četvrtak, 15.10.2009.

cjeloživotno obrazovanje

o čemu pričam?
što mi je?
ma ništa.

samo razmišljam
kako bi to trebalo uvesti
kao obavezu u svim strukama.
do kraja života.
i to na način da se ljudi kažnjavaju
ukoliko se ne idu dalje školovati.
ne samo u svojoj struci.
već i u nekim osnovnim stvarima.
tipa opća kultura.
tipa pristojnost.
pravila pristojnog ponašanja.
dijalog.
monolog.
držanje govora.
vođenje timova.
razgovor preko telefona.
upoznavanje s nepoznatim ljudima.
razgovor između muškarca i žene.
razgovor između nadređenog i podređenog.
u poslu.
odnosi unutar tvrtke.
odnosi u privatnom životu.
strani jezik.
svašta nešto.
svaki mjesec.
iz mjeseca u mjesec.
smislila bih kako bi se pokrili troškovi svega toga.

no mi smo jedan glupav narod.
nemamo pojma o pojmima.
hrpa nekulturnih i nepismenih ljudi.
koji rade.
samostalno.
ali i s drugima.
koji i uče druge.
koji popuju drugima.
glume šefove.
i primaju za to više nego pristojne plaće.
no nisu zadovoljni.
i grebu još.
i ono što nikako ne bi smjeli.
no misle da su ljudi oko njih slijepi.
pa ne vide.
a ovi imaju tako debel obraz
da ih ništa ne može u tome omesti.
zašto smo toliko iskompleksirani?
zašto mislimo da sve znamo najbolje?
zašto ne dozvoljavamo drugima da rastu?
strahujemo li da će nas prerasti?
strahujemo li da će narasti toliko
da će zakriliti naših 'pet minuta pod suncem'?
zar je bolje stvarati negativno ozračje
i gledati kako se drugi međusobno
zbog namjerno 'bačene kosti' kolju,
nego u jednoj radnoj pozitivi
voditi zadovoljan tim
u kojemu svatko zna što radi i kako?
zar smo toliko jadni?
zar stvarno potcjenjujemo sve oko sebe
i smatramo da su svi oni s kojima surađujemo tu samo zbog nas
a ne kojim slučajem mi tu zbog njih?
zar mislimo da iskorištavanje nekoga može vječno trajati?
gdje rastu takvi ljudi?
u kakvim obiteljima su postali to što su postali?
zar su im svaki dan zloćom punili glavu umjesto ljubavlju?
mislim na njihove roditelje.
je li moguće da iz jedne normalne obitelji nikne takav netko?
tko ih postavlja u životu na takva mjesta?
zar su rođenjem izabrani?
je li naveća stvar u politici zasjest na 'stolicu'?
zar je bolje biti političar nego uspješan liječnik, odvjetnik, veterinar,...?
zar je moć toliko primamljiva?
zašto me moji mama i tata nisu dovoljno dobro
pripremili na svijet u kojem živim?
zašto me nisu pripremili da ima i zlih ljudi?
zašto mi nisu objasnili razliku?
hoću li uvijek biti teška naivka?
zašto sam ja i dan danas u ovim mojim godinama
'plavuša' kao i prvi dan u vrtiću kad sam ostala bez stolca
jer nisam znala da se trebam otimati za njega ako želim sjesti?
zato su me valjda i ispisali nakon par tjedana
pa su me čuvale nakon toga žene.
umjesto da su me naučili da ću takve sretati cijeli život.
umjesto da sam i ja debelokožac
koji samo obriše rukavom pljuvačku s lica kad na njega netko pljune.
kako ti ljudi spavaju?
sigurna sam, na žalost, puno mirnije nego ja.
sigurna sam da ne znaju što je gastritis ni čir na želucu.
sigurna sam da nemaju noćne more.
jer ne smatraju da rade išta loše.
jer tako žive čitav život.
jadni.

ma samo me netko naživcirao danas,
sutra ću biti bolje ;)

- 23:12 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.10.2009.

