ponedjeljak, 25.05.2009.

de gle...

bila sam gladna
otišla na piju po doručak.
ručak.
što god.
nešto u radnom danu.
otkako pijem tablete na prazan želudac rano ujutro,
ne izdržim dugo a da nešto ne pojedem.
danas mi baš zbog tog slabo.
jedva se dovukla do tržnice.
što ću jest?
oni koji me znaju znaju da nisam neka mršavica, imam viška pokoju kilu.
ali apetita nemam.
zašto je to tako, ne znam.
valjda i vodu da pijem na mene bi se hvatalo.
i nije da držim nekakve dijete, samo očito imam usporen metabolizam.
i navikla sam se da je to tako.
i imam jednu meeni idealnu kombiaciju koju volim jest kad mi se ništa ne jede.
banane (jagode) + musle + acidofilno mlijeko (jogurt)
i sva važna jedem to jer mi je super okus,
ne trebam dodatno sladiti,
budem sita.
izdržim do 16h, ma šta do 16, izdržim do 18, 19h bez problema.
i tako jedn dan
pričam kako sam napokon pronašla obrok koji mi je super ukusan i zasitan.
i na to mi frendica kaže (zalije me hladnom vodom)
kako je ta kombinacija jako loša jer miješam bjelančevine i ugljikohidrate
i kako se puno sporije probavlja,
da zato i nisam gladna kad mi stoji hrana u želucu satima.
super.
prošla me volja za jelom.
ali danas odem ja ponovo gladna do pije
i što ću, ovo je provjereno i fino,
kupim pola kile jagoda.
sad, i jagode su tu one koje obožavam,
a baš sam primila danas jedan mail
o tome čime se tretiraju jagode da duže ostanu 'svježe'
pa me malo prošla želja za njima
ali ipak, odem do tete kod koje obično kupujem voće
pogledam usput slike iz jednih svatova sina druge trgovkinje
i kupim pola kile jagodica.
odem u ured, pojedem pola i pola paketića jagoda ostane za poslije.
dolazi kolegica iz ureda do i traži od mene neku voćku.
'nemam, samo jagode, hoćeš njih?'
'neću' i složi facu kao da joj nudim govno.
'kako želiš, njih imam, ako želiš uzmi'
ipak se odlučila sjest i zajedno smo poklopale ostatak.
u jednom trenutku pogleda me važno i držeći u ruci peteljkicu od jagode viče:
'de, gle!'
'gledam'
'pa gle kako jagoda ima lijepe listiće!'
'pa da'
'pa jesi ti to znala?'
'pa jesam :)'
'pa ja uopće nisam imala pojma kako su joj lijepi listići'
:)
i sva u čudu prebire po jagodicama koje nismo pojeli i divi se listićima :)
kako je nekad dovoljan samo jedan pogled
i otvara nam se svijet koji do tad nismo niti primjećivali :)



- 15:08 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

kupanjac

Micko već dugo izbjegava kupanje
i ja ga puštam,
te 'neću ga večeras, kasno je'
te 'hladno je vani, da se ne smrzne'
te propuh je u stanu, prehladit će se'
te 'neću stić biti uz njega dok se suši'
i sve tako nekako.
sinoć smo se odlučili ipak okupati.
zatvorili se u kupaonicu,
stali pod tuš
i krenilo je bježanje i klizanje po pločicama :)
no ipak smo se nekako smirili,
stali i čekali da nas našamponiraju, pa isperu,
jedino baš niti malo ne volimo kvasiti glavicu.
pa kad je shvatio da ga ona koja ga tušira može i spasiti,
počeo se po meni penjati i kao da je molio
'molim te dosta si me kupala, pa čist sam'
naravno da smo onda oboje bili mokri :)
i tako, pola na meni prednjim šapicama, glavicama i tijelom
a pola na podu tuš kade
strpljivo je dočekao kraj, stao na otirač u kupaonici,
pošpricao svojom trešnjom sve pločice
i onda čekao frotiranje :)
polumokar i izmoren,
gladan kao vuk otišao u kuhinju i tražio da mu dam jesti
i nakon toga zamotan u dekicu ležao pored mene u dnevnom boravku.
kad sam otišla spavati
evo ga pored mene,
priljubio se uz mene i spava, do jutra.
dobrica mala.
sličice ću vam poslije staviti na ptičicu,
opet me nešto zafrkava kućni kompjuter,
isti simptomi kao i zadnji put, neotkriven uzrok.
samo da radi više.

i tako, dlakava pahuljica je čista i suha :)

- 11:42 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.05.2009.

