Kao i na skoro svakom blogu ovaj post ima tematiku smrt Michaela Jacksona. Htjela sa ovu temu ostaviti na miru. Ne zato što nisam ljubitelj njegove glazbe ili njegovih spotova, čak štoviše to me podsjeća ne one druge tople dane kada su stvari bile drugačije.
Ali ipak sam odlučila napisati post, ne da se uvrstim u anale onih koji su mu posmrtno odaju ili komentiraju njegove navike i postupke već zbog toga što sam zgađena stvarima koje se trenutno odvijaju u medijima.
Sve je nekako bilo prihvatljivo dok nisam došla do naslova koji govori da se ispod njega nalazi snimka poziva prema 911 nakon što je preminulome pozlilo …kojim to riječima opisati da bi dovoljno izrazila svoje gađenje??? Prvo prema onome tko je to plasirao, dalje prema onima koji su to postavili na svoje portale i na kraju prema svima onima koji su žedni krvi to pomno preslušali.
Dalje se raspravlja o tome da je imao ožiljak na licu za kojeg nismo znali - zamisli i da mu je tijelo u boljem stanju nego što su mislili, a svi bi „trebali“ upućeni u to.
Gađenje, gađenje, to je sve što mogu reći.
Čovjek je umro, velik čovjek, što god tko o njemu mislio, ako zbog ničega drugog onda je velik zbog svoje glazbe, a sve i da je mali i nepoznat da li bi to nešto promijenilo, čovjek je mrtav.
A što bi babe rekle nije se ni ohladio, a kreću priče, mitovi, raznorazne kompozicije o svemu što je možda ili nije.
U današnje vrijeme sve je senzacionalistička vijest, sve prodaje novine i mora biti žuto, žuto, smeđe do boje stolice i to ne one koja pripada pod namještaj. Netko je umro i svi mediji su se sjatili kao lešinari i kopaju i prekopavaju, svaki nazovi novinar i voditelj ima pravo na javnim medijima iznositi svoje mišljenje za koje ga nitko nije pitao.
Posve je jasno da danas ništa nije sveto i da su novinari spremni prodati i vlastitu majku ako će imati udarnu vijest barem 3 minute prije bilo koga drugoga, a isto tako je jasno da na televiziji radi sve više ljudi koji nisu usvojili osnovnu kulturu izražavanja i ophođenja i sve to toleriramo, ali kada u javnom terminu počinju iznositi svoja osobna mišljenja onda je to već prešlo svaku mjeru.
Čovjek je umro, neki su ga voljeli, neki nisu, neki nisu ni razmišljali o njemu, ali svi su znali tko je on i sada umjesto da mu odamo počast, oni koji žele svi se sručuju na njegov privatni život kao strivinari i kopaju ne bi li iskopali još neku skandaloznu i sramotnu senzaciju o kojoj će izvještavati, komentirati i raspravljati.
Ostala sam u šoku kada sam vidjela na teletexu da je umro, rastužila sam se jako. Žao mi je što je otišao mlad i s toliko stvari koje je još mogao dati, slušaju mi se sada njegove pjesme i gledaju spotovi, ali tu priča staje. Nemam potrebu znati koliko je operacija imao, da li mu je pišo crn ili bijel, da li mu je na tijelu istetovirano 1000 malih miševa, koliko ožiljaka ima i kakvo je financijsko stanje njegove obitelji. Jer na kraju što god rekli neće promijeniti njegovu veličinu, ostavštinu i činjenicu da je umro.
Kralj je umro, odajmo mu počast i poželimo vječni mir kojeg na ovom kraju tunela nije imao.