Maksova maksimala

utorak, 25.10.2016.

SKULIRAJTE SE I POČNITE DELAT

Moram početi s Radio Ogulinom, jer sam na njegovom valu 96,6 mHz odslušao emisiju Razgovori, u nedjelju 23. listopada 2016. godine u 9,30 sati. U zadnje vrijeme slabo slušam ROG jer ne osjećam međusobnu simbiozu od dana kada je glavni menadžer, urednik programa i demagog demokracije postao gradonačelnik Ogulina. On je status Radio Ogulina sveo na sustav; „pila naopako“, kako bi se stilski izrazio njegov prvi zamjenik. No, ako nakon 50 i više godina netko treba uništiti jedan radijski medij, neka to bude napredan čovjek; kulturno potkovan, vjerski neupitan, tehnički obrazovan. Mada vjerujem da bi najbolja odluka za ROG bila da ga preuzme Župni ured, a troškove bi snosio gradski proračun, odnosno porezni obveznici svih konfesija. I ateisti, naravno. To bi pored vjeronauka u školi bila dodatna potpora općem obrazovanju mladoga naraštaja, bez grijeha i griješnih misli.
No, bilo kako bilo, emisiju Razgovori preporučili su mi i ja sam prihvatio. Ne žalim, a mislim da je vrlo dobra i značajna. Gošća te emisije bila je mlada intelektualka poljskog porijekla Natalija Dzelinska, udana Vorkapić. Živi u Ogulinu, a radi u Komunalcu Vrbovsko. Nakon srednje škole u Poljskoj završila je Croatistiku, a nakon toga i trogodišnji Europski studij za izradu projekata koji su potrebni da se određene kategorije društvenih i gospodarstvenih zbivanja u jednoj članici Europske unije, približe Europskim fondovima za korištenje nepovratnih financijskih sredstava.
Mlada dama svojim se znanjem poljskog, hrvatskog i engleskog jezika te pasijom prema radu za pomoć potrebitima po strogim pravilima EU za dodjelu bespovratnimh novaca, oprobala na radu u Briselu i Londonu. Nakon izvjesnog vremena, kao Slavenka sa sjevera, s hrvatskim jezikom, uputila se među južne Slavene. I što mislite, kako ljubav i inače ne postavlja nikakve okvire, što bi neki rekli da je bezgranična, Natalija je usred Bosne naišla na srodnu dušu iz Ogulina, zbližili se i danas su u Vijencu Ive Marinkovića s dvogodišnjom kćerkicom.
Naša je Natalija pokušala naći posao u Ogulinu, ali nije naišla na razumijevanje jedinice lokalne samouprave. Pomogla je sportskoj zajednici pripremiti projekt za financiranje gradskog klizališta, ali je odbijena od lokalne vlasti. Produžila je do Vrbovskog i tamo su ju prepoznali i zaposlili u gradskom Komunalcu. Priprema projekte za potrebe cijele lokalne jedinice i vrlo se dobro dopunjuju. Završili su izgradnju vodovoda i gradskih šetnica, a upravo radi na projektu turističke atrakcije Kamačnik s planinarskim domom. U razgovoru s novinarom ROG-a upućuje kako treba projektirati i voditi projekt do potpune realizacije. Potrebno je najprije saznati za koju se granu gospodarstva ili koju društvenu djelatnost nude sredstva EU za period od pet godina, recimo, treba se odmah početi pripremati i spreman dočekati otvaranje natječaja. Po dodjeli sredstava stručnjak za pitanja EU fondova treba pratiti realizaciju projekta jer je nadzor trošenja sredstava vrlo strog.
Premda Natalija ne vidi u vrlo lijepom gradiću Ogulinu svoju trajnu egzistenciju, jer je to grad koji polako nestaje (op.p.), ona će zbog svojih ambicija i pasije prema poslu naći povoljnu okolinu koja joj neće nuditi političare za komunikaciju, već vrijedne ljude riješeni napredovati. Dok ne promijeni ovu sredinu stavlja se privatno na raspolaganje svakom zainteresiranom poduzetniku, svakoj ustanovi za obrazovanje, sport i turizam i svim zainteresiranim za ruralni program. Za Nataliju je ogromno zadovoljstvo postići uspjeh u sinergiji s investitorom. To ju ispunjava.
Rekla nam je da kući u Poljsku odlazi jedanput u godini za Božić, ne toliko zbog vjere, koliko zbog običaja da se sva uža rodbina okupi, opusti i ispriča do mile volje. A što je frapantno dolaskom u Poljsku je ogroman napredak u materijalnom i moralnom smislu. Ona jednostavno ne prepoznaje svoj gradić od 70-ak tisuća stanovnika, a kamo li veće gradove. Svi su oni izgrađeni sredstvima Eurofondova uz napor vrijednih ljudi koji nisu opterećeni politikom neke stranke ili koalicije. Svi su u funkciji napretka svoje okoline, okolice i okoliša, u funkciji čovjeka. Ne zapošljavaju se preko veze i nisu korumpirani. Takav je njen zaključak za Poljake iz ogulinske i hrvatske perspektive. U Hrvatskoj birokracija koči napredak i ljude pasivizira, Hrvatska je centralizirana do bola. Pa ne može netko iz Zagreba znati što to treba Vrbovskom ili Delnicama, ili Ogulinu, bolje nego lokalni stanovnici. Poljska je decentralizirana po regijama i tako funkcionira.
Za Ogulin je zaključila da je to mala sredina i da se svi poznaju pa postoji izvjestan jal ako nekomu krene. No to je u drugu ruku i dobro jer se stvara konkurencija, nadmetanje.
Za kraj nam je poručila: Definirajte što želite i počnite raditi! Hvala Nataliji Dzelinskoj-Vorkapić i voditelju Dubravku Dragičeviću. Menadžeru usprkos.

Oznake: EU fondovi

25.10.2016. u 21:14 • 58 KomentaraPrint#

utorak, 04.10.2016.

J'ACCUSE!


