četvrtak, 30.04.2009.

hepi brzdej

30. travnja 1671. smaknuše Zrinskog i Frankopana
30. travnja 1945. Hitler je poslao metak u onaj predio glave gdje mu je trebao biti mozak, a nikad nije dokazano da je zaista bio, dok je Eva Braun ispila otrov kako bi skončala zajedno sa svojim novopečenim suprugom.
30. travnja 1985. u Zagrebu je rođeno vrištavo derište koje je s vremenom prestalo biti derište, no vrištavost nikad nije izgubilo. Prirodna ravnoteža bijaše poremećena- prvog svibnja iliti dan poslije, padao je snijeg u Zagrebu. Naravno, prema riječima očevidaca.

Danas sam navršila 23 godine i godinu dana. Pa sretno mi, jel?

Photobucket

| 00:01 | Komentiraj (32) | Print this! | #

nedjelja, 26.04.2009.

djetešce...

Gle ide jež
Za ježom ide miš
A za njim ide devet mravi
I više niš

Ja sam luda za svim dječjim pizdarijama. Dječjim pjesmicama, dječjim igračkama, crtićima. Jedino još nisam razvila ljubav prema posranim pelenama. Nekako sumnjam da ikada i hoću, a opet, sa mnom čovjek nikad nemre biti na čisto.
Znam, ne bih vam smjela ovakvo što govoriti, ali...ja tepam. Ne mislim pritom da to inače radim pri komunikaciji s ljudima, jer vjerujem da bi se kad tad dogodilo da počnu upirati prstom u mene. Ili me označiti velikim grimiznim slovom T. Dobro, opet sam krenula s pizdarijama.
Uglavnom, moram priznati da još nisam naišla na osobu koja bi to smatrala prihvatljivim, ali, da vam pravo kažem, zaboli me. Jer kad pogledam u one prelijepe zelene, zaigrane, dječje oči, jednostavno ne mogu odoljeti. Ili kada spusti glavu na moje grudi i osluškuje kako mi kuca srce. I kad zna da kuca samo za njega. Ono što mi je premedeno je to što i on meni tepa.
Da, uglavnom, pokušavam se prisjetiti pjesmica koje smo učili ko djeca, i to ne onih u izvedbi Trešnjevačkih/Zagrebačkih mališana, nego onih koje smo učili u školi, ili onih koje su se širile usmenom predajom.

Visibaba mala
Zvoniti je stala
Cin-cin-cin don-don-don
Čujte mali zvon

Mala ptica ševa
Veselo nam pjeva
Firuli-firulu
Proljeće je tu

Tra-ta-ra-ta-ra-ta
Jaglac trublju hvata
Hoja-haj, hoja-haj
Zimi sad je kraj
Sjećate li se one preslatke slikovnice, i pjesmice u njoj?

Po šumi širom
Bez staze, puta
Ježurka Ježić
Povazdan luta
Lovom se bavi
Često ga vide
S trista kopalja
Na juriš ide...

Ona koja mi priziva traume iz prošlosti:

Ja posijah repu, repu
Žena veli mak...

Ah, boli i dalje.

Iz osnovne se sjećam

- Sadila sam bosiljak
Sadila sam bosiljak
U našemu cvjetnjaku, u našemu cvjetnjaku...
- Ja posijah lan baš na Ivan dan
(karala me, karala me Ivanova majka...)
- Miš mi je polje popasel, joj si ga meni, kaj bum žel?
Sjetila bih se još toga, ali trenutno mi mozgić ne funkcionira baš (to bi kao značilo da je ponekad funkcionalan).
Današnji klinci baš i ne uče sve te pjesme, barem ne koliko sam ja upućena. Ja bih htjela skupiti sve te pizdarije u neku riznicu, i prenijeti to jednoga dana svojoj djeci...
Sjećate li se vi pjesmica iz svog djetinjstva? Bila bih vam zahvalna kad bi ih podijelili sa mnom. Kao što rekoh, obožavam to.
I da, znam da pišem malkice na-vrat-na-nos, ali...moram priznati da nisam bila ovoliko djetinjasta prije Z-a. Ne znam, valjda je srce trebalo osjetiti da je to to...

