Moram početi s Radio Ogulinom, jer sam na njegovom valu 96,6 mHz odslušao emisiju Razgovori, u nedjelju 23. listopada 2016. godine u 9,30 sati. U zadnje vrijeme slabo slušam ROG jer ne osjećam međusobnu simbiozu od dana kada je glavni menadžer, urednik programa i demagog demokracije postao gradonačelnik Ogulina. On je status Radio Ogulina sveo na sustav; „pila naopako“, kako bi se stilski izrazio njegov prvi zamjenik. No, ako nakon 50 i više godina netko treba uništiti jedan radijski medij, neka to bude napredan čovjek; kulturno potkovan, vjerski neupitan, tehnički obrazovan. Mada vjerujem da bi najbolja odluka za ROG bila da ga preuzme Župni ured, a troškove bi snosio gradski proračun, odnosno porezni obveznici svih konfesija. I ateisti, naravno. To bi pored vjeronauka u školi bila dodatna potpora općem obrazovanju mladoga naraštaja, bez grijeha i griješnih misli.
No, bilo kako bilo, emisiju Razgovori preporučili su mi i ja sam prihvatio. Ne žalim, a mislim da je vrlo dobra i značajna. Gošća te emisije bila je mlada intelektualka poljskog porijekla Natalija Dzelinska, udana Vorkapić. Živi u Ogulinu, a radi u Komunalcu Vrbovsko. Nakon srednje škole u Poljskoj završila je Croatistiku, a nakon toga i trogodišnji Europski studij za izradu projekata koji su potrebni da se određene kategorije društvenih i gospodarstvenih zbivanja u jednoj članici Europske unije, približe Europskim fondovima za korištenje nepovratnih financijskih sredstava.
Mlada dama svojim se znanjem poljskog, hrvatskog i engleskog jezika te pasijom prema radu za pomoć potrebitima po strogim pravilima EU za dodjelu bespovratnimh novaca, oprobala na radu u Briselu i Londonu. Nakon izvjesnog vremena, kao Slavenka sa sjevera, s hrvatskim jezikom, uputila se među južne Slavene. I što mislite, kako ljubav i inače ne postavlja nikakve okvire, što bi neki rekli da je bezgranična, Natalija je usred Bosne naišla na srodnu dušu iz Ogulina, zbližili se i danas su u Vijencu Ive Marinkovića s dvogodišnjom kćerkicom.
Naša je Natalija pokušala naći posao u Ogulinu, ali nije naišla na razumijevanje jedinice lokalne samouprave. Pomogla je sportskoj zajednici pripremiti projekt za financiranje gradskog klizališta, ali je odbijena od lokalne vlasti. Produžila je do Vrbovskog i tamo su ju prepoznali i zaposlili u gradskom Komunalcu. Priprema projekte za potrebe cijele lokalne jedinice i vrlo se dobro dopunjuju. Završili su izgradnju vodovoda i gradskih šetnica, a upravo radi na projektu turističke atrakcije Kamačnik s planinarskim domom. U razgovoru s novinarom ROG-a upućuje kako treba projektirati i voditi projekt do potpune realizacije. Potrebno je najprije saznati za koju se granu gospodarstva ili koju društvenu djelatnost nude sredstva EU za period od pet godina, recimo, treba se odmah početi pripremati i spreman dočekati otvaranje natječaja. Po dodjeli sredstava stručnjak za pitanja EU fondova treba pratiti realizaciju projekta jer je nadzor trošenja sredstava vrlo strog.
Premda Natalija ne vidi u vrlo lijepom gradiću Ogulinu svoju trajnu egzistenciju, jer je to grad koji polako nestaje (op.p.), ona će zbog svojih ambicija i pasije prema poslu naći povoljnu okolinu koja joj neće nuditi političare za komunikaciju, već vrijedne ljude riješeni napredovati. Dok ne promijeni ovu sredinu stavlja se privatno na raspolaganje svakom zainteresiranom poduzetniku, svakoj ustanovi za obrazovanje, sport i turizam i svim zainteresiranim za ruralni program. Za Nataliju je ogromno zadovoljstvo postići uspjeh u sinergiji s investitorom. To ju ispunjava.
Rekla nam je da kući u Poljsku odlazi jedanput u godini za Božić, ne toliko zbog vjere, koliko zbog običaja da se sva uža rodbina okupi, opusti i ispriča do mile volje. A što je frapantno dolaskom u Poljsku je ogroman napredak u materijalnom i moralnom smislu. Ona jednostavno ne prepoznaje svoj gradić od 70-ak tisuća stanovnika, a kamo li veće gradove. Svi su oni izgrađeni sredstvima Eurofondova uz napor vrijednih ljudi koji nisu opterećeni politikom neke stranke ili koalicije. Svi su u funkciji napretka svoje okoline, okolice i okoliša, u funkciji čovjeka. Ne zapošljavaju se preko veze i nisu korumpirani. Takav je njen zaključak za Poljake iz ogulinske i hrvatske perspektive. U Hrvatskoj birokracija koči napredak i ljude pasivizira, Hrvatska je centralizirana do bola. Pa ne može netko iz Zagreba znati što to treba Vrbovskom ili Delnicama, ili Ogulinu, bolje nego lokalni stanovnici. Poljska je decentralizirana po regijama i tako funkcionira.
Za Ogulin je zaključila da je to mala sredina i da se svi poznaju pa postoji izvjestan jal ako nekomu krene. No to je u drugu ruku i dobro jer se stvara konkurencija, nadmetanje.
Za kraj nam je poručila: Definirajte što želite i počnite raditi! Hvala Nataliji Dzelinskoj-Vorkapić i voditelju Dubravku Dragičeviću. Menadžeru usprkos