Ali

07 prosinac 2016




Nacrtaj mi kartu, molim te,
ružem za lijepu sjenu
baš tamo gdje sam stao,
vrati me...

Ako se još jednom uslikam,
obriši me bezrazložno
kao kap boje što curi,
ne puštaj me...

Pusti me ako ne mogu,
pusti me dok želim,
znam da ne tražiš riječi
dok šutim...

Iako sam samo akt,
možda i to bude dovoljno
za privatnost života,
trenutak proučavanja
i spoznaja vječnog pitanja,
buduće strepnje,
ruke na dječaku što voli
da nestane kao da je sam,
što sije energiju i umara se
samo da živi po satu jer mora,
samo da bi mogao sklopiti oči
onako, kada stigne, da pruži ruku,
da zna da ne putuje sam...

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se