Pozdrav od vaše fizičarke!

još malo samoreklame: napokon novi ovdje


| 01:04 | Komentiraj (29) | Print this! | #

utorak, 21.04.2009.

rođ.2 iliti objašnjenje prethodnog posta. recimo.

Razmislite, emocionalna retardacija.
Boli vas kurac za druge, brinete se za svoj šupak, i nitko vas ne može povrijediti. Zvuči skroz kul. A onda se sjetite koliko ste sretniji što manje znate o nečemu. Čista vam logika govori da je budalama super u životu.
Pa mi recite, kak da onda ne poželim biti emocionalno retardirana i glupa?

Primjetila sam da sam se pretvorila u naprosto neukusno osjetljivu mimozu, da ne kažem plačipizdu. Da stvar bude gora, sama sam si kriva jer guram surlu gdje joj nije mjesto, a znam da me ne čeka ništa dobro.
Plesali smo po rubu, dragi i ja, zbog toga.
Jedan srebrni prsten kao poklon bivšoj za njihov prvi Božić, i moj um u kojem su melodrame u stanju pripravnosti na projektoru. Loša kombinacija. Jako.
A ja sam u godinu i pol dobila ružu na koju ga je natjerala moja Schmutzi, apsolutno neosobnu kompilaciju koja se svidjela njemu (zapravo, sprženo ono što je frendica imala na mp3,a on čuo) i obećanje da će mi napraviti maketu Mosta Slobode, iako sam rekla da ju nemam kuda staviti.

Moja reakcija je registrirana kao glupa ljubomora i nepovjerenje.
"Zašto si tako ljubomorna? Tebe volim, nju sam varao"
Nije to ljubomora. Nazvala bih to prije razočaranjem.
I meni koji put treba znak pažnje. Ne prsten, niti skupi mobitel.
Ubrana ruža, grančica jorgovana.
Crno-bijela fotografija MOG mosta.
Okvir za sliku koji mi je sam napravio.
Samo da je spontano i osobno.

A onda krenu misli, je li ona to zaslužila više od mene? Zašto?
Zar je bolja?

Pa još gori crnjak, jer sam istu upoznala prošlo ljeto i otada je mrzim iz dna duše.
Pazite vi glupače (mene), pošto su njih dvoje bili 2 i pol godine skupa, htjela sam upoznati nekoga tko mu je bio bitan nekada. Između ostalog, smatram da je dijelom zaslužna za to kakav je on danas.
Više me ljudi upozoravalo da nije dobra osoba. Ja ne vjerujem pričama drugih, jer ipak, nismo svi isti. Ušla sam u to bez predrasuda, čak i s bedastom slikom u glavi da bi se mogle slagati.
I onda sve padne u vodu. Jer se u pola sata, koliko smo provele skupa, potrudila pokazati mi koliko me mrzi. A nije me poznavala.
Par mjeseci nakon, švrljajući blogoprostranstvima, naiđem na njen blog. I vidim da je pisala o našem susretu. Gomila nadrobljenih laži, i ona kao pravednica. Zvučalo je praktički kao da smo postale best frendice.
Ja mrzim lažljivce.

No da.
Kaže, prsten je kupila njegova stara, on nije imao pojma što kupiti.
Za mene mu, kaže, nitko nije trebao govoriti što da pokloni, jer me poznaje.

Jedino...polako uči da mora slušati i mene u cijeloj priči.

Gdje mi je nestao smisao, molim vas, recite mi??!

