prije mjesec dana bila sam jedan vikend u koprivnici.
ondje je bio renesansni sajam.
bilo je vrlo lijepo.
sličice ste mogli ( i još uvijek možete) pogledati na ptičici.
no bilo je prohladno.
i naravno, ja se smrzla :)
jer nisam htjela nositi veliki kofer za dva dana
nego mali koferčić
i u njemu ništa.
jer u takav mali kofer ništa nije stalo :)
i prehladila sam se.
i mislila sam da što je to mala prehlada za mene.
ali, evo, završila prva dva vikenda u krevetu
a poslije njih potrudila se odraditi radne tjedne
a onda zalegla s temperaturom i bronhitisom
slijedeća dva tjedna.
pa danas prvi dan bila na poslu.
da, bila sam i prošli ponedjeljak, sva bitna,
došla raditi.
i vratili me nazad u krevet.
uglavnom,
nakon kutije amoxicilina, dvije kutije novocefa i još dvije sumameda
mislim da više ništa bolesno u meni nije ostalo.
već i mirišim na antibiotik :))
kašljem još gadno,
mislim, gadno me slušati.
no puno manje i puno ljepše (ako je to moguće)
od onoga kašlja prije dva tjedna.
i tako, sad sam opet 'među živima'.
da, tako se osjećam.
jer osim što sam bila doma
bila sam odsječena i od interneta.
kućni komp mi je nekako baš prije moju prehladu crko.
po ne znam koji put.
ali kao što vidite,
opet je živ,
jer vam baš ova slova tipkam s njega :)
ali i to ima svojih prednosti.
kao i sve u životu, ofkors :)
pa sam za ovih dva tjedna ležanja u krevetu čitala i čitala i čitala.
knjige naravno.
i bilo mi baš super.
još da nisam bila bolesna,
bilo bi mi kao da sam na godišnjem.
dobro,
i da sam mogla đirati okolo a ne ležati većinu vremena u krevetu
s temperaturom i buditi se, malo čitati, pa opet tonuti u san.
ali zato Micko je bio presretan :)
nije se mogao načuditi što radim cijelo vrijeme doma
pa iako se zna rano buditi i zahtijevati pažnju već oko 5 ujutro
kao da je osjetio da nisam baš po noći dobro spavala
pa tek me ujutro savlada umor i onda sam najbolje odmarala,
puštao me cijelo prije podne na miru,
tek kad se probudim vidim ga kako leži meni kod nogu i spava,
čeka moje buđenje, dobrica mala.
i onda, kao šećer na kraju,
kao jagodica na vrhu finog kolača,
stigao mi je dragi preko vikenda :)
proslavili smo zajedno njegov rođendan.
tko nakon toga ne bi ozdravio? ;)
ljubav čini čuda :)
sinoć sam ga vratila u zg
i sad sam opet sama.
kuća je pusta bez njega
hladna.
ja u njoj smrznuta.
nema mi moje ljubavi da me grije.
još samo krevet miriše njegovim mirisom
i ja najradije iz njega ujutro ne bih ustala
sve dok postoji barem mali tračak
njegova parfema, mirisa kože, tijela.
daljine me ubijaju
razdvojenost isto.
rastanci, ne moram ni pričati.
svaki susret pun suza radosnica
a rastanak.. onih drugih, tužnih.
i opet, živim za slijedeći susret
i koji sat duže proveden zajedno.
kao da kradem vremenu vrijeme.
i uvijek sam ja na gubitku u toj krađi.
nadam se ne još dugo.
jer ovo je iscrpljujuće, iz koje god perspektive gledali.
uglavnom,
tu sam, dragi moji :)
ona stara,
ista, kao i prije ;)
Post je objavljen 05.10.2009. u 20:56 sati.