Neši nije trebalo ubaciti onaj komentar, onu kopiju napisa iz 2008. godine na momu blogu. Barem ne zbog mene kojemu je taj park upraznio pola gimnazijskog života. Nešo je detektirao da je taj park zasađen 1835. godine, dakle 173 godine prije nego je uništen. Prije nego je nad njim izvršen „egzodus“. Tko je bio takav lumen u Ogulinu, koji je mogao odrediti da mu je istekao rok trajanja, da zagađuje okoliš i okolicu. I da ga treba ukloniti? Čudili smo se Mlečanima koji su iskrčili ogromne površine naših šuma, manje smo se čudili kada su za posljednjeg rata kolone kamiona s prikolicama izvozili crnogoričnu i bjelogoričnu prvoklasnu građu šumskog gospodarstva Ogulina prema Rijeci i Zagrebu bez izvoznica. Najmanje smo se čudili kada smo u suverenoj, slobodnoj Republici Hrvatskoj, uništili pluća jednoga grada, uništili park koji je bio ponos toga grada. Oko Ogulina protežu se šumska područja i ne oskudijevamo zelenilom, kisikom, ljepotom okoliša. Ali park je zasadio jedan po vokaciji urbani vizionar, a uništio ga primitivac!
Nažalost sam bio u prilici sudjelovati u realizaciji rekonstrukcije gradskog parka, koju je projektirala jedna žena tražeći da se sasjeku sva stabla u njemu i obnovi isključivo samo lipom!? Kada sam ju pitao po kojem je to rezonu projektirala, odgovorila je da je to po modernom urbanizmu i hortikulturi gradskih parkova!
Na sreću moju, a njenu nesreću, gradska vlast joj je dozvolila da posječe samo jednu trećinu, dotrajalih, stabala. Tako mi se požalila.
Mjesec, dva kasnije, u vrijeme Nešine opservacije na radiju (2008. godine) svi smo primijetili da je park sasječen!? Da je učinjen ekocid. Snimio sam svaki panj i laički ustanovio da je možda 10% panjeva nagrižen nekom bolešću ili starošću. I to je sve. Gradska vlast, kao investitor, dozvolila je jednoj bolesnoj osobi (projektantici) provesti svoj naum. I onda, ali i danas, mogu reći da smo pronašli projektanticu koja ima kompleks parka. Ona se u svojoj mladosti, u svom parku, toliko razočarala koliko i tadaši premijer gradske vlade, pa su u sinergiji organizirali suvremeni ekocid koji je vidljiv i danas. Ekocid su izvršili ne pitajući ni struku, niti građane, kako je rekao Nešo. Svršena priča.
A kako bi trebao izgledati gradski park pogledajte na starim fotografijama u režiji FB javne grupe „Ogulin kakav je nekad bio“ i obilasku poznatih gradskih parkova naših i stranih gradova. Naravno i pomoću svemoćnog Googla gdje možete pročitati i uživati u parkovima. Tako ćete pronaći da suvremeni park mora biti višenamjenski i za razne vrste posjetitelja, da je najprivlačniji dio gradskog života i u njemu treba organizirati i neki društveni sadržaj, da je park dio grada u kojem se nalazi održavano zelenilo. Održavanje parkova obično financira gradska uprava. Funkcija parka je estetska i rekreativna. Park se najčešće koristi za šetnju, sjedenje, rekreaciju, odmaranje i igru. Tipični park sadrži stabla, žbunje, putove, staze i aleje sa cvijećem. Parkovi često sadrže i vodene površine i razne dekorativne objekte kao skulpture ili fontane.
Ja dodajem da park mora biti arboretum u malom, s onim vrstama stabala koja su obično autohtona. Kod nas je to tisa, jela, smreka, bor, od četinjača, te grab, brijest, lipa, cer, kesten, javor, platana, od listača.
Što smo to mi dobili rekonstrukcijom parka? Dobili smo pustoš ako izuzmemo rasvijetna tijela kojih je više nego talijanskih lipa koje smo prvih pet godina držali u pelenama radi neke nove bolesti koja se zove suncožar. Možete li zamisliti šumu ili park koje treba oblačiti u pelene kako bi ju/ga zaštitili od sunca, niskih temperatura, mraka, magle, vlage? A sasjeći provjerena 175 godišnja stabla koji su bili ukras i raskoš grada Ogulina.
A tko će odgovarati za ovo sranje? Materijalno i moralno nitko u ovoj korumpiranoj državi. Premijer ogulinske vlade je bio ponosan na to djelo jer je godinama navečer obilazio „park“ pušeći cigaretu na cigaretu bacajući opuške po šetnicama i zelenilu, a projektantica je inkasirala novac za svoj uradak od „ogulinskih lajbeka“ kako ih je ona ocijenila.
Ja bih dodao kako želim da premijer svaku noć sanja stari park i bježi od stabala u padu koje je odobrio porušiti starim Stihlovkama u rukama kapitalističkih radnika, a kompleksiranoj projektantici želim snove kako ju neki mladi pastuh noću siluje u intimi ogulinskog parka pod svjetlom 73 kandelabera i raskošnim krošnjama uvelih lipa! I zato: J'accuse!
Ne bih se usporedio s Emilom Zolom, kao djevica Marijana Petir sa Stepincem, ali Zola je u aferi Dryfus poslao pismo premijeru Francuske pod naslovom „J'accuse“. Pismo je izazvalo veliku pozornost i u svijetu, pa je kasnije riječ J'accuse ušla u mnoge svjetske jezike kao sinonim teksta u kome se izražava gnušanje nad nekim društvenim zlom.

Oznake: lipe u parku

04.10.2016. u 19:05 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 15.09.2016.

20. SJEDNICA GRADSKOG VIJEĆA

Retencija na rijeci Dobri gradi se od kolovoza 1999. godine, kada je Dobra poplavila pola Ogulina. Čuli smo legendu o gradnji Skadra na Bojani. Gradiše ga tri brata uboga i, što gradiše u pet godina, vila im sruši u jednu noć. I tako redom po pet godina. Preslika Skadra na Bojani je gradnja retencije na Dobri u režiji Hrvatskih voda, Karlovačke županije i Grada Ogulina. Pet godina Ministarstvo graditeljstva radi lokacijsku dozvolu, da bi ju u jednu noć srušila neka vila. Pa tako sedamnaest godina. Na posljednjoj sjednici Gradskoga vijeća 31. kolovoza ovoga ljeta pojavile se Hrvatske vode i obznanile da im je dopizdilo mijenjati lokacijske dozvole i da je ova posljednja. Gradnja ogulinskog Skadra ide u završnu fazu. (sic). Međutim vilu još nisu neutralizirali!
No, porezni obveznici Grada Ogulina konačno su dočekali tri godine pripremani izvještaj savjetnika za gospodarstvo svoje bogate jedinice lokalne samouprave. Gospodarstvo je, inače, jedina društvena kategorija koja omogućuje materijalnu vrijednost za stvaranje standarda svojih stanovnika. A čovjekov standard se mjeri njegovom kupovnom moći, ulaganjem u obrazovanje, zdravstvo, sport, kulturu, infrastrukturu, što sve zajedno čini društveno blagostanje kojega su 1991. godine ponudili državotvorci na čelu s Otcem Domovine.
Ova sjednica vrvila je lažima gradonačelnika, savjetnika za gospodarstvo i, naravno, direktora gradske firme SKG d.o.o. Ogulin. Prvo je gradonačelnik doveo svoga savjetnika za gospodarstvo nakon tri godine lažnog obećanja da će svakoj sjednici Gradskog vijeća nazočiti veliki stručnjak za gospodarstvo. Savjetnik je odmah na početku svojega izvještaja kojega je sastavio za 2014. i 2015. godinu dokazivao da je za taj uradak proliveno puno znoja, suza i krvi, ali on prvi nije zadovoljan s njim iz prostog razloga što u tri godine nije mogao skupiti podatke koji bi prikazali rezultate obrtnika i slobodnih zanimanja. Podatke za poslovanje poduzetnika kao pravnih osoba dobio je iz FINA-e, za šumarstvo od Hrvatskih šuma, za poljoprivredu i proizvodnju hrane iz Ureda za statistiku, ugostiteljstvo i turizam pokriveno je evidencijom Turističke zajednice, a o zaposlenima i nezaposlenima podaci su dobiveni od HZMO-a. Iz svih tih podataka isključeni su obrti i slobodna zanimanja.
Prema izjavi savjetnika, financijski i ini rezultati i podaci u toj kategoriji radnih ljudi - nisu dostupni(?!) Kako se savjetnik pohvalio da je on položio neki ispit zrelosti kako bi mogao obnašati ovu funkciju, ja mu kompetentno moram reći da laže. Ja sam i bez toga ispita kompetencije pronašao ustanove koje raspolažu tim podacima, ali ih savjetnik zbog opsežnog rada na izradi svoga prvog izvještaja u karijeri, nije prepoznao! Stoga mi je pomalo čudno da je oporba u Gradskom vijeću bila zadovoljna tim izvještajem. Nakon tri godine skrivanja iza krhkih gradonačelnikovih leđa, nakon opetovanih traženja da opravda postojanje svog radnog mjesta, oporba se savjetniku poklonila.(?)
E sada, ničim izazvan gradonačelnik se ugurao u zaštitu svoga savjetnika kazavši da niti jedan grad u Hrvatskoj ne daje takav izvještaj Gradskom vijeću, već samo Ogulin?!. Što je prema tomu trebalo prethodniku ovoga savjetnika da on vodi brigu o strategiji gospodarstva i podnosi izvještaj svake godine od 1996. do dana umirovljenja? I komu bi taj savjenik mogao odgovarati za svoj rad ako ne bi podnosio barem izvještaj o radu? Očito drugi gradovi to rješevaju na neki drugi način ili nemaju takvog savjetnika. Ako su se zalagali kao ovaj naš, ni Ogulinu ga ne treba.
Na aktualnom satu bilo je postavljeno pitanje zbog čega Stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. ne vrši više ukop vikendom i blagdanom? Već pokojnik mora ležati u mrtvačnici, a rodbina pokojnika, shrvana tugom, mora dva dana duže voditi brigu o pokojniku i ostaloj rodbini izvan Ogulina. Naravno, odmah je uskočio tjelohranitelj direktora SKG-a tvrdeći da to nije točno i, slagao. Moguće je da ovaj puta nije slagao namjerno jer je i njemu bilo čudno da se to može događati. Tek nakon ponavljanja tog pitanja, gradonačelnik je prozvao direktora koji je namjerno lagao. Rekao je da se to dogodilo samo jednom i to onda kada nije bilo popa?! Kao, pop je u radnom odnosu kod njegove firme pa ga on mora osiguravati, a ne rodbina koja i ne mora imati popa ako ga pokojnik nije želio.
Ovo je bila tolika pokvarena laž (bez posljedice) jer čitavu ovu godinu na temelju neke „odluke“ SKG-a d.o.o. ne vrši ukop pokojnika vikendom. Ako rodbina inzistira, onda mora otići privatno kod direktora da odobri izvanredni ukop. Uz širom otvoreni zahod kojega sama rodbina treba dovoditi u funkciju kako ljudi na ispraćaju pokojnika ne zagaze u nešto neugodno.