Pozdravlja vas vaša fizičarka!

| 22:03 | Komentiraj (30) | Print this! | #

srijeda, 15.04.2009.

rođ.1

Photobucket

Uskoro mi je rođendan, pa bih molila, ukoliko među vama postoji koja vještica s trodlakom bradavicom na nosu (drukčiju ne prihvaćam), da me odalami svojom čarobnom toljagom po glavi i ispuni mi ovorođendansku želju. Zapravo dvije.
Želim biti emocionalno retardirana i glupa ko kurac.
Btw, volite li više parne ili neparne godine? Ja neparne. A sad bih trebala navršiti 24. Za ozbiljno razmišljam o obmanjivanju ljudi nakon rođendana kako imam 23 godine, pa iduće godine proslaviti lijepi neparni dvajspeti ko gospon čovjek. Iliti gospodična čovjekica.
Objasnila bum vam svoje želje čim dođem do odgovarajućih riječi. I kompjutera.
Malome su starci otputovali na tjedan dana, pa iskorištavamo priliku. Razumijete me, jelda?
Pusa od fizičarke!

| 21:13 | Komentiraj (47) | Print this! | #

srijeda, 08.04.2009.

daj mi vina da se napijeeeem

Puca me PMS. Opće je poznato da u tom periodu grizem. Ko pobješnjeli hrčak, otprilike.
Nemam se na kaj požaliti, dapače, život mi je trenutno prejebeno savršen. Ovo jebeno tu stoji da bi se dobilo na jačini. Bez ironije, fakat.
Al ima stvari koje mi dižu tlak. Onak, jako. Mislim, kaže se - živi, i pusti druge da žive, al kaj kad ti drugi tebe ne puštaju? Stvarno, stvarno, stvarno ne podnosim očajnike. Jadnike, kako god ih poželjeli zvati.

Ne smatram da je osoba koja nije u vezi jadna. Daleko od toga. Meni je bilo sjajno solirati. Hah, sad ćete reći, pa što si onda u vezi? Jebiga, došao je i pomutio mi um, pa sam sad luda i zaljubljena. Ili ludo zaljubljena. Kako god poželite.
Eh, ali vidite, imam par poznanika (ne bih ih nazvala prijateljima jer ih ne poštujem dovoljno - koliko god ružno to zvučalo, ali tako je. jebiga kad sam iskrena) kojima je jedina preokupacija u životu naći curu. Redom su to osobe muškog roda, naime.
U početku sam se trudila pomoći, ali sam s vremenom odustala, shvativši da nema smisla. Naime, zamislite si, osoba vam cijelo vrijeme kmeči kako želi curu, da mu nađete neku frendicu i slično. Vi sa sobom van dovučete neku od slobodnih frendica, kakvih je jako malo, i upoznate ih, no on nije zadovoljan. Naime, kaj njemu znači to kaj ste ga upoznali? Ne, on očekuje da će ga dočekati plejbojeva zečica raširenih nogu kojoj će on odmah moći zabiti kurac u pičku. Jebiga, al tak je.
Jebeš to kaj lik nije ljepotan, jebiga, masa je takvih koji nemaju problema s nalaženjem cura (pobogu,moj ružni bivši je u vezi s manekenkom). Fora je u tome kaj ima sjeban stav koji ne mijenja. I pokušaš mu reći, no on to shvaća kao napad na sebe. Pa rekoh, puši kurac i zajebavaj nekog drugog. Hah, da ne zaboravim napomenuti, dotični je odjebao moju best frendicu jer mu nije našla curu, a s mojim je dečkom prekinuo komunikaciju na godinu dana, s javljanjem barem jednom mjesečno: "si mi našao curu?".
Druga pak spodoba javi mi se par godina nakon kaj smo se zadnji put vidli i objavi mi - "šteta kaj si se onda zbarila s onim likom, ja sam ti baš mislil upasti. bum na sljedećem rođendanu". Prvo sam mislila da je zajebancija, pa sam shvatila da nije, pa sam objavila da sam u vezi. Razočaranje, ali vrlo kratko, "aj da se nađemo, ti, taj tvoj kakogod i dofuraj mi neku frendicu". Dakle, nismo se vidjeli nekoliko godina, ponavljam! I nađemo se, zajebancija, dovedem frendicu, ali nije dovoljno dobra. Ovakva je i onakva. Čekaj malo...!!! Društvo se još poveća, a lik se priljepi za mene. Čekaj, vani sam s ekipom, kog vraga me odvlačiš?!
Ipak, žao ti je odjebat jadnika. Pa se nađete s njim opet. Ovaj put samo muško društvo. A čovjek se opet zaljepi za tebe. Opet pizdim i ljepim se na svog ljepotana, koji oh, jako pati zbog toga.
Pa nas zove na rođendan, pa ajd, bit ćemo pristojni, još čovjek najavio gomilu ekipe, mužikaše i svašta nešt, kad se pojavimo tamo na gej partiju. Ja jedina žena. Svi sjede, šute, a jadnik se priljepi za mene, pijan ko stoka, i ignorira postojanje mog dečka. Zapravo, ignorira postojanje čitavog društva. Ja pizdim, ljepim se na dragog i govorim, ne ostavljaj me samu. Kreten klekne kraj mene. To mi je bio jedan od gorih rođendana.
Na kraju se jado pijan ko stoka nekak stumbal niz stepenice i rođendan je završil. Znam da zvuči okrutno i odvratno, al bilo je olakšanje izaći iz te kuće. Osim toga, ostal je isti ko i prije. Na fejsbuku sam uglavnom na oflajn.
Kod njega mi je najviše diglo tlak to kaj stalno plače nad svojim životom, u depresiji je i svašta nešto. Kažem, moraš se sam htjeti izvući iz depre, na što me napadne da ga ja ne kužim. Kužim, itekako dobro. Jad jadni.