Superman

prije par mjeseci
kaže meni jedna moja draga prijateljica (trudnica):
'molim te, kad budeš bila u B.,
pogledaj mi ako se sjetiš u H&M-u
odjelce Supermana'
'dobro' kao iz topa, ma nije to nikakav problem, pomislim.
i prolazilo je vrijeme a ja sam putovala
no svaki put stizala vikendima, blagdanima, praznicima,..
kad trgovine nisu radile.
i svaki put se sjetim i shvatim da isto ne mogu napraviti jer trgovine ne rade.
zadnji moj odlazak već sam skoro i zaboravila.
kako kad sam ondje uglavnom ne obilazim trgovine
nije niti čudno.
i već kad smo bili u Liegeu, šetali gradom i uživali, prolazimo pored H&M-a
i meni upali lampica!
'Superman!'
dragi gleda u mene zbunjeno i pita što se dogodilo.
'molim te, znam da nisi navikao obilaziti sa mnom trgovine,
i znaš da mi to nije običaj u zadnje vrijeme,
ali u ovu moramo ući.'
'da? pa što trebaš, reci?'
'ma ne trebam za sebe ništa,
moram pronaći na dječjem odjelu malo odjelce Supermana'
'što će ti to, pa nisi trudna, ne čekaš bebu?'
'za moju prijateljicu, znaš je, upoznao si je'
'a zašto Superman?'
'duga je to priča, ispričat ću ti je jednom ;)'
i nakon traženja po tom robnom centru
i informacije da imaju jedan cijeli na par stotina metara dalje samo za djecu,
pronašli smo i odjel za novorođenčad odnosno djecu do 2 godine.
i kao luđakinja obilazim police, tražim, i ne mogu naći :(
sva nesretna furam po odjelu dalje
i tražim trgovkinju, bezuspješno.
odjednom dragi mi viče:
'evo, tu je jedna žena pronašla, ali majicu'
trčim do njega i pretražujem vješalice.
ne nalazim.
'ma gdje? pa tu nema.'
on se ponovo obraća ženi koja je kupac kao i mi
i pita je gdje je vidjela majicu.
ona izvlači sa vješalice majicu kratkih rukava za dijete od jedno 4-5 godina
a na majici Spiderman.
ja očajna a nesvjesna svojeih reakcija
krenem joj objašnjavati kako Spiderman i Superman nisu isto,
pričati joj priču i o jednom i o drugome.
žena me zbunjeno gleda ali ja ne prestajem pričati.
on se počeo smijati i pozvao me da tražimo dalje.
odjednom, na jednoj od vješalica plavi se nešto :)
dragi izvuče i ugledamo znak Supermana, malo odjelce :)
dobro, ne baš tako malo :)
toliko sam bila sretna jer je ta akcija trajala i trajala i bila sve napetija.
nakon izlaska iz trgovine on me počne oponašati i pri tom umire od smijeha:
'ali znate, oni vam nisu isto,
Superman vam je snažan
i može zemlju okrenuti u smjeru obrnuto od kazaljke na satu
i tako vratiti vrijeme unazad, i on leti,
a Spiderman ima mrežu s kojom se kreće,
i on vam je dobar
ali mi trebamo Supermana'
'nemoj mi se smijati :('
'kad si kao dijete objašnjavala'
šaljem poruku frendici:
'draga, tvoj Superman mora puno papati da mu odijelce bude taman ;)'
ona sva sretna što napokon ima odijelce zahvaljuje :)

zašto sve ovo pišem?
jer jučer, 21.5.2009.
došao je na svijet mali Superman :)

želim mu puno puno sreće
i svako dobro u njegovim prvim koracima kroz život :)

- 15:40 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 20.05.2009.

