| < | lipanj, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
Učili me nisu. Kazivali su mnogi priče govoreči da to je vjera. Čuo sam da Bog je stvotio svijet i brojaše i dane stvaranja. Pričali o moćima nevjerojatnim, da vjeru mi pobude... meni malom nevjernome. Bilo je to u krugovima prijatelja. Ali bilo je i onih što ne vjerovaše tek na riječ. Njima je sve to bilo poput priča bez osnova. I ja bijah uz njih. Logika nam je već za rana bila sredstvo dokazivanja. Tako ubrzo izmislismo ili prihvatismo kontrapitanja kao 'Može li Bog stvoriti kamen koji ne može podići?', ili 'A tko je stvorio Boga?', ili 'Kako i iz čega?'. Među djecon učenom vjerom mi bili smo nevjernici i nekako bijasmo od njih izopčeni. Kada bi neki klinac nekoj klinki kazao da je voli i da li bi ona htjela biti njegova cura, a bilo je sve tako dječački bezazleno, najčešće se dobivao odgovor, ako je bilo osjećanje iz različitih skupina: 'Ne, ti ne ideš u crkvu.' I pucale su simpatije na tome. Znam puno takovih slučajeva osnovnoškolaca kada sam i ja išao u školu. Da ne govorim o obiteljima kada je ozbiljnija ljubav nastupila, pa se nastojala spriječiti veza, a često se išlo i do izopčenja iz obitelji za one kod kojih je ljubav bila jača od tradicije. Porastao sam i odrastao. Oženio se i stvorio obitelj u kojoj u život krenulo je četvero novih ljudi, naša djeca. Nisam se vjenčao u crkvi, a niti krstio ni jedno dijete. Nije to bilo nikome u inat. Jednostavno to nisam razumio i nisam mogao slijepo raditi i odlučivati u njihovo ime. No, nisam ni životom stvarao energiju odbojnosti. Cjenio sam ljude po vrlinama i dobroti. Tako sam odgajan. Viđao sam mnoge koji su se u Boga zaklinjali, a činili suprotno od dobrote. Sve to se od drugih pripisivalo komunizmu. Pokojni otac mi je bio komunista, a i ja sam u zrelim godinama pristupio. Vidio sam to kao mogući stvaran put dobru. Ubrzo sam vidio da i u tim redovima vlada raznolikost, pa čak po svim vrijednostima i konačno kao priznanje vrijednosti ostade tek deklaracija o pripadnosti. Djelovanje na putu dobrote se rasplinulo. Stigle me i 90-te. Bilo su to godine u kojima se nisam dobro osjećao. Vidjeh mnoge u isticanju neprijateljstva. Meni je to strano. Zar da mrzim nekoga koga neznam i čak niti znam što misli i kakav je kao čovjek? Zar da mrzim zato što ptipadamo drugim narodima ili vjeroispovjestima? Gledao sam u čudu što se zbiva. Nisu se razumjeli oni gore, njih manjina i stvarala se mržnja među narodima. Strašno! Raspale su se mnoge obitelji, jer su supružnici bili drugačije vjeroispovjesti. Javno su se svi branili na obje strane. Neki bijahu izmanipulirani. Kada netko nekome nekoga ubije: kada netko razori čitav grad; kada netko ubija one koji su drugačiji, stvaraju se teške rane. Ona manjina koja je sve pokrenula i podržavala govorila je o žrtvama. Oni su svojim ideologijama žrtvovali ljude i gradove. Govorili su da dolazi neprijatelj sa istoka bez milosti, a tamo bijahu mladići kojima su drugačijim pričama pomutuli svijest. Pričali im o ponosu naroda koji pamti velike bitke. Kada se krenulo krv nije mogla stati, jer ginulo se. Bilo je tako često u povjesti. Koliko li je mladosti izginulo za želje raznih vladara? Njihova krv mijenjala je povjest. Da nije tako bilo ni ovoga danas ne bi bilo, a možda ni nas. Zamislih se nad bolima i tugom prošlih vremena. Što čini nemoć ljudska? Neki tome kažu moć. Ako jest moć, onda je i odgovornost. Ako je nemoć treba naučiti i sticati moć, moć činjenja dobra. Da, da bi svijet bio svijet radosti, ljubavi i poštovanja. Ovo je svijet Gospodnji. Ima mjesta za sve nas, a razlike u poštovanju su dar Božji. Ovim mislima nikoga ne optužujem, ali ja puno toga ne bi činio tako. Oni nisu znali i nisu mogli. Najprije protiv sebe i svojih predrasuda, a neke je vodila bol od ranijih sukoba. Uvijek polazimo od sebe, pa čak kada se i preskačemo. Na popisu stanovništva upitao me popisivač za vjeru. Pitam ja njega, da li me pita, da li vjerujem u Boga i da li mogu odgovoriti sa da? Kaže da nema takova mogućnost. Pa šta ću onda? Tada mi on pročita što se može upisati kao odgovor. U svenu ponuđenom vidim razlike i suprotnosti po načinu današnjeg doživljavanja. Ja sam uz sve dobre ljude. Kaže na to popisivač, da bi mogao onda staviti agnostik. Kaže da oni misle da nešto postoji. Znam da čovjek radi svoj posao kako su mu odredili oni koji su mu posao dali i da nema vremena za moja objašnjavanja. Ok, može, agnostik. I tako su mi bili i sin i unučići. Žena i snaha su se izjasnile kao katolkinje. Kažu da su krštene. Jesam i ja, ali ja volim sve ljude i sve živo i ne želim stvarati razlike na putu moje vjere. Svoj odnos prema Istini sam gradio mojim životom. Shvatio sam da je cijeli svijet svijet Istine, a putovi do nje su za svakoga po na osob. Tako će biti sa razumijevanjem. Mislim da je to značajno. Religije su stvarane kroz povjest. Nije bilo komunikacija i često su se širile mačem. Danas, u vrijeme interneta i komunikacija više nije tako. Dobrota pripada svima, a često za to treba razumijevanja. Pa, eto, pred ulazom smo u zajednicu velikih razlika, a one će se povečavati daljnjim širenjima. Jesmo li nešto naučili? Gospode, Istino po svemu što postoji, onaj koji jesi, dolazim ti kao agnostik. Tako kažu. Dolazim ti putem svojim i znam i vjerujem da on je dar Tvoj dobrotom i ljubavlju. Hvala ... :) |