Oznake: Skadar na Dobri

15.09.2016. u 21:52 • 69 KomentaraPrint#

srijeda, 17.08.2016.

OGULIN U DOMOVINSKOM RATU


Što vrijeme dalje odmiče sve sam bivao bliži da ovaj post posvetim knjigama koje je napisao književnik ili pisac, svejedno je, pod naslovom Ogulinski kraj u Domovinskom ratu. Već sam početak ove događajnice, kako autor tepa svojim knjigama, „Umjesto uvoda“ kojega nije nitko potpisao, dao je naslutiti u kojem smjeru kreće sadržaj naslova pa makar se izuzeli i pozvani uzvanici od strane, pretpostavljam, urednika ovih knjiga.
A što reći o stranici 2? Zapinje za oko urednik, ocjenitelji, posebno prof. Božo Čubelić ili don Božo Ćubelić, ali i čitava galerija Uredničkog vijeća. Osim Stipe Gašljevića i Nikole Magdića, teško je odrediti kompetenciju ostalih članova. Stipe Gašljević je jedno vrijeme bio zapovijednik obrane grada Ogulina, a Nikola Magdić predsjednik kriznog štaba općine Ogulin u ratnom periodu. Ostali su izabrani po političkoj podobnosti urednika i njegova mentora.
Neozbiljnost ove događajnice nagoviještava i zemljopisna karta na koricama knjige gdje je nekadašnja općina Ogulin podijeljena na Grad Ogulin i općine; Josipdol, Plaški i Saborsko, dakle bez općine Tounj koja je nastala oko 1998. godine, a knjiga je iz naklade stigla 2013. godine.
Neozbiljnosti ovoga naslova pridonosi lektura i korektura Zorice Mimice koja očito nije svladala hrvatski jezik jer ne bi dozvolila piscu ovoga uratka da piše: srbsko, podpuno, van privrede, potrebito u krivom smislu, pomenuti, svjestno, građevinska dopustnica, zavihoriti, i mnogo drugih riječi, a pisac bi morao znati da se Dragoljub (Draža) nije prezivao Mihajlović, već Mihailović. To je vrlo značajna razlika jer se odnosi na sasvim drugu osobu koja nije osuđena za ratni zločin.
Pokušao sam oko piščevih knjiga zaključiti kojemu žanru pripada ova literatura. Stvaratelj naslova nije dao do znanja kamo to pripada, a iz sadržaja je teško zaključiti. Na kraju bih mogao reći da je to neki domaći uradak jednog čovjeka podobnog za sva vremana; danas desni, sutra lijevi, jednom iskren, drugiput izostavi istinu da ne bi morao lagati. To je onaj sistem Andrije Hebranga jr. koji je rekao da on koji puta ne govori istinu. To ne znači da laže (kako smo ga znali ocijeniti), već je samo izbjegavao reći istinu koja mu nije odgovarala. To je perfidno, ali u politici potrebno (potrebito, rekao bi autor ovih knjiga, urednik i urednikov mentor, pa i sama lektorica).
Autor ovih uradaka upustio se i u analizu gospodarstva u starom socijalističkom sistemu koji nije zadovoljavao radnike i seljake i bulažnjenje novih „političara“ koji su nudili med i mlijeko u novom sustavu, a nije se do 2013. godine dosjetio napisati istinu o pljački radničke klase, društvenih vrijednosti koje je stvarao radnik i prirodnih izvora bogatstava koje su prodali pljačkaši po prolaznim zakonima koje je HDZ-ova vlast izglasavala.
Mora se, međutim, u afirmativnom smislu kazati da je veliki dio ove knjige nastao razgovorima sa sudionicima „svekolikih“ događanja u ratnom periodu u radnim prostorima autora na adresi Brod 15 u Ogulinu pa se u većoj mjeri izbjegao razgovor po raznim birtijama, gostionicama i hotelima.
Slušao sam u ogulinskoj knjižnici književnicu Ivanu Bodrožić koja je govorila o svom romanu na temu Domovinskog rata u predjelu daleko složenije „konstelacije snaga“ od ogulinske, ali je Ivana Bodrožić napisala horor roman i tako ga predstavila. Za taj uradak osigurala je sredstva mimo jedinice lokalne samouprave jer ni jedna ni druga strana, ni vlast ni opozicija, nije bila zadovoljna sadržajem. U njenom sadržaju nije bilo izbjegavanja istine, već je ona zakačila sve korumpirane, a to onda nije jednosmjerna ulica. Nije nikomu podobna. Istina je voda duboka, zar ne gospodine Polančec!
Ivana je sa stručne strane dobila visoke ocjene, ali od domoljuba dobiva kaktuse. Ne dirajte domoljublje! Branitelji i političari su stvorili Hrvatsku, a pekari, komunalci, logističari i poduzetnici su – pičkin dim.
Ipak, najvažniji detalj koji mi je ubrzao odluku o ovakvom postu je aktualni narodni zastupnik u ogulinskom Gradskom vijeću, koji mi je, tobože usput, spomenuo da je autor ovih događajnica krenuo u osvjetljavanje i ostalih ratnih događanja u pisanom obliku da bi zaokružio osvrt na rat i poraće onako kako to odgovara HDZ-ovoj i crkvenoj nomenklaturi. Obećao je (vijećnik) da će na idućoj sjednici Vijeća pitati gradonačelnika da nam otkrije koliko koštaju sve te knjige i koliko je autor tražio naknadne novce za dovršetak novih knjiga. Prošle su tri sjednice, a zastupnik još nije postavio pitanje koje se tiče svih ogulinskih poreznih obveznika pa bi i oni to htjeli znati. Zato sada provociram i iznuđujem to pitanje jer ću, nakon sljedeće sjednice Vijeća, imenom prozvati ovoga vijećnika ukoliko ne postavi pitanje cijene. Završetak ovoga posta i nije neka maksimala, ali je iznuđen.