tvrdi bomboni od limuna

svaki put kad sjednem u automobil
ja sam ili žedna ili mi se jedu tvrdi bomboni od limuna.
ne znam zašto.
valjda me osvježavaju.
u svakom pretincu zato u blizini i na dohvat ruke vozaču
nalazi se po jedna barem metalna kutija sa bombonima.
i uredno ih 'ljuštim', gdje god putovala.
kako u zadnje vrijeme malo češće putujem
tako su bomboni stalno prisutni.
kako idem do Zagreba by car,
tako sam uvijek 'opskrbljena'.
kad stignem tamo, po automobil u zračnu luku
stigne mi frend i pokupi auto
(na temu putovnica... on ima hrvatsku putovnicu
iako ne govori baš najbolje hrvatski, no to nije mjerilo, na svu sreću).
i svaki put pojede pola tih bombona :)
valjda ih i on voli :))
i svaki put me zafrkava pri mom povratku da je pojeo sve bombone :)
zadnji put išla sam vrlo neplanski
i tek večer prije znala sam da ću već rano ujutro biti u zrakoplovu.
pa sam spavala par sati i oko 4 ujutro krenula put Zg.
stigla na aerodrom gdje me je trebao dočekati.
no nema ga.
gužva u zračnoj luci za pop...
ja postajem već nervozna jer se približava boarding time a ja još nisam prošla ni kontrolu.
ulazim i izlazim iz reda, propuštam druge putnike prije sebe.
ako još malo budem čekala neću moći ući.
a ne mogu proći kontrolu dok frendu ne predam ključeve od auta i dokumente.
a njega nema i nema :)
uparkiram auto, ostavim na info pultu dokumente od automobila i ključ te novac za parking.
skoro zakasnim na avion.
on me zove kad sam već ulazila u avion:
'a što si ti meni ostavila novce da ti kupim bombone?' i smije se
'da, baš :) ajde, drago mi je da si stigao i pokupio automobil'
'sretan ti put, ne brini, sve je u redu'
'hvala'
i odletim.
dan prije mog povratka stiže mi poruka na mobitel:
'pozdrav. kad imaš namjer se vratiti u svoj zalosna domovina.
da imam rasporet jesti ponponi u auto. hvala'

'sutra navečer sam nazad u Zg'
'cekam te sa otvoreno ruke i otvorono auto. sretno'
vraćam se nazad, kupim kofer
a on se smije:
'više ne gledam i ne tražim tebe već najveći crveni kofer,
onda znam da si tu negdje'

sjedamo u auto i odlazimo popiti kavu.
'pojeo sam ti ponponi'
'jelda su fini?' :)
'da, posebno u automobilu'
nije, naravno, sve pojeo, samo me pati malo :)
ali do Osijeka ja sam potamanila ono što je ostalo :)

- 15:28 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.05.2009.

crna sam ovca...

..u vlastitoj obitelji.
a najbliži članovi
koji me danas zovu u pomoć
već sutra spremni su me se odreć
radi malo hrane i kolača...

- 22:50 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

srijeda, 06.05.2009.

ne dam se ;)

prije puta osjetila sam da me 'hvata' gripa, prehlada, što li.
i samo me bila frka panika da ne zalegnem.
jer onda teško da bih otputovala.
i na svu sreću, nisam sretan
krkala sam se onim Coldrex-om cijeli dan proveden na putu,
suzile mi oči, curio nos, kihala sam, kašljala
al nisam se dala! nono
i ondje me jednu večer 'tresla' groznica,
jedno jutro smo duže prespavali zijev
jer sam ja od prehlade ili gripe (što god bilo) bila malo koma
ali ipak sam se 'otrgla' i bila relativno normalna zujo
pa smo uspjeli imati lijepi produženi vikend cerek
ali, sve dođe na svoje pa tako i moja gripica
pa kad sam već mislila da sam je preboljela
i naravno više nisam uzimala nikakve dodatne vitamine ili lijekove za prehladu,
pokazala je jučer i danas svoje zube naughty
jučer sam u rano popodne završila skršena u krevetu
a od glavobolje, sinusa i stomaka nisam mogla oka zatvoriti jedno vrijeme
a onda kad sam zaspala... mogla sam do ujutro.
ali nećeš ti spavat kad se tebi spava već kad ti se dozvoli
pa do 2 ujutro opet nisam mogla zaspati
a ujutro se od mučnine i slabosti nisam skoro mogla ustati iz krevetića.
no dobro, tuš, doručak, moje tabletice vitamina i minerala,
mislila sam da će mi jutarnja rutina pomoći da se bolje osjećam.
no baš i ne.
vučem se kao crknuta mačka po uredu
i ne mogu dočekati kraj radnog vremena
ali sad idem do ljekarne
i oboružat ću se nekim strašnim lijekovima protiv gripe yes
jer ne dam se!