Ipak, moram malo kmečati. Imam ultraniski tlak, nemrem dati krv i osjećam se loše. Još gore, odbila sam sex danas jer nisam bila u stanju, pa si mislite. Svi mi savjetuju da ločem vino. A ne pije mi se.
Da...ispričavam se na nepovezanosti.

Enivej...idem. Pozdrav!

| 21:20 | Komentiraj (38) | Print this! | #

ponedjeljak, 06.04.2009.

jasmin starvors

Umorna. Umorna sam, prijatelji, umorna.
A sad, pravimo se da nitko od vas ne zna tu pjesmu. Niti tko ju pjeva. Zapravo, ajmo se praviti da ju ja nisam napisala. No, brisanje iziskuje prevelik napor za mene trenutno.
No da.
Sestra mi se udaje. Mojoj je majci to stiglo kao mana s nebesa. Naime, moja je majka jedna od onih majki kojima je primarni cilj u životu udati kćeri. Dobro, ne baš. Meni je rekla da će me se odreć ak se pokušam udati prije nego završim studij i zaposlim se. Bezveze je trošila riječi, ne bih to napravila ni u snu. Jednog dana. Možda. Bumo vidli, kak dojde...
U svakom slučaju, moja sestra, udavača, mater i ja krenusmo danas u potragu za vjenčanicom. Zapravo, obzirom da je majka jebeno dobra, rekla bih čak, i vrhunska krojačica, ideja je bila švrljati salonima u potrazi za idealnim modelom. U početku mi se to činilo kul, slatko, čak sam pomišljala na to da i sama isprobam barem jednu vjenčanicu, i onda smo ušle u prvi salon, i sve moje dotadašnje misli o tome pale su u vodu.
Ko prvo, sve blješti ko ludo. Čipke, metala, perli, ovakvih i onakvih sranja. Boli glava. Onda sestra nađe vjenčanicu, pa shvatim koja je procedura kod toga. Naime, za neupućene, isprobavanje vjenčanice je jedan kompleksan proces. Skinete se skoro do gola (grudnjak i gaćice ipak smijete ostaviti), pa vam u kabinu upadne teta s podsuknjom s ugrađenim kolutom od žice. Pa ona uzme vjenčanicu i oblači je na vas, otprilike ko da ste mala beba. Kopčanje zajebano do bola, a onda možete pred publiku i ogledalo. Teta iz salona sipa pred vas taman tolku dozu laži da vam postane simpatična. Haljina izgleda tak, al može se gotovo potpuno transformirati u 3 poteza. Cijena, prava sitnica. Posudba samo 4 i pol tisuće kuna. Uz to dobivate sve osim cipela i mladoženje. Haha, kako duhovita dosjetka tete iz dućana.
I sad zamislite 3 sata tog scenarija koji se ponavlja kao beskrajni dan. Jebemti svisca. Došla sam do zaključka da se ne želim udati jer bu me vjerojatno šlag strefil od same pomisli na vjenčanicu. Ok, serem. Želim se udati. Za nekih 5 godina. U zelenoj vilinskoj vjenčanici. Made by my mother.
Ako prije ne izgubi živce sa mnom. Khm.
Još nekaj. U srednjoj me žešće pralo „fuj udaja“, „to je samo komad papira, to mi ne treba“. Sad...zajebi to. Stvari u tvojoj glavi dobiju drukčiji oblik kad se zatelebaš. Ja sam zaljubljeni idiot i ponosim se time.
Pusa svima!