Oznake: egzorcizam

17.08.2016. u 21:52 • 34 KomentaraPrint#

četvrtak, 04.08.2016.

PARLAMENTARNI IZBORI

Ne tako davno, zapravo nedugo, predsjednik Socijaldemokratske partije (SDP) Zoran Milanovć gostovao je u Ogulinu s našom simpatijom iz VII. izborne jedinice Milankom Opačić. U razgovor sa simpatizerima i članovima partije uveo ga je predsjednik osnovne ćelije gradskog SDP-a. U svom uvodnom monologu Milanović nije rekao ništa što bi me natjeralo da zapamtim. Jednostavno se pojavio u izbornoj kampanji za predsjednika stranke, jer je to tjedan-dva prije učinio i Zlatko Komadina.
U razgovoru s prisutnima ima jedna mrlja koju si intelektualac kalibra Milanović ne bi smio priuštiti. Da li zbog pokušaja bliskosti s ljudima ili neke bahatosti, predsjednik SDP-a sve je oslovljavao s „ti“, a neki su bili puno stariji od njega. Neukusno je to, primijetili su svi, ali smo po običaju prešutjeli.
Moj kolega, godinu dana mlađi od mene, naravno, ispričao je svoje viđenje Partije kao njen simpatizer i naglasio da bi Partija morala biti puno ljevija. - A što je to lijevo? – upitao je predsjednik. – Pa trebate biti više socijalni – dodao je kolega. Predsjednik nije poentirao.
E, to je bio taj trenutak kojega sam jedino zapamtio i bio potpuno nezadovoljan, trenutak koji je nadražio moje osjećaje lijeve orijentacije. Tu orijentaciju neću napustiti, ali bi ju trebali napustiti oni koji nisu sigurni što je to lijevo!
Kako se predsjednik ponaša drugarski prema svima, to i ja prihvaćam taj običaj pa ću presjednika najveće lijeve stranke u Hrvatskoj oslovljavati s „ti“. Ja sam siguran, predsjedniče, da ti znaš što je to lijeva opcija, ali ju ne respektiraš. A ja ću si dati oduška i iznesti svoje viđenje što je to lijevo. Kapitalizam je društveno-političko uređenje koje klasi koja stvara kapital oduzima dostojanstvo i radnika tretira kao trošak! Lijeva politička opcija, SDP, treba tom radniku vratiti dostojanstvo, osigurati mu plaću od koje može prehraniti obitelj i to svakog mjeseca u godini istoga datuma. Radniku treba omogućiti radno vrijeme od najviše 182 radna sata mjesečno, platiti nužni prekovremeni rad, omogućiti godišnji odmor prema kolektivnom ugovoru kojega će stvarati poslodavci, sindikat i politika.
U vrijeme staroga sistema imali smo Zakon o udruženom radu, ZUR, koji je prema cijenjenom ekonomistu Branku Horvatu bio spomenik ljudske glupoosti jer je toliko favorizirao radnika da je postao smiješan i nedodirljiv. Sindikat nije trebao braniti radnika pa je samo organizirao izlete i nabavku svinjskih polovica. Današnji Zakon o radu je toliko ponizio radnika da mu ni korumpirani sindikat ne može, niti želi pomoći. E tu lijeva politička opcija mora dati maksimum. Izglasati zakon koji će osigurati radniku zaposlenje, plaću i standard dostojan čovjeka, a poslodavca primorati da taj zakon poštuje. I to je sve!
Ako su ljudi zaposleni, zaposleni pune mirovinske, zdravstvene i socijalne fondove. Naravno, a kako to izvesti? Pa jednostavno. Vlast umjesto za svoje potrebe treba razmišljati o potrebama naroda. Znači izbaciti korumpirane političare i poslodavce, pravosudne institucije očistiti od nepoštenih, a poštivati zakone i Ustav.
Kada je predsjednik SDP-a gostovao u Ogulinu, još nismo znali da ćemo na izvanredne parlamentarne izbore u ovoj godini, mada nismo sigurni da nećemo to ponoviti i naredne. Zato bih sada, uz prethodno razmišljanje o ljevičarstvu, ponudio Narodnoj koaliciji svoje razmišljanje i o predizbornoj kampanji. Narodna će koalicija pobijediti na izborima ukoliko u svoj program ugradi i zagarantira da će to i provesti – sljedeće: smanjiti broj jedinica lokalne i regionalne samouprave, podnesti kaznene prijave za sve nepravilnosti oko pretvorbe i privatizacije društvenog vlasništva čiju je vrijednost stvorio radnik, kazneno progoniti i osuditi pljačkaše privatnih i narodnih vrijednosti, oduzeti svu imovinu stečenu na kriminalan način, procesuirati ratne zločine i ratne profitere. Ući u bespoštednu borbu protiv korupcije na svim razinama. Urediti državu upravu sa stručnim ljudima i smanjiti broj uhljeba u ministarstvima i agencijama. U lokalnim uredima uprave nema dovoljno ljudi, a zakonodavstvo traži tisuće nepotrebnih isprava od stranaka, a nepotrebne isprave stvaraju čepove u provedbi predmeta koji se gomilaju.
Nadalje, u kampanji ne pljuvati po suprostavljenim strankama i njihovim programima, već isticati vrijednosti svojega programa, na izborne liste stavljati profilirane ljude bez „putra na glavi“, pomladiti sastav s novim školovanim i ambicioznim ljudima. Ne podilaziti desnim strankama prešućivanjem neofašizma i nuditi im imenovanja trgova, ulica, mostova i zračnih luka osobama koje to ne zaslužuju.
Zatvorite razmišljanja o Pelješkom mostu, a otvorite mogućnosti stvaranju industrijskih postrojenja i poljoprivredne proizvodnje. Ne morate pisati program od 21 točke! I promašiti.
Narodna koalicija neće od desničara dobiti niti glas, ma koliko im podilazila, ali će izgubiti dosta glasova od simpatizera koji drže do svojih principa.

Oznake: izbori

04.08.2016. u 19:42 • 13 KomentaraPrint#

petak, 17.06.2016.