- 11:20 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.05.2009.

dobro da nemam dijete...

ovaj vikend opet sam bila malo na putu.
nakratko :)
koliko je bilo potrebno maksimalno iskoristiti slobodne dane produženog vikenda.
ne moram posebno pričati gdje :)
avionom je bilo brže i kraće
nego autom prijeći 3000 km
(i koliko sam na putu - toliko provesti ondje).
pa sam u četvrtak navečer doletjela i sinoć se vratila doma.
bilo je prelijepo :)
lijepo vrijeme,
dragi uz mene,
prvi dan odmarali doma,
u gradu laganini,
a drugi smo otputovali do Liegea,
lijepog grada uz rijeku Meuse
i ondje imali predivan sunčani dan
šetali gradom,
obilazili bezbrojne trgove
uživali na sunčanim terasama
otišli do muzeja Curtius,
čak skoro kupili i jedno malo štene
(naravno ja sam ih htjela pet pa na kraju nismo niti jedno)
i imali jedan ne tako uobičajen 1.maj
(svibanj, iako će meni 1.svibnja uvijek biti 1.maj i gotovo)
pri povratku smo napravili roštilj i pozvali ekipu na jelo i kolače
sutradan dugo ljenčarili i već sam morala nazad.
no bilo je jako lijepo,
i sretna sam u svakom takvom trenutku koji mi se pruži
pa dok god postoje dat ću sve od sebe da oboje u njima uživamo, budemo sretni.
i kako ovaj kratki put nije unaprijed planiran
nisam stigla riješiti putovnicu za Micka.
pa je ostao doma.
kad god idem na put uvijek me pojede razmišljanje
jel njemu bolje da ga vodim sa sobom ili ostavim doma.
i onda krenu drame.
u mojoj glavi, naravno :)
je li mu bolje kad ostane doma u dobro poznatom okruženju pa makar i sam
(dobro, nije sam tri dana,
dođe ga netko posjetiti dva puta dnevno,
očistiti mu wc, pogledati ima li hrane, ima li svježe vode, očistiti mu oči,
dat mu nagradne bombončiće i štapiće, njegove omiljene,
pomaziti ga i početkati)
ili ga vući sa sobom
(i jer sam na izletu ili nedje van kuće cijeli dan) i ostaviti u kući
u kojoj je već par puta bio pa mu je relativno poznata ali ne kao njegov dom
(ali opet samoga) sve dok se navečer ne vratim?
i sve bi to bilo oke
što se sama lomim oko pravog odgovora na gornje pitanje
da me još mama
koja kad idem negdje na put
i koja povremeno posjeti Micka
(ako je ona u Osijeku kad sam ja na putu)
pa mu učini sve ono gore
iako sam već nekoga drugoga isto zamolila
i s njim sve to dogovorila tako da ona ne mora
(i taj to bez problema i odradi),
ne zalije kao hladnim tušem neki dan sa svojom rečenicom:
'znaš, bilo bi bolje da si ostavila Micka svom Bivšem,
on bi se bolje brinuo o njemu nego ti.'

'pa baš ti hvala mama, kako možeš takvo što reći?'
'pa znaš da su se oni dobro slagali'
'pa znam, i što sad time želiš reći?!?'
'pa ništa, nemam ja pravo ništa reći...
ali ti si stalno na putu, on sigurno ne bi toliko putovao'

'prvo - nije istina da sam stalno na putu,
sad sam možda zadnjih par mjeseci na putu
ali prije toga nisam toliko često putovala
drugo - dovoljna mi je moja grižnja savjesti koju imam, ne moraš mi je ti dodatno nabijati
treće - mi nismo zajedno već godinama i sad zbog ovih posljednjih par mjeseci
misliš da sam trebala zadnjih par godina biti bez Micka
jer ti na to tako gledaš da bu mu bilo bolje uz njega nego uz mene?
četvrto - on je na poslijediplomskom i gotovo svaki vikend van Osijeka,
tko bi ga onda čuvao da je kod njega?
peto - Micku ništa ne fali, osim mene,
kao što i on meni fali (i samo ja znam koliko),
ali i da sam ostala u Osijeku preko vikenda
isto bih malo bila doma ovih dana,
vidio bi me samo na spavanju, a možda čak ni tad.
šesto - ovo neće trajat vječno, pretpostavljam još vrlo kratko.
prema tome, molim te, nemoj mi držat predavanje jer dajem sve od sebe.'

'pa dobro, bude mi ga žao'
'dobro da nemam dijete,
još bi me ti kao moja mama
prijavila centru za socijalni rad zbog zanemarivanja djeteta...'

- 14:53 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

online

adopt your own virtual pet!


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se