Radnici posljednjeg sata

Gospodar nekoga vinograda
radnike prima od zore rane.
Na izmaku dan je, al' i tada
lutalac neki na vrata bane.

I oni rani i ovi novi
marljivo rade do kasne ure.
"Upravitelju, sve ih pozovi
po svoju plaću neka požure!"

Gospodar svakom po denar plati,
časni se gazda pogodbe drži,
isto onima posljednjih sati
i svim' što sunce dugo ih prži.

I nasta buna:"Zar isto plaćaš
njima i nama, tu smo od jutra!?"
"O, zavidno srce, zar ne shvaćaš
traženje mučno, strepnju za sutra!?

Sve što sam ikom suviše dao
uzeo nisam od plaće tvoje,
pa zašto bi tebi bilo žao
darežljivo što je srce moje!?"

Gospodar blag' što obilno daje
dobrog je Oca nebeskog slika.
Ljubavi mjera drugačija je
kada se motri s vječnih vidika!

(Mt, 20, 1-16)

21.08.2013. u 14:01 | 32 Komentara | Print | # | ^

Sjećanje na istinski događaj, ili o modernoj toleranciji

Zar da se stidim

Zašto u tvojem oku suzu vidim,
zašto si tužna, srećo moja mala,
zar da se kajem ili da se stidim
u jesen što sam život tebi dala?

Ti moja lutko, moje čedo malo,
dok ljubim tvoje zamišljeno čelo,
znam, u sve riječi srce ne bi stalo,
i nisu riječi, što bi reći htjelo!

Zašto nam ljudi zavišću sreću kvare,
ljudi bez srca, i bez imalo mašte!?
Ti ne slušaj ih jer za život ne mare,
osjećaj njihov je plitak, riječi tašte!

Ako i nisam poput svibanjskog cvijeta
( mirisom svojim svijet očarava cio)
volim te, cvijete mojih kasnih ljeta,
raduj se, živi, jer Bog je tako htio!

20.08.2013. u 14:32 | 11 Komentara | Print | # | ^

Još sjećanja na Domovinski rat

Junačkoj majci
(mojoj sestri Terezi)
1992.

Pod oreolom tuge, pogleda zamišljenog
ti dižeš čelo.
Pitam se, koje vrelo snagom te krijepi
dok hrabriš druge?!

Iz srca ti se istrgnuo taj tvoj dio,
a ti se ne daš dok voliš
i Boga moliš:
Njemu je draži bio!

Smirenim glasom šapćeš
niz lice tvoje dok teku suze,
za Hrvatsku se boriš, kad smjerno zboriš:
«Bog mi ga uze!»

I, ako jednom od toga sjemena tvoga
ne bude žetve,
zar zamjerit netko moć će, nebeski Oče,
majčine kletve?!

17.08.2013. u 13:39 | 13 Komentara | Print | # | ^

Vepric

Protiče potok hrleći u more,
u bistrom slapu blistaju obluci,
a ti na stijeni, s krunicom u ruci,
haljina bijela, pogled uprt gore.

Visoko, iznad baršunaste šume,
što hladom svojim uzdahe je krila,
prošnjama žarkim svjedokom si bila,
i njihov odjek sad prodire u me.

Na ovom mjestu znam da ti si Mati,
ostati želim u tvom vidokrugu,
i osim tebe nemam nadu drugu!
U gluhoj noći strepnje ti me shvati!

15.08.2013. u 14:27 | 9 Komentara | Print | # | ^

Još slika poslije Oluje

Lutka
(domu moje sestre Alenke)
1995.

Lutka na polici,
vilica u ohlađenom krumpiru,
verige lanca na glasoviru, u dvorištu.
Napušten pas.
Sablasti su protutnjale našim gradom.
I tebe su doveli i odveli kradom.
Ne poznam vas.
A ipak mi te žao,
nepoznata djevojčice!
(U što su te uvalili tvoji sablasni roditelji!)

Proljeće na pomolu
1996.

Srebrna kupola nad Petrovim poljem,
ogoljele grane miruju,
sparušena trava ne diše.
Promrzla zemlja spava.
Tišina!
Odjednom zvižduk vlaka!
Probuđeni pogledi kroz zamagljena stakla
motre krovove izrasle iz zgarišta.
Stjegovi lepršaju na povjetarcu.
Iz mahovine vire plave ljubičice.
Prolaze vlakovi i dani,
dolazi proljeće!

U sjećanju zadržati, u srcu oprostiti!
SRETAN DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI!

05.08.2013. u 13:11 | 18 Komentara | Print | # | ^

Iza Oluje

Oluja
1995.

Jek oluje,
siva stina,
krv, suze, more,
tvrđa iznad Knina,
u sjaju sunca
zadrćala* srca!
Sakrile se guje!




RUŽA

(mom domu u Siveriću)
1995.

Gle, kuća naša s ispražnjenim očima,
vrata ko usta u nijemom kriku zjape,
godine duge za smilovanjem vape
u pustm i ko tuga crnim noćima.

Sve obgrlio ljuti korov, besplodni,
i suhe voćke poput kosti skeleta.
Gle, plamen-ruža*, nevin osmijeh djeteta,
ozario me njezin miris ugodni!

Tad obiđosmo druga pusta ognjišta
I crkvu što je zvijeri ljuto raniše.
Čuvari, ptice u njoj gnijezda saviše!
Sad ruža moja miriše sred grobišta!


("Plamen-ruža", nazvala sam je po bojama, a u meni je pobudila optimizam!)

03.08.2013. u 20:33 | 9 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2013 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Lipanj 2017 (8)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (18)
Ožujak 2017 (12)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (8)
Prosinac 2016 (7)
Studeni 2016 (7)
Listopad 2016 (10)
Rujan 2016 (7)
Kolovoz 2016 (7)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)
Svibanj 2016 (8)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (14)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (13)
Prosinac 2015 (10)
Studeni 2015 (7)
Listopad 2015 (12)
Rujan 2015 (10)
Kolovoz 2015 (10)
Srpanj 2015 (11)
Lipanj 2015 (12)
Svibanj 2015 (13)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (5)
Veljača 2015 (7)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (9)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (13)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (7)
Lipanj 2014 (10)
Svibanj 2014 (15)
Travanj 2014 (13)
Ožujak 2014 (12)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (10)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (11)
Listopad 2013 (11)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (8)

Opis bloga

Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se