PILA NAOPAKO - 19. SJEDNICA Gradskog Vijeća


U Ogulinu se od društvenih aktivnosti mogu spomenuti samo sport i kultura. I to je dobro. Sportom se izbija klin koji podržava mnoge ljudske poroke kao što su alkohol, droga, divljaštvo po ulicama i ugostiteljskim prostorima, a kultura s mnogim manifestacijama u režiji Turističke zajednice, Društva Naša djeca, nove dramske skupine „Ex voto“, koje osvježuju kulturu i održavaju tradicionalnu nit ogulinskog specifikuma. Jedino smo ukinuli tradiciju Klečkih vještica jer se to ne sviđa novom ogulinskom župniku, a on se u Klečke vještice razumije k'o Marica u - američke dolare.
Ali imamo mi Ogulinci, pored sportske i kulturne tradicije, i gospodarsko političku. Tradicija je duga četvrt stoljeća. To je nastavak političkog jednoumlja, ali u organizaciji Hrvatske demokratske zajednice, a ona je poslije Frankopanske kule i njenih zidina, postala novi bastion kapitalističkog usmjerenja Republike Hrvatske i blagostanja ogulinskog stanovništva. Blagostanje se očituje u činjenici da se u Ogulinu nema potrebe ništa graditi i nema potrebe novog zapošljavanja. Dapače, imamo viška objekata na području lokalne jedinice pa smo prišli uklanjanju takvih građevina. Spalili smo glavni objekt Olimpijskog centra Bjelolasica u Jasenku i reprezentativni restoran na jezeru Sabljaki, srušili smo kino koji je u kontinuitetu funkcioniralo od neke 1956/57. godine, sasjekli smo gradski park star 150 godina, a izgradnjom kanalizacije uništili sve kolnike kuda prolazi kanalizacija.
Imamo mi još toga za uništiti. Nekadašnje ustanove kao Općinski sud, mirovinske i zdravstvene odjele, Opću bolnicu, centralna grijanja, ali i kulturno nasljeđe iz onoga mraka; Radio Ogulin! Iz jedne respektabilne i slušane radio stanice današnjem gradonačelniku je bilo po volji uništiti ju zato što novinare, urednike i direktoricu nije imao pod svojom kontrolom. U ideološkom smislu, naravno. Kada onaj poltron s „belom glavom“ nije zadovoljio prohtjeve politike, na scenu je stupio gradonačelnik osobno. Radio je doveo do ponora, a sebe do stupa srama. No, od srama neće imati posljedica. Naime, teško da ga ima.
Ako isključimo sportska i kulturna događanja, u Ogulinu se ne događa ništa drugo. Da zakonom o lokalnoj samoupravi nisu svaka tri mjeseca određene sjednice Gradskog vijeća ne bismo imali mogućnosti upoznati ni naše vijećnike. Mada ni to nije garancija. Naime, stječe se utisak da predsjednik Gradskog vijeća sjednice organizira samo za klub SDP-a, uz neki prirepak od HNS-a, jer se na sjednici čuje samo pet od njihovih sedam vijećnika. Ni svi ostali vijećnici ne sudjeluju u raspravi, a predsjednik koalicijskog većinskog kluba nakon svakog izvještaja gradskih poduzeća uključuje CD s jednom prostoraširenom rečenicom; da su oni dubinski proučili izvještaj i prihvaćaju ga.
Sada ću po drugi puta uputiti gradonačelniku opomenu, ne zbog laži, već nevjerodostojnosti i pomanjkanja autoriteta. Na 17. sjednici je na inzistiranje oporbe rezolutno naredio da savjetnik za gospodarstvo mora biti prisutan svakoj sjednici Gradskoga vijeća, ali se taj ne pojavljuje već drugi puta. Teško je vjerovati da se opet razbolio. Tako su na poprištu obrane svoje politike, svojega bespoštednog rada ostala samo četiri jahača ogulinske apokalipse; gradonačelnik i njegova tri zamjenika.
Gradonačelnik je po običaju na svako pitanje odgovarao „kratko“, „argumentirano“, istobojno, bez patosa i nezainteresirano. On svoje odraditi mora. Njegovim zamjenicima obraz je osvjetlao prvi zamjenik, vjerojatno i doživotni, kada je zatražio riječ zbog nekorektnog ponašanja vijećnika SDP-a. Zapravo jedinih koji su sudjelovali u raspravi. Što je prvi zamjenik namjeravao reći ostat će tajna i nakon njegova nastupa. Nabrojit ću što si je on zapisao u svoj notes: gradonačelnik je u čak četiri nastupa oporbenih vijećnika proglašen lašcem, zamjenici dva puta prozvani da su neradnici, a njemu, kao prvom zamjeniku su se čak dva vijećnika obratila mimo protokola. A svi su oni (kao što bi rekao Biće Mladinić) okrenuli pilu naopako! A njegovi su „čutali“, „ćutali“ su i nitko ga nije zaštitio. Tako je vlast u Vijećnici, ili tako nešto, ostala bez zaštite. Stoga imajte strpljenja i otvorite ovaj naslov za koji se nadam da sam pogodio postaviti ga. I zaključite sami da li smo zaslužili da nas ovaj političar zastupa već 23 godine. Pa ako je i od HDZ-a – previše je!




Oznake: pila naopako

17.06.2016. u 08:44 • 10 KomentaraPrint#

utorak, 22.03.2016.