živa sam (svim onima koji su se zabrinuli gdje sam)

prije mjesec dana bila sam jedan vikend u koprivnici.
ondje je bio renesansni sajam.
bilo je vrlo lijepo.
sličice ste mogli ( i još uvijek možete) pogledati na ptičici.
no bilo je prohladno.
i naravno, ja se smrzla :)
jer nisam htjela nositi veliki kofer za dva dana
nego mali koferčić
i u njemu ništa.
jer u takav mali kofer ništa nije stalo :)
i prehladila sam se.
i mislila sam da što je to mala prehlada za mene.
ali, evo, završila prva dva vikenda u krevetu
a poslije njih potrudila se odraditi radne tjedne
a onda zalegla s temperaturom i bronhitisom
slijedeća dva tjedna.
pa danas prvi dan bila na poslu.
da, bila sam i prošli ponedjeljak, sva bitna,
došla raditi.
i vratili me nazad u krevet.
uglavnom,
nakon kutije amoxicilina, dvije kutije novocefa i još dvije sumameda
mislim da više ništa bolesno u meni nije ostalo.
već i mirišim na antibiotik :))
kašljem još gadno,
mislim, gadno me slušati.
no puno manje i puno ljepše (ako je to moguće)
od onoga kašlja prije dva tjedna.
i tako, sad sam opet 'među živima'.
da, tako se osjećam.
jer osim što sam bila doma
bila sam odsječena i od interneta.
kućni komp mi je nekako baš prije moju prehladu crko.
po ne znam koji put.
ali kao što vidite,
opet je živ,
jer vam baš ova slova tipkam s njega :)
ali i to ima svojih prednosti.
kao i sve u životu, ofkors :)
pa sam za ovih dva tjedna ležanja u krevetu čitala i čitala i čitala.
knjige naravno.
i bilo mi baš super.
još da nisam bila bolesna,
bilo bi mi kao da sam na godišnjem.
dobro,
i da sam mogla đirati okolo a ne ležati većinu vremena u krevetu
s temperaturom i buditi se, malo čitati, pa opet tonuti u san.
ali zato Micko je bio presretan :)
nije se mogao načuditi što radim cijelo vrijeme doma
pa iako se zna rano buditi i zahtijevati pažnju već oko 5 ujutro
kao da je osjetio da nisam baš po noći dobro spavala
pa tek me ujutro savlada umor i onda sam najbolje odmarala,
puštao me cijelo prije podne na miru,
tek kad se probudim vidim ga kako leži meni kod nogu i spava,
čeka moje buđenje, dobrica mala.

i onda, kao šećer na kraju,
kao jagodica na vrhu finog kolača,
stigao mi je dragi preko vikenda :)
proslavili smo zajedno njegov rođendan.
tko nakon toga ne bi ozdravio? ;)
ljubav čini čuda :)
sinoć sam ga vratila u zg
i sad sam opet sama.
kuća je pusta bez njega
hladna.
ja u njoj smrznuta.
nema mi moje ljubavi da me grije.
još samo krevet miriše njegovim mirisom
i ja najradije iz njega ujutro ne bih ustala
sve dok postoji barem mali tračak
njegova parfema, mirisa kože, tijela.
daljine me ubijaju
razdvojenost isto.
rastanci, ne moram ni pričati.
svaki susret pun suza radosnica
a rastanak.. onih drugih, tužnih.
i opet, živim za slijedeći susret
i koji sat duže proveden zajedno.
kao da kradem vremenu vrijeme.
i uvijek sam ja na gubitku u toj krađi.
nadam se ne još dugo.
jer ovo je iscrpljujuće, iz koje god perspektive gledali.

uglavnom,
tu sam, dragi moji :)
ona stara,
ista, kao i prije ;)

- 20:56 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Travanj 2016 (1)
Listopad 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (1)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (2)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (2)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (4)
Kolovoz 2011 (1)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (2)
Siječanj 2011 (1)
Studeni 2010 (1)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (8)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

moja trenutna razmišljanja i raspoloženja, neki put kroz koje slovo a neki put kroz sličicu..







online

adopt your own virtual pet!


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se