| 23:56 | Komentiraj (26) | Print this! | #

četvrtak, 02.04.2009.

Freak show

Evo, ispričavam se kaj sam vam nadrobila gluposti u prošlom postu, ali nisam si mogla pomoći. Osim toga, i nije sasvim neistinit. Zapravo, skrpan je od čitave mase istina. Za početak, ja JESAM magnet za frikove, što je vjerojatno rezultat toga što sam se okružila takvim ljudima. Valjda sam s vremenom stvarno počela širiti neku čudnu vibru, kad mi se prikrpaju u roku od sekunde.
Uglavnom je to onaj tip čudaka koji samo počne pričati. Ok, zapravo, zbog toga se nemam kaj buniti jer me nitko ne tjera da odgovaram. Sjećam se da me tak pokušaval zbariti beskućnik Ivo dok sam se vraćala s WC-a u Pothodniku. Pričala sam s čovjekom valjda 5 minuta, a kad sam odbila njegovu ponudu za kavu s objašnjenjem da me dečko čeka, bio je prilično razočaran. A jebiga. Istina, za to bi se mogla opravdati blagim pijanstvom, al mislim da bi isti scenarij bio i da sam bila trijezna.
A od nekih se uleta stvarno userem. Samo od šoka ili od straha.
Jednom me neka cura na cesti zgrabila za ruku, skoro sam se onesvjestila od šoka, jer sam bila skoro pa u trku kad me njena ruka počela okretati prema sebi. "E sorry, inače ne radim ovakve stvari, al stvarno mi dobro mirišiš..." Rekoh "Hvala" i nastavih dalje. Cijeli dan nisam mogla doć k sebi.
Neki drugi put me na cesti zaustavio lik i počne spika:
- Oprosti, imaš li malo vremena?
- Da, imam.
- E, ovako...ovo će ti zvučati užasno smiješno.
- Dobro, da čujem.
- A stvarno ćeš se smijati. Zapravo nije smiješno, ali tak zvuči.
- Da, dobro... - počela sam se smijuljiti jer mi je frajer bio komičan.
- Vidiš, radim na izradi jedne web stranice, foot fetish i slično, a primjetio sam da imaš crvene najlonke, pa sam te htio pitati bi li imala išta protiv da ti fotkam stopala u tim najlonkama. Imamo dosta fotki, ali nemamo nijedne baš s crvenima. - ostala sam u šoku, a kaj drugo?
- Khm...ovaj...pa...to su tajice. Nisu najlonke.
- Nemaju stopala?
- Ne, nemaju.
- Gle, sorry ak sam te uplašio, možeš reći ne, sve u redu, shvatit ću, samo...stvarno su tajice?
- Da, stvarno su tajice, sorry...
A zamislite si, da su bile najlonke, mogla sam se proslaviti i sada biti manekenka za stopala, baš kao što je George Costanza bio za ruke. Bemti, stvarno sam u životu propustila toliko dobrih prilika.
Al najveći šok mi je ipak bio lik koji je prošao na cesti kraj mene, a onda me zaskočio kad sam došla pred zgradu i tražila ključeve.
- E, sorry, imaš cigaretu?
- Nemam, žao mi je...
- Aha, ok, hvala... - i već sam mislila da sam ga se riješila, ali vratio se u roku od dvije sekunde. Doslovno.
- Čuj, fakat si mi predobra - zbunj... - daš mi broj?
- Ne...!?
- Aha...a sorry na smetnji.
- Sve ok, ajde bok - napokon sam iskopala ključeve.
- A da mi ga ipak daš? Ili da sad odemo na kavu?
- AJDE BOK!
Pazila sam da dobro zatvorim vrata za sobom, da još ne uleti za mnom u zgradu i pokuša me obljubiti.
Očekivala sam da će u najmanju ruku prespavati pred mojim ulazom i čekati moj sljedeći izlazak kako bi me opet zaskočio. Nije.