18. SJEDNICA GRADSKOG VIJEĆA OGULINA



Posljednju sjednicu Gradskog vijeća mogli smo pratiti uživo i u reprizi. Zasluga je to gradonačelnika koji je očito nesvjesno dozvolio snimanje sjednice, jer uporno tvrdi da prijenos nikada nije ni zabranio! Uporno to govori jer zna (čuli smo to baš iz njegovih usta) da što više puta izgovoriš laž, ona s vremenom postaje istina. Misli se tu na mentalni sklop običnog građanina koji se ne želi opterećivati s političkim problemima koja se tiču samo onih političara koji od nje žive.
Bez obzira što je gradonačelnik zadojen graditeljstvom i došao je za čelnika da bi do kraja izgradio snošljive odnose u ogulinskom društvu opijenom blagostanjem kojega je građanima omogućila ista opcija vlasti u zadnjih 25 godina od kada je, po ministru kulture, počela povijest Hrvatske kao nezavisne države, njegove graditeljske sposobnosti malo popuštaju. Golica me zašto se gradonačelnik kao graditelj nije zadržao u struci u kojoj je postigao velike uspjehe u ZOP-u, ali smijenjen, i da li se iz ljubavi prema željeznici kani idući mandat posvetiti izgradnji nizinske pruge Rijeka-Drežnica-Zagreb? Izgradnji retencije na rijeci Dobri ide mu dobro i opet podvaljuje narodu da je neka od dozvola gotova i da retencija kreće (ako ne bude kiše).
I tako s kišom ili bez nje retencija se gradi od 1999. godine, Bjelolasica unatrag pet godina, Zona sumraka dvadeset godina, "Stanoprivreda" u vrijeme novoga direktora. Gradonačelnik ponavlja iste stvari da sam i sâm počeo vjerovati u te laži.
A zapravo sam htio reći da sam nastojao pozorno pratiti sjednicu Gradskoga vijeća 17. ožujka tekuće godine i da sam s malim prekidima te pozornosti zapamtio da poslije svakog godišnjeg izvještaja o radu neke institucije, predsjednik koalicijskog kluba vladajuće garniture ubaci audio traku u kojoj se čuje da su vijećnici toga kluba podržali „izvješće“, mada je to prevedeno na hrvatski bio – izvještaj!
Zamorno je slušati te izvještaje, kao i gradonačelnikov, jer je malo toga izmjenjeno od prošle godine. Možda datum.
Zato je ipak najinteresantnije sudjelovati na aktualnom satu sjednice gdje audio traku ne pušta predsjednik Kluba HDZ-a i dr., već gradonačelnik osobno. Na sve primjedbe oporbenih vijećnika Kluba SDP-a i HNS-a (ovaj HNS mi je nešto sumnjiv; nit' ga vidim, nit' ga čujem), gradonačelnik korektno odgovara argumentirano. Tako je i za dosadašnje prigovore SDP-ovih vijećnika koje je preko Radio Ogulina u emisiji Oči u oči nazvao lažnima, s naglaskom da se više puta izrečena laž može pretvoriti u „istinu“, potakao vijećnika koji je doista ponavljao istinu, ne „istinu“, o katastrofalnom stanju u Srednjoj tehničkoj i obrtničkoj školi, koji je takav ispad na ROG-u usporedio (ne baš direktno) s praksom Josepha Goebbelsa! .Ta ga je usporedba povrijedila i uvrijedila. Gradonačelnik se opravdao da nije spomenuo Goebbelsa, a da li je na njega mislio ostat će nedokazano.
No, ipak ostaje za odlučiti da li se Goebbelsove metode odnose na vijećnike oporbe ili na gradonačelnika i njegov izvještaj o radu. To ćemo ostaviti svakom slušatelju da sam procijeni. Vijećnici SDP-a bili su uporni i vrlo kompetentni u raspravi i sjednica je djelovala kao da je održana samo zbog njih. Bio sam oduševljen njihovim nastupom i pomislio što tek bilo da je sjednici prisustvovao i čelnik SDP-a pa i taj HNS-ov političar. Toliko su bili napaljeni da su izazvali čak i prvog zamjenika gradonačenika koji je autoritativno zapitao vijećnika odakle mu tolika hrabrost da tako hrabro govori bez hrabrosti. Ili nešto u tom smislu.
Dosta neozbiljno vođenje sjednice potaklo je i jednog vijećnika da u raspravi o gradonačelnikovom radnom izvještaju pohvali njegov uradak argumentiranom primjedbom da je on izabran direktno od građevina i da se ufa u njegov kalabriju glede završetka njegova mandata. Istina, vijećnik je dobio „komad špota“ da vrijeđa prvog ministra Vlade RH, mada je vijećnik bio direktan i mislio na gradonačelnika.
E sad, što je gradonačelnik uvrijedio vijećnika na Radio Ogulinu – to može. Ili, pustimo Goebbelsa i upustimo se tko koga može vrijeđati. Quod licet Iovi, non licet bovi! Pa tako nemojte vrijeđati ni savjetnika za gospodarstvo jer je bez obzira na rezolutnost gradonačelnika da mora biti prisutan svakoj sjednici, on dobio gliste. A da ste mu htjeli otići u posjet, ne bi ga zatekli ni doma ni u bolnici.
Pustite savjetnika, pucajte u mene, rekao bi gradonačelnik.

Oznake: sjednica

22.03.2016. u 20:35 • 24 KomentaraPrint#

četvrtak, 31.12.2015.

PANDORA OTVORILA ĆUP


Stari grčki i ini mitovi govore jasne stvari. Nekada je u svijetu vladao red i blagostanje koje se razlikovalo od blagostanja kojega nam je priuštio Otac Domovine, blagopreminuli general JNA. Razdor mitskog blagostanja je nastupio kada su se svojim svjetonazorom sukobili Zeus i njemu podčinjeni bogovi, posebno Prometej koji je smatrao da je čovjek živo biće višeg denziteta od životinjskog. Zato je bogovima ukrao vatru i dao ju ljudima! Za osvetu, Zeus je dao nekom Hefestu da iz gline načini ženu, udahnuo joj dušu, naravno, i bila je svime obdarena; ljepotom, lukavošću, hrabrošću i šarmom. Ali na kraju, Zeus ju je učinio lijenom, nemirnom i budalastom, a Hera znatiželjnom (!?) Zbog "svime obdarena" nazvali su je Pandora. Za razliku od muškarca za kojega se, ako je obdaren, točno zna s čime! Zeus je Pandoru podvalio ljudima i dao joj i jedan zatvoreni ćup (kutiju) koji, kao, nije smjela otvoriti. Njena znatiželja došla je do izražaja najvećim dijelom na Balkanu i, otvorila je ćup! Iz ćupa su odmah izišla sva zla: nacionalizam, rat, ratno profiterstvo, silovanje, tuga, siromaštvo, zločin, pohlepa, korupcija, mito, bolest, prkos, glad, prijevara... Iz ćupa je izišla pretvorba društvenoga vlasništva i privatizacija radničkog stvaralaštva, prodaja narodnog bogatstva, banaka otetih od titulara koji su ih stvorili. Iz ćupa je izišlo i najveće hrvatsko zlo - novi sustav vrijednosti koji je favorizirao političku podobnost; bez struke, mara i odgovornosti, ali s umreženim kolektivnim sustavom opstrukcije svega poštenoga. Hrvatskom se širila maksima; sve ove ogromne nekretnine, pokretnine i bankovne račune koje imam u Gorskom kotaru, Zagorju, Hercegovini i stranim bankama – sve sam pokrao, samo sam diplomu i vozačku dozvolu kupio.
Pandora je, shvativši grešku, brzo zatvorila ćup, ali se pri kraju provukao van i duh endehazije, ustaštva, diskriminacije i kleropokvarenosti, a unutra je ostala samo nada. Balkan je bio vrlo hladan i turoban, a onda je Pandora opet otvorila kutiju te je nada izletjela van. Tako su i Hrvati u zlim vremenima dobili i zračak svjetlosti, a ne samo nade. Vratili su im se iz dijaspore veliki kapitalistički i politički stručnjaci koji su zaposjeli najodgovornija ministarstva; obrane, gospodarstva, povratništva, a domaći klerolumen preuzeo je ministarstvo obnove s vlastitim projektom autoputa Zagreb-Dubrovnik preko zaostale Bosne i Hercegovine i Herceg-Bosne, a nakon sloma hrvatske politike u Bosni i Hercegovini isprojektirao je Pelješki most kako bi povezao kraj s krajem Republike Hrvatske!? Ta nada titra još uvijek za dnevno političke potrebe svake vlasti, sprdaju se s narodom, ali još više sa sobom.
Pandora je besmrtna pa s vremena na vrijeme svrati na stare staze s ćupom kojega neki novi Zeus napuni s modernijim zlima, a znatiželjna Pandora zaviri u ćup i propusti ih van. Tako je u zadnje vrijeme propustila bezbroj stranaka desne orijentacije kao ekspoziture već provjerene domoljubne, rodoljubne i dragoljubne stranke spasa. Ovoga puta pobjegla joj je i jedna, nije stranka, nije udruga, već neka skupina nezavisnih gradonačelnika i načelnika, koja se nazvala Most. Most asocira na Pelješki, jer su zastupnici Mosta uglavnom s južnog dijela Hrvatske. Pelješki most, kako spomenusmo, služi za dnevne političke svrhe, to je jedan cyber, virtualni, zahvat bez gospodarskog, financijskog, geografskog i nacionalnog opravdanja. E, i u tom smislu Most Bože Petrova, liječnika psihijatra, ima svoj pandan.
Kada se spominje psihijatrijska struka netko se na internetu sjetio poučnog fakta; hrvatski Srbi imali su za vođu psihijatra pa su najebali, bosanski Srbi imadoše psihijatra za vođu pa najebe on, a sada hrvatski Hrvati dobiše psihijatra koji je odredio novu vlast pa … Doduše, za ovu vlast se, po riječima biskupa Mile Bogovića, Crkva u Hrvata molila čitavo došašće prije Božića, zanemarivši da su se molili za vlast nepravomoćno osuđene stranke, kao zločinačke organizacije. A Petrova je usporedio s Isusom (sic). No, ako u Hrvatski sabor mogu ući pravomoćno osuđeni ratni zločinci, zašto vlast ne bi preuzela nepravomoćno kazneno osuđena stranka? Hrvatski Ustav to vjerojatno ne dozvoljava, ali Ustavni sud da!
I tako; dok predsjednica Republike doktorira, premijer nauči hrvatski, a zamjenik premijera engleski, dotle bi drugi zamjenik mogao uvesti službeni jezik u Vladi - latinski. Tu je on, kao liječnik, doma. I tako ga nitko neće šljivit.
No, nemojmo zanemariti Pandoru. Ona je ovoga puta širom otvorila ćup pa je uz sva zla izišla i nada. Međutim starogrči mit u prijevodu kazuje „… da ta nada ne mora imati pozitivan predznak. Nada se, naime, prema grčkoj riječi •»ŔąÂ bolje prevodi kao očekivanje zla ili predviđanje nesreće“. Nadam se da i bogovi griješe!

Čestitam vam Novu godinu, a čitava iduća 2016. neka vam bude plodonosna!

Oznake: &

31.12.2015. u 10:10 • 11 KomentaraPrint#

nedjelja, 25.10.2015.

U SUSRET IZBORIMA – GENETSKI KÔD 3


U ovim predizbornim prepucavanjima neugodno je biti birač bilo koje opcije. Sve se svodi na osudu onoga drugoga, naravno najviše na aktualnu vlast. Mada vlast zaslužuje osude i svojih birača, opozicija je prevršila svaku mjeru, posebno ova na čelu najnepopularnijeg „političara“ u Hrvata. Predsjednika HDZ-a. Teško se oteti dojmu da je i njegov prvi pratilac po nepopularnosti puno manje nervozan, ali ima što za reći i zna govoriti. Kao pravi intelektualac. S pravom se Karamarko ne da na sučeljavanje s Milanovićem. Što bi mu imao reći? Kao neki dan na presici, kada je zakasnio 17 minuta bez i jedne riječi isprike i za dvije minute izišao s „doviđenja“! Tako se i Tuđman ponašao, ali je znao i reći. Jedino novinarki Mili Štuli nije mogao ništa odgovoriti. Ta ga je ubijala u pojam bez obzira s koje je strane dolazila. Tuđman nas je pokušao uvjeriti da smo svi stoka sitnoga zuba. Mnogi smo to i postali! Na svu sreću imamo mi pastire koji čuvaju svoje ovčice i upućuju za koga glasati i komu se moliti.
Kada je počeo ovaj posljednji rat bilo je pomodno oko vrata nositi blagoslovljene krunice kako bi lakše mogli ubiti neprijatelja, a popovi su blagoslivljali i topove za ubijanje veće grupe ljudi. Danas smo svjedoci ponovnog korištenja krunice kao prikladnog alata za kupovinu birača, koristeći neumjesno i nevjernički tuđe nesreće. Predsjednika HDZ-a mi je pomalo žao. Ne znam iz kojega je on denziteta, ali prečesto ostaje izgubljen u vremenu i prostoru, a posebno kada treba nešto reći. Kao i svi njegovi drugovi robuje genetskom kôdu HDZ-a o kojemu sam pisao; zaboravljaju sve što je prije bilo, zaboravljaju tko je izvršio privatizaciju, tko je opljačkao hrvatskog radnika, tko je uništio poduzeća, prodao banke strancima, mada su one imale vlasnike koji su ih osnovali. Ne znaju što je to radio Sanader, tko je to Fimi-Media , MOL.
Po pisanju Josipa Manolića nitko ne zna ni za kriminal koji se desio kada je ukinut jugoslavenski dinar (YUD) i zamijenjen za hrvatski dinar (HRD). Organizirana je kupnja YUD za HRD i devize, a YUD prodavao u BiH. Organizaciju je provodila Privredna banka Zagreb i ministar financija Jozo Martinović sa švercerima (str. 186 knjige Politika i domovina). To su bili Leon Sulić, Luka Raić, Marijan Medvidović, i neki hrvatski časnici koji su i danas među najbogatijim ljudima u Hrvatskoj. Šverceri su kupovali YUD za devize, a kasnije su YUD-e kamionima prevažali i prodavali u BiH. Tamo su još vrijedili. Za ovu malverzaciju i Manolić danas u knjizi kaže da kao premijer nije o tomu bio obaviješten. (On isto nigdje nije bio kada su vršene pljačke, kao ni Jadranka Kosor, Šuker, Kalmeta, Radić i dr.). Ovi nabrojeni kriminalci pored prodaje jugoslavenskog dinara bogatili su se i kupnjom tvrtki u namještenoj privatizaciji. Kako su te tvrtke završile ne treba ponavljati.
U prilog tog genetskog kôda ide i spoznaja da prve najave privatizacije dovode na scenu osobe koje žele biti utjecajne (Valentić, Vedriš, Matulović Dropulić, J. Radić, Gregorić, Luković, Katičić), a na drugoj strani se okupila desna opcija političara (Kutle, Pašalić, Vidošević, Martinović, Kovačev, Škegro, Prka, Gucić, Kovač), tzv. hercegovački lobi. U tom razdoblju ne funkcionira pravosuđe i dešava se kriminal u privatizaciji i na svim drugim poljima. (A kada je to pravosuđe funkcioniralo?).
Ovdje treba napomenuti, istakao je Manolić, da je Vlada nacionalnog jedinstva bila suprotnost javnoj percepciji. Sve privatizacijske nepodopštine kreću s tom Vladom u strategiji „200 bogatih obitelji“ prema Tuđmanovoj sintagmi koja je, međutim, oblikovana u Kanadi po zahtjevu onih koji su financijski pomogli stvaranju stranke! Ipak je Stjepan Erceg, državni odvjetnik, pokrenuo istragu 1993. protiv premijera Valentića, ali je brzo bio smijenjen od Tuđmana. To je bio znak da se u takvo stanje jedne male i mlade države nije smjelo dirati ni od institucije koja je za to i Ustavom ustanovljena, i to je bio znak da od demokracije u Hrvatskoj neće biti ništa.
Ako se danas neke stranke vraćaju na „vrijednosti“ Tuđmanovih bespuća, onda je sigurno da se Hrvatska ne može izvući iz krize, već ostati trajni ovisnik o protunarodnim stranim bankama i sveopćoj korupciji u svojim redovima. Tuđmanova ostavština koristi samo pokvarenim ljudima i njihovim nalogodavcima. Ta je ostavština sustavna, genetička, ona drugačije ne može funkcionirati.
Sva je sreća da imamo Zdravka Tomca koji nas svojom novom knjigom pokušava uvjeriti da oni ljudi koji su Hrvatsku opljačkali su jedini koji ju mogu spasiti!? Hvala ti Tomče. Ti si naša budućnost.
Post je namjenjen onim zaboravnim biračima kojima je HDZ u srcu i koji nisu zapamtili što je sve to HDZ izveo da upropasti Hrvatsku. A o SDP-u neka piše netko drugi.

Oznake: izbor

25.10.2015. u 06:00 • 19 KomentaraPrint#

nedjelja, 11.10.2015.

KOJA JE TO DEBELOKOŽNA BLAMAŽA!

Ivo Sanader, nekadašnji intendant HNK u Splitu, poduzetnik u Austriji, predstojnik Tuđmanova ureda, predsjednik HDZ-a nakon Otčeve smrti te predsjednik Vlade Republike Hrvatske, nošen genetskim kôdom za pljačkanje svoje neovisne države Hrvatske i svojega naroda, trebao je ovih dana iz zatvora biti pušten na slobodu, kako bi prosto kao ptica branio svoj integritet i dostojanstvo čovjeka u sebi.
Toga Sanadera osudio je na devet godina zatvora upravo njegov miljenik, izvjesni sudac Turudić, i ja sam uvjerenja da se Turudić nije mogao odužiti svom meceni, jer je kriminal bio toliko ogroman i vidljiv da se nije mogao skriti. Fimi-Media nije mačji kašalj. Oko nje će još mnogi biti u nemilosti pravnog sustava, ako takav postoji u neovisnoj Hrvatskoj.
Ivo Sanader je svojevremeno izjavljivao da nema nijedna Hrvatica ili Hrvat koji Hrvatsku vole više od njega! Mislili smo da je to tek neka predizborna maksima, međutim danas znamo da je to bilo više nego iskreno. Pa gdje bi on mogao dići toliko novaca, a pod hipoteku staviti svoju domovinu. I voljeti ju najviše od sviju. No došlo je vrijeme za galiotovu pesan: Pokle su me prikovali zlizane za ove daski, ja već doma nisan etažiral, ni svoje zagledal žene. Remetinče, Remetinče!
Da li je sudac namjerno napravio tu proceduralnu grešku ili iz neznanja, jer ni suci ne moraju puno toga znati, moraju biti podobni, teško je dokučiti, ali je zato došla na vidjelo sva nemoć ovoga društva po pitanju pravosuđa i Odvjetničke komore koja u svoje redove prima i odvjetnike kao što je tim koji brani istinskog izdajnika svojega naroda i manjina među njima. Pa križali se oni, krstili, molili po sinagogama ili klanjali do zemlje.
Cijenio sam ovoga Prodanovića dok nije postao vođa odvjetničkog tima koji se zalaže za narodnog izdajnika i spašava njegovu kožu. Sanaderovu kožu trebalo bi uštaviti i prodavati ju u komadima članovima HDZ-a koji su mu držali štangu dok je pljačkao svoju voljenu Hrvatsku i kao Robin Hud dijelio sebi i zločinačkoj stranci HDZ. I sada; kako je moguće da si taj proslavljeni odvjetnik Prodanović priušti da ga primitivci kao Jadranka Sloković i onaj Goran Suić preveslaju prilikom polaganja jamčevine jednom zločincu? Kako je moguće da se jedna Jadranka Sloković sprda Županijskom sudu koji ne zna da su 1/2 + 1/2 = 2/2, što je isto kao 1/1 kako to mora pisati u gruntovnici. Čudi me da nije dijelila 1/1 jer bi dobila da je 1/1 = 1, te da se tako upiše vlasništvo. Matematički je to točno, ali eto, gruntovno i sudstveno nije!
Dok se Slokovićeva mučila koliko je 1/2 + 1/2 nitko nije posumnjao da bi kuća vrijednosti oko 9 milijuna kuna Gorana Suića bila izgrađena bez građevinske dozvole. U zkul. 12796 k.o. Grad Zagreb stoji da se na k.č. 8128/6 nalazi kuća i dvorište, a u II. odjeljku stoji: „Zabilježuje se da kod upisa kuće br. 94 izgrađene na k.č. 8128/6 nisu priložene građevinska i uporabna dozvola“(!?) Takvu kuću usred Srebrnjaka bilo je krajnje pokvareno pomisliti graditi na divlje. A na divlje se mogao usuditi graditi samo netko bahat, pokvaren i pod patronatom HDZ-a i samoga Sanadera. Sada mu Suić vraća dugove još pokvarenije - gruntovno nepostojeću građevinu nudi kao jamčevinu za slobodu uznika. Što je za vrijeme izgradnje te kućerine radila građevinska inspekcija bilo koje vlade sramotno je gotovo isto kao i ovo što je građeno na divljake.
Drugi dio jamčevine od nekih 4 milijuna velikodušno je ponudila uznikova supruga, a konkretno jedan dvoetažni stan u zgradi u Kozarčevoj ulici, koji je samo neopterećeni dio Sanaderove kućice. Ni nekadašnji intendant HNK u Splitu, ni visoko obrazovana supruga nisu znali da se ne može za jamčevinu položiti dio nekretnine ako zgrada nije etažirana. U Ogulinu to, da prostite, znaju svi vlasnici ili suvlasnici zgrade s dva ili tri stana, odnosno poslovnih prostora.
I sada poanta; ako to nisu znali Suić kojega je Sanader isključio iz odvjetničkog tima, niti uznik sa svojom suprugom, kako to nije uočio vrhunski odvjetnički par Prodanović-Sloković? Čak se, nadam se, od sramote nisu ni žalili na odluku Suda! Na kraju sada to što pljačkaši naroda i nacionalnog blaga svoj narod doista smatraju stokom sitnoga zuba, ali kako su se usudili podvaljivati sucima Županijskog suda u Zagrebu. Narod, evo, mora i u ovoj predizbornoj kampanji slušati i gutati bljuvotine parlamentarnih kandidata, u svom nezagrijanom stanu i pred starim crno-bijelim televizorom, dok se Sanader cereka iz Remetinca s hotelskim standardom, no, poneki suci ipak imaju malo dostojanstva.
Nadam se samo da će par Prodanović-Sloković ići odmah tužbom prema Ustavnom sudu, na odluku Županijskog zbog zadržavanja kriminalca u istražnom pritvoru. Ta Ustavni sud je kao i crkveni. Oba praštaju kriminalcima i zločincima pružajući im novu priliku. Da produže gdje stadoše.

Oznake: debela koža

11.10.2015. u 06:00 • 5 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2016  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kolumna o gradu pod Klekom i šire.

Kontakt adresa

maksimala943@gmail.com





DRŽAVNI PRAZNICI I BLAGDANI

1. siječnja Nova godina
6. siječnja Sveta tri kralja
? Uskrsni ponedjeljak
1. svibnja Praznik rada
? četvrtak Tijelovo
22. lipnja Dan antifašističke borbe
25. lipnja Dan državnosti
5. kolovoza Dan domovinske zahvalnosti
15. kolovoza Velika Gospa
8. listopada Dan neovisnosti
1. studenoga Dan svih svetih
25. prosinca Božić
26. prosinca Sveti Stjepan

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se