Junačkoj majci
(mojoj sestri Terezi)
1992.
Pod oreolom tuge, pogleda zamišljenog
ti dižeš čelo.
Pitam se, koje vrelo snagom te krijepi
dok hrabriš druge?!
Iz srca ti se istrgnuo taj tvoj dio,
a ti se ne daš dok voliš
i Boga moliš:
Njemu je draži bio!
Smirenim glasom šapćeš
niz lice tvoje dok teku suze,
za Hrvatsku se boriš, kad smjerno zboriš:
«Bog mi ga uze!»
I, ako jednom od toga sjemena tvoga
ne bude žetve,
zar zamjerit netko moć će, nebeski Oče,
majčine kletve?!
Post je objavljen 17.08.2013. u 13:39 sati.