< listopad, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Listopad 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (4)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (5)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud

Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com

Čuka

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
“Xportal.hr“/


javascript:%20void(0);

annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Voljela sam umjetnika
Zagora

alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja


Zanimljivo

Na rubu znanosti


Image Hosted by ImageShack.us

Poklon od drage mi prijateljice Helix

pri_Mladenu
27.10.2011., četvrtak
… i dođe red i na mene …

Oko
Otvaranje sobnih vrata i svijetlo iz hodnika prekida mi tanak san. Danas je moj red.
Noćma dežurna sestraa rutinski ulazi u sobu, a ja istovremeno sjedam na krevet ispruženih nogu. Šest je jutarnjih sati. Mrak je i svi ostali spavaju. Sve je jasno i uz ‘Dobro jutro’ i par riječi, slijedi prvo jutarnje kapanje u oko prije operacije. Sestra izlazi iz sobe gaseći svijetlo. Ostaju mi minute lagane meditacije.
Dvojica kolega u sobi i dalje spavaju. Oni danas odlaze kućama. Ranijih par dana smo se šalili na njihov račun, da su ovamo došli samo na izmjenu ulja u području retine. To je kao redovni servis. No, nije to samo tako. To je pozadina oka i treba raditi tamo iza očne jabučice. Obojici to nije bilo prvi puta, pa su sve naizgled rutinski to podnijeli.
Nekoliko dana moje pripreme, za meni prvi operativni bolnički zahvat na oku, oni su mi bili podrška. Dosta sam od njih naučio, i to ono iskustveno.
Mene čeka drugačiji zahvat. Treba mi iz očne jabučice, najveće očne mase, ukloniti krv i ‘zavariti’ oštećene kapilare. Kroz oko mi se uspostavio tok krvi i zapriječio dorok svijetla, a i mogućnost zahvata laserom, jer se zbog istog krvarenja, ne vide mjesta oštećenja kapilara.
Razmišljao sam o zahvatu. Trebati će prodrijeti u oko. Za sve postoji tehnologija i stručni ljudi. Medicina napreduje.
U mislima vidim sebe, problem oka, i svijestan sam potrebe suradnje. Kada gledam to svoje djelovanje vidim svoju smirenost i vjeru u ove dobre ljude i tehnologiju. U tome će mi oni pomoći potpunom anestezijom, jer ih tako, ni slučajno ne ću moči ometati. Sve mi je jasno i smiren sam.
Odrijemao sam još malo. Slijede daljnje pripreme kapanjima, gledanjem u oko… Kaže mi sestra: ‘Vi ste danas prvi na redu’. To sam i očekivao, jer kao diabetičar imam dodatnih obveza. To možda i nije toliko bitno, jer postoje za sve osiguranja, kao što su razne infuzije.
Imam pidžamu na kopčanje; bez majice sam; higijenski sam se uredio još noćas; ništa ne jedem ujutro i nisam si dao redovni inzulin; znači da sam spreman.
Dolaze po mene u sobu. Sve ide nekako ubrzano. Sestra mi daje neku tabletu. Sitna je i ne vidim je, ali je nekog posebnog poramidalnog oblika. Komentiram; ‘Je li to ta za htabrost?’
