o čemu pričam?
što mi je?
ma ništa.
samo razmišljam
kako bi to trebalo uvesti
kao obavezu u svim strukama.
do kraja života.
i to na način da se ljudi kažnjavaju
ukoliko se ne idu dalje školovati.
ne samo u svojoj struci.
već i u nekim osnovnim stvarima.
tipa opća kultura.
tipa pristojnost.
pravila pristojnog ponašanja.
dijalog.
monolog.
držanje govora.
vođenje timova.
razgovor preko telefona.
upoznavanje s nepoznatim ljudima.
razgovor između muškarca i žene.
razgovor između nadređenog i podređenog.
u poslu.
odnosi unutar tvrtke.
odnosi u privatnom životu.
strani jezik.
svašta nešto.
svaki mjesec.
iz mjeseca u mjesec.
smislila bih kako bi se pokrili troškovi svega toga.
no mi smo jedan glupav narod.
nemamo pojma o pojmima.
hrpa nekulturnih i nepismenih ljudi.
koji rade.
samostalno.
ali i s drugima.
koji i uče druge.
koji popuju drugima.
glume šefove.
i primaju za to više nego pristojne plaće.
no nisu zadovoljni.
i grebu još.
i ono što nikako ne bi smjeli.
no misle da su ljudi oko njih slijepi.
pa ne vide.
a ovi imaju tako debel obraz
da ih ništa ne može u tome omesti.
zašto smo toliko iskompleksirani?
zašto mislimo da sve znamo najbolje?
zašto ne dozvoljavamo drugima da rastu?
strahujemo li da će nas prerasti?
strahujemo li da će narasti toliko
da će zakriliti naših 'pet minuta pod suncem'?
zar je bolje stvarati negativno ozračje
i gledati kako se drugi međusobno
zbog namjerno 'bačene kosti' kolju,
nego u jednoj radnoj pozitivi
voditi zadovoljan tim
u kojemu svatko zna što radi i kako?
zar smo toliko jadni?
zar stvarno potcjenjujemo sve oko sebe
i smatramo da su svi oni s kojima surađujemo tu samo zbog nas
a ne kojim slučajem mi tu zbog njih?
zar mislimo da iskorištavanje nekoga može vječno trajati?
gdje rastu takvi ljudi?
u kakvim obiteljima su postali to što su postali?
zar su im svaki dan zloćom punili glavu umjesto ljubavlju?
mislim na njihove roditelje.
je li moguće da iz jedne normalne obitelji nikne takav netko?
tko ih postavlja u životu na takva mjesta?
zar su rođenjem izabrani?
je li naveća stvar u politici zasjest na 'stolicu'?
zar je bolje biti političar nego uspješan liječnik, odvjetnik, veterinar,...?
zar je moć toliko primamljiva?
zašto me moji mama i tata nisu dovoljno dobro
pripremili na svijet u kojem živim?
zašto me nisu pripremili da ima i zlih ljudi?
zašto mi nisu objasnili razliku?
hoću li uvijek biti teška naivka?
zašto sam ja i dan danas u ovim mojim godinama
'plavuša' kao i prvi dan u vrtiću kad sam ostala bez stolca
jer nisam znala da se trebam otimati za njega ako želim sjesti?
zato su me valjda i ispisali nakon par tjedana
pa su me čuvale nakon toga žene.
umjesto da su me naučili da ću takve sretati cijeli život.
umjesto da sam i ja debelokožac
koji samo obriše rukavom pljuvačku s lica kad na njega netko pljune.
kako ti ljudi spavaju?
sigurna sam, na žalost, puno mirnije nego ja.
sigurna sam da ne znaju što je gastritis ni čir na želucu.
sigurna sam da nemaju noćne more.
jer ne smatraju da rade išta loše.
jer tako žive čitav život.
jadni.
ma samo me netko naživcirao danas,
sutra ću biti bolje ;)
Post je objavljen 15.10.2009. u 23:12 sati.