Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/redbloodedme

Marketing

she may be the face i can't forget...

Ja sam magnet za frikove. Svih vrsta. Ne znam što je to u meni (kurac sigurno ne...ops...perverznjača u meni opet progovara), ali čini se da zračim više od Černobila. U svakom slučaju...sinoć...
vraćam se kući sa predavanja. Pješke, sama u svom svijetu. Uobičajena spika.

Odjednom šok, skoro me herc strefil (SKORO SAM DOBILA INFARKT za neupućene. *da pričam, ovo bi bilo izgovarano uz jako karikiranje **stvarno ne znam kaj mi je danas).
Neka cura izleti pred mene, i zaustavlja me.

- Čuj sorry, znam da ću ispast frikuša, al samo da ti kažem da nikad nisam napravila išta slično. Ti si mi...pa fakat si mi slatka i opet ponavljam, znam da je čudno, al...jesi možda za kavu?

Slična mi se spika dogodila prije par mjeseci s nekim likom koji me zaskočio pred ulazom, ali rekoh, cura je, ja sam akutno monogamna biseksualka, pa se nemam čega bojati. A iskreno, znam da mali ne bi imal niš protiv da mu dovedem društvo u krevet.

Otišle smo skupa do Krivog. Fascinira me koliko je tamo ekipe koja se pokušava svakome prikrpati. Danas mi je i jedna nepoznanica bila dovoljna pa nisam bila sklona padobrancima. Možda sam bila i malo pregruba, ali baš me boli, da vam pravo kažem.
U svakom slučaju, mala, za koju se ispostavilo da se zove Dijana, i ja sjedimo u Krivom, pijemo čaj (ne sjećam se kad sam i jesam li uopće u krivom ikada pila išta bezalkoholno) i blebećemo. Mala je studentica etnologije i indologije na filozofskom (izvor sveg čudaštva hrvatskog, a i šire), ima 20 godina i zapravo nije iz Zagreba nego iz Pule. Kaže da inače nije sklona uletavanju ljudima, čak bi se nazvala i povučenom, ali da je u meni prepoznala nešto što ju je užasno privlačilo. I morala me pozvati na kavu. Bilo je vrlo lako pričati s njom...ne sjećam se kad se zadnji put dogodilo da su riječi praktički same letjele iz mojih usta, i da su imale smisla, kao tada...
Stvarno mi se svidjela. No kako u dobrom društvu vrijeme leti, dva sata je prošlo ko za tren. Morala sam doma. Vidjela sam da je tužna zbog toga. Jebiga, i meni je bilo žao. Na rastanku se dogodilo... Poljubac, divan, sočan...savršen. Rekla je da vjeruje u sudbinu, i da nećemo razmjenjivati brojeve. Ako nešto mora biti, bit će.
Nisam cijelu noć spavala zbog tog poljupca...

Znate, ja sam jako djetinjasto biće. Možda bih trebala prestati kenjati na prvi april...

APDEJT! NOVI POST NA OVOJ ADRESI!

Post je objavljen 01.04.2009. u 10:37 sati.