‘Je.’, bio je kratak odgovor.
‘Od nje će mi se spavati?’, pitam još.
‘Da.’, glasi odgovor, a ja već zauzimam mjesto na pokretnom krevetu. Čujem kratko od cimera: ‘Sretno.’
Ležim na pokretnom krevetu. Stropna svijetla promiću. Trijezan sam, ali me nekako zove neka potreba za spavanjem. Došli smo pred lift….
Pojma nemam, ali čujem neki glas koji smireno govori: ‘Možete ga voziti.’
Oko mi je u tuferima i pod flasterima. Pa, kuda već? Zar je operacija prošla? Koje li anestezije. Pa sve sam prespavao.
Evo me pred sobom, ali cimera više nema. Otišli su kući. Lijegam na svoj krevet. Sâm sam u sobi, ali uskoro mi dolaze novi cimeri. Ranije sam bio najstariji, a sada najmlađi u sobi.
Spava mi se i koristim vrijeme za to.
Osjećam da me nešto žulja ispod kapka operiranoga oka. Kada mirujem okom, sve je super, pa uglavnom žmirim.
Ručao jesam i upoznao se sa novim cimerima. Iskusni su oba i ovo im nije prvi zahvat. Ptoveli su ovdje tek dva dana.
Dan moje operacije je protekao bez dodatnih previjanja, ali već od slijedećega ide tri puta dnevno kapanje i mazanje oka. Nakon dva dana se skida tufer i flasteri i oko je slobodno.
Dobio sam još jednu smjenu cimera. Opet sam najstariji u sobi. Sada sam ja taj koji može davati savjete. Zanimljivi su mi sugovornici i ugodan mi je boravak s njima ovdje.
Dva dana ranije doznajem za dan odlaska, naravno, uz uvjet da sve bude u redu.
Dan prije mog odlaska operirana su i oba cimera. Naravno, uspješno.
Zadnji je dan mog sadašnjeg boravka u bolnici Rebro.
Slijedi završni pregled i kompletiranje dokumentacije. Otpusno je pismo napisano i ova je priča došla kraju. Ustvari je to kraj epizode, jer već za dva tjedna idem na kontrolu.
Bilo je to zanimljivo iskustvo. Kroz žicot idemo ne znajući što je dobro. Vode nas određenja nagonima i prosudbama. Time tražimo put kroz život. Dajemo prednosti raznim aspektima života. Često su to procesi kratkoga daha, a život ide dalje i mnoge iznenadi. Kako činiti dobro sebi i svijetu? Kako nalaziti put dobra i životne radosti? Odakle mir i radost dolaze; gdje je njihov dom? Razmišljao sam o tome, jer inao sam dosta vremena za to. Pa, sve je to ovdje, tu, o našem životu. Ovisi o nama samima kako gledamo i vidimo naš put kroz život. Uvijek postoji najbolje riješenje, mada mnogima tako ne izgleda. Ne vide iza okuke. Kada se mijenjamo možda će i to biti jasnije. Mijenjati se u skladu sa Isrinom po kojoj jesmo. Ona nas riješava zabluda, koje sami stvaramo u želji da nam bude bolje od mogućega, i da imamo više. Ovo je bio dio moga puta i hvala Tebi Istino, kao i svim onim dobrim ljudima na Rebru, koji su tvojom voljom djelovali. Njihovo znanje i volja su Istinom na način koji odgovara ovom vremenu i ptostoru.
Dragi prijatelji, nastavljam dalje u vjeri dobrote i ljubavi Tvoje … Hvala … :)

- 22:25 - Komentari (21) - Isprintaj - #
14.10.2011., petak
Izgleda komplicirano, a tako je jednostavno


Kao iskre ideje mi lete. Oduševe me i povedu misao u viđenja nova; viđenja po mislima. A zar ikoja druga viđenja bez misli biti mogu?
Može oko sakupljati svijetlost i očni živac signale slati, ali nikakve slile u čovjeku nema, ako misao sliku ne protumači. Tamo gdje misli nastaju, tamo i slike postaju. One su kao vrsta misli.
I neka misao sliku stvori. Što bi ta slika sama za sebe bila? Nikome ništa. Slika za ništa, za nikoga, pa čak i ničija, osim svoja. Pa kome je ta slika u mislima nešto? Zar onom kome misao pripada? Kome? Zar ima netko tamo gdje slike nastaju, gdje misli caruju?
Od kada svijest mi slaže slijedove misli i stvara mi viđenje svega u dostupu, stvarao se osjećaj pridruživanja i razlika u predstavi moći količine. Bila je to predstava prostora. Misao to stvori. Stvarao sam kvalitete nove osnovom misli koje sam stvorio; koje se stvoriše. Da, stvorio sam. I pitam se: ‘Ima li čvrsta uporišta za prostor van misli?’ I sve, pa i naučne postavke, mislima su date.
Ništa čudno. Tek podvlaćim viđenje moje. Podvlaćim moć i nemoć svoju. Zašto? Nastojim Istinom govoriti. Sve dok misao prestavu vodi, to je predstava. Istini bi bliže bilo da svijestan budem predstave te.
No, neka gledam predstavu tu kao predstavu; ne i kao stvarnost. Neznam što je prostor, ali imam sliku količine i kretanja. Sve se mijenja. Odnosi nisu isti. I opet sve pomoću slika, pomoću misli. Stvorio sam tako i vrijeme.
Da bi predstava mogla biti, potreban je netko tko je gleda. Ja. Prihvatim to takovim; za ovaj puta. Predstava meni. Kao da sam jedno ja, a drugo predstava. U odnosu toga, u procesu tom, je postojanje.
Eto, i sada mislim. I to je predstava. I osjećaji su u njoj. I sve je kako misao sredi. Krene li posebnim putem, svijet će mi biti poseban.
I kada sve tako razložim, pitam se što je to stvarmo. Mnogi kažu, da to je to, te da treba živjeti. Da, ali kako? Zar da ovako u neviđenju koga nagazim, da nekome bol nanesem? Neznam što stvarno činim.
I tako se trudim. Pokušavam i van misli svojih, a to je i van slijedova predstave o kojoj sam govorio. Nisam u slijedu, već slijed promatram. Jedno drugo stvara i provlaći se vremenom povlačeći prostorom, mada je i to po mislima.
E, zar ovo sve nije ništa? Po kome sve ovo? Koga da pitam? Kome da se obratim? Kome da hvala kažem? U dubini sebe pitanja postavih. Tamo gdje misli nastaju i sve predodžbe, sve ovo. Ja slijepac Te molim. Molim te da vidim tko sam i što je sve ovo.
Promatrajući slijedove pomoću misli vidjeh kako sve što nastaje je rezultat stanja prethodnih. Sve se tako precizno određenjem kreće, tako da sve više vidim da slučajnosti nema. Ona je rezultat pojednostavljivanja i praktične nemoći čovjeka, da sagleda baš sve činbenike stanja, a ina ih neizmjerno. Na taj način cijela struktura postojanja je data, a nama živima je data prerezom, a njime se stvorio prostor i vrijeme. Eto, i pitam se što onda’ja’ mogu? Što god učinim ili pomislim u čvrstoj je zadanoj strukturi. I tako se nasmijah i digoh ruku, da svojom voljom udarim po stolu. Još podignutu ruku presretne misao i viđenje iskazano riječima: ‘A zašto sam ruku digao? Slijedim li tok misli i namjera? Tražim li Istinu?’ I opet me osmjeh obuzme u viđenju kako ustvari ništa sam svojom voljom ne mogu.
Sjedim, mislim i gledam. Čudno, a ipak osjećam sebe. Tko sam? Kakva je to misao i osjećaj? Kažu mi, da treba stati, oni koji vide o čemu razmišljam, a njih je vrlo malo, i tek djelimice su tu. Ne vide da i oni su u tome. Razmišljajući tako ponudi mi se viđenje da ipak nešto mogu. Mogu moliti! To je istina moja. Ništa moje nije, ali u svemu jest svijest. Ona se potvrđuje molitvom u nemoći svojoj da bude kao nešto u odnosu. Kome molitva? Onome koji zaista je i po kojem sve ovo je. I tako mi molitva otvara vrata koja ništa otvoriti nije moglo. Priznao sam nemoć, ali zbog nje ništa nisam odbacio ili uništio. Jedino se zablude rasplinjuju. Ta one u stvarnosti ni ne postoje.
Hvala Tebi po Kome jesam za pruženu mi moć molitve. Pozvan sam spoznajom molitve kao puta Istini, kao puta čistoće.
I tako, dragi moji, nekako sa lakoćom prihvatih sve ovo. Pa kako i ne bi, jer tereta nema. Jest samo Istina i dar molitve, kojom jesam, ja, živ. U lakoći toj je radost i ljubav. Njome se otvara put svima. Vidite li to?
Ništa ne morate uništiti, samo otvorite oči, one kojima se Istina gleda srcem i dušom. Voljeti čemo život, zemlju, svemir … to je dar kojim smo u život krenuli.
O Gospodine Bože, Istino Jedina, oprosti ako Te ne vidim dobro, ali imam dar Tvoj, molitvu. U njoj nalazim Tebe… Hvala s ljubavlju … :)

- 00:50 - Komentari (13) - Isprintaj - #
07.10.2011., petak
Nastojao sam…


Često se upitam: ‘Što ja to ustvari radim?’ Misliti, gledati, osjećati, pokušavati, htjeti …; sve je to moguće.
I rijeka, potok, kamen … dali isto tako mogu?
Zamišljam si kako bi mi sve ovo bilo bez toga? Mnogi misle da je tako kada nas ‘ne bude’.
Znači li život tok izdvojenosti umišljajem svijeta, stvarnosti, istine? Tako se stvara odnos stvarnosti prema umišljaju koji pretendira stvarnost biti. Umišljaj je taj koji sviješću poigrava. Servira joj sliku svijeta.
Tako svatko svoju sliku ima i smatra je svijetom i istinom.
Vidjeh to i shvatih kako umišljaj stvarnosti nije istina, mada jest istina da umišljaj je. Tako ovo nije ono za što se predstavlja. Ovisi o puno stvari kojima predstavu tu gradimo.
Vidjeh da većini to bitno nije. Važno im je da im je lijepo i ugodmo, da izbjegnu bol i patnje… Ni u svijetu izmišljenom gospodari nisu. Zašto?
Svijet u mislima nije nastao čistom voljom osobe kojoj svijest o sebi pripada. Svijet taj u mislima vezan je senzorima sa svijetom stvarnim. Ali nije to tako jednostavno. Svaki senzor ima svoju biotehniku, a i način tumačenja od strane svijesti, pa i samo ugrađivanje u smisleno mjesto svijeta zamišljena. Sve to bitno mijenja predstavu. Puno toga podliježe i logici, te kritičkom pristupu stvaranju percepcije svijeta.
Koliko je poseban svijet svakoga od nas!
Ono tamo ‘vani’, što stvatno tamo je, uopće nije to što mislimo. A u tome jesmo i po tome se mijenjamo.
Zamislio sam se i shvatio da uopće pojma nemam gdje sam i što je to. Čak i taj pristup moj dat je na način kojim gradim taj zamišljen svijet. I upitah se: ‘Pa što ustvari mogu da to bude to?’
Logika, filozofija, opiti, vjera…, pa pojma nemam što je to? Ma znam, ali istinski neznam. A što ustvari znanje je?
Čuo sam kako se za to kaže da čovjeku nije dato, da je to heretički, pa čak se i sotonu spominje, jer zadire se u osnovu postojanja. Strah često negativno motivira čovjeka. U pitanju su osnove svijetonazora. To je kroz povjest, a i danas, osnova djelovanja institucija, naukom ili vjerom. Tako su u srednjem vijeku mnogo naprednih ljudi lišini života. Čuvali su svoje pozicije i moć.
Danas tako postoje oni koji vladaju svijetom. Ma koja je to Istina za koju će oni reči: ‘Oprostite, nismo u pravu. Dajemo vam naše nepravedno stečeno bogatastvo i neka se svijet gradi na boljim temeljima.’
A Istina? Ona stvarna. Ne ona koju ‘određeni’ predstavljaju. Ima li ona moć? Pa ona je jedina stvarna.
Vidim i trudim se dokučiti.
Da bi dobro radili trebali bi raditi Istinom. A kako? Što god činio u svijetu je mom zamišljenom izvorištem. Zar mi stvarno nije dato da istinski činim dobro?
Sada je potrebno još više ‘zaroniti’ u svijet Istine. U njemu je Istina jedina, po kojoj i ja jesam i svatko od nas. Čak i oni što ne rade dobro. Istina je da ne rade dobro. Pa što onda je dobro? Sada je već vidljivo… Volja Istine! Njome po Istini sve je, pa i mi. Da to bude, treba se odreći svojih zabluda i biti što stvarno jesi… bez koćenja i prisvajanja. Potrebna je čistoća duše i srce u ljubavi prema Istini i njenom slijedu. Kroz život to vidim kao put.
Dobrota je poštivanje dijela po Istini. Za viđenje toga potrebno je spoznaja Istine svoje.
Nema moći do Istine, a ona uopće nije moć. Moć je ono što ljudi misle da je. Istina je Istina. Po Njoj sve je. Prilazi joj se blagošću.
Molitvom otklanjamo zablude i bližimo se čistoći. Hvala je održavanje Istine u duši, jer odajemo joj time priznanje. To se čini čistim duhom i iskreno. Ništa nije moje niti će biti. I za osjećaj sebe Istino Hvala Ti.
Vidite li prijateljice i prijatelji dragi i vi da se Istinom vladati ne može. Vidite li da se to ne može ni u ime Njeno. Jesmo li u stanju predati se Njoj? Vjerujete li? Pokušajte polako mislima, pa molitvom, iskreno. Molio sam za viđenje i put je krenuo. Sada vidim da Istina jedino jest. Životu vrijeme je potreba, pa i uslišanje jest nama živima vremenom ostvarivo.
Sve ovo nisu čuda ni nemoguća mistika. Vrijeme nam treba. Njime je put dat.
A sada za one koji tradicijom vjeruju, neka ono Istina zamjene sa Bog. On jest ljubav i dobrota.
Mir, dobrota i ljubav Vama dragi noji … :)

- 20:17 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se