuti te, kao kroz šalu krene zadirkivanje, ali umjereno i u mjeri. U međuvremenu su došli X i Y te se upoznali sa temom te zdušno stali zbijat šale na račun obiteljskog života. Naravno, tim osobama ženidba nije ni na kraj pameti, iako su već duuuugo u vezama, ali našli su se pametovat. Kako je ona stara „u svakoj šali pola istine“ vrlo točna, tako je bilo i ovdje. Sve što su šaljivdžije zbijali to su i mislili. Nema veze, svatko je kovač svoje sreće. No, nameće mi se pitanje što bi bilo da je osoba C počela istom mjerom uzvraćati i braniti svoje stavove? Vjerojatno bi bio prozvan nazadnim, konzervom, zatucancem, jadnikom koji nema pojma o životu i sada će zakucati posljednji čavao u lijes svoje slobode i sreće. Kao onaj koji je sudjelovao razgovoru ja sam ovako vidio situaciju osobe C: čovjek ima blizu 30 godina, zna što hoće u životu, ima pokraj sebe osobu za koju je siguran da je osoba vrijedna žrtve, odricanja, ali ona koja to isto daje, dovoljno je zreo da zaključi kako želi obitelj i dovoljno je pametan da spozna kako mu obitelj neće oduzeti niti sreću niti slobodu već mu ispuniti život i uzdići ga na jedan novi nivo, dosta mu je povlačenja po parkovima, sobama na tulumima, zadimljenim bircevima i rastanaka u sitne sate, dosta mu je mamice, tatice, bakice, djedice, čovjek hoće sve ono što je najnormalnija stvar – obiteljski život!
Gdje je problem? Čini se da osobe A, B, X i Y nemaju neku lijepu viziju braka i obitelji. Sve kreće od odgoja, slažem se, ali mislim da i današnji način života, današnja kultura, koja nam nameće da je čovjekov život prekratak i da treba sve podrediti samome sebi, koja nam sugerira da drugi nije vrijedan muke i žrtve, koja nam kazuje da je moja slobodica i komfor svetinja koje se ne smijem odreći, koja nam utrpava mentalitet sebičnosti i pohlepe za samoga sebe, ima utjecaja na mozgove današnjih ljudi. Smatram da to što pasemo sa televizije, a čini nas nesposobnima za obitelj, za drugoga, kronično nagriza današnje društvo. I na kraju, kada ljudi vide da stremiš ka obitelji, zajedništvu i potomstvu – nečemu najzdravijem što može biti, onda te ismiju kao kakvu nazadnu budaletinu, a svoje sebične i proždiračke teorije proturaju kao napredne, liberalne i bogom dane i time zatvaraju svaku sljedeću mogućnost za raspravu gradeći zid netolerancije, nepoštivanja i lakrdije. Zanimljivo.
Opet sam negativan......ah, jadan ja.