Tolko od mene za danas. Možda vam dam malo mira idućih par dana. A možda i ne. Bumo vidli.
Pozdrav od fizičarke! wave


Zaboravih: novi

| 23:08 | Komentiraj (25) | Print this! | #

srijeda, 01.04.2009.

she may be the face i can't forget...

Ja sam magnet za frikove. Svih vrsta. Ne znam što je to u meni (kurac sigurno ne...ops...perverznjača u meni opet progovara), ali čini se da zračim više od Černobila. U svakom slučaju...sinoć...
vraćam se kući sa predavanja. Pješke, sama u svom svijetu. Uobičajena spika.

Odjednom šok, skoro me herc strefil (SKORO SAM DOBILA INFARKT za neupućene. *da pričam, ovo bi bilo izgovarano uz jako karikiranje **stvarno ne znam kaj mi je danas).
Neka cura izleti pred mene, i zaustavlja me.

- Čuj sorry, znam da ću ispast frikuša, al samo da ti kažem da nikad nisam napravila išta slično. Ti si mi...pa fakat si mi slatka i opet ponavljam, znam da je čudno, al...jesi možda za kavu?

Slična mi se spika dogodila prije par mjeseci s nekim likom koji me zaskočio pred ulazom, ali rekoh, cura je, ja sam akutno monogamna biseksualka, pa se nemam čega bojati. A iskreno, znam da mali ne bi imal niš protiv da mu dovedem društvo u krevet.

Otišle smo skupa do Krivog. Fascinira me koliko je tamo ekipe koja se pokušava svakome prikrpati. Danas mi je i jedna nepoznanica bila dovoljna pa nisam bila sklona padobrancima. Možda sam bila i malo pregruba, ali baš me boli, da vam pravo kažem.
U svakom slučaju, mala, za koju se ispostavilo da se zove Dijana, i ja sjedimo u Krivom, pijemo čaj (ne sjećam se kad sam i jesam li uopće u krivom ikada pila išta bezalkoholno) i blebećemo. Mala je studentica etnologije i indologije na filozofskom (izvor sveg čudaštva hrvatskog, a i šire), ima 20 godina i zapravo nije iz Zagreba nego iz Pule. Kaže da inače nije sklona uletavanju ljudima, čak bi se nazvala i povučenom, ali da je u meni prepoznala nešto što ju je užasno privlačilo. I morala me pozvati na kavu. Bilo je vrlo lako pričati s njom...ne sjećam se kad se zadnji put dogodilo da su riječi praktički same letjele iz mojih usta, i da su imale smisla, kao tada...
Stvarno mi se svidjela. No kako u dobrom društvu vrijeme leti, dva sata je prošlo ko za tren. Morala sam doma. Vidjela sam da je tužna zbog toga. Jebiga, i meni je bilo žao. Na rastanku se dogodilo... Poljubac, divan, sočan...savršen. Rekla je da vjeruje u sudbinu, i da nećemo razmjenjivati brojeve. Ako nešto mora biti, bit će.
Nisam cijelu noć spavala zbog tog poljupca...

Znate, ja sam jako djetinjasto biće. Možda bih trebala prestati kenjati na prvi april...

APDEJT! NOVI POST NA OVOJ ADRESI!

| 10:37 | Komentiraj (23) | Print this! | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © The devil inside - Design touch by: Tri mudraca





Komentari On/Off

< travanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Studeni 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (8)
Kolovoz 2009 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (8)
Ožujak 2009 (12)
Veljača 2009 (9)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga
Bla. Žlabr. Žvrlj. Tup.
Kaj mi se po mozgiću vrti.


usta, ops, prsti moji, hvalite me







the other: Moj kreativni

Photobucket


in case of emergency...pichzzz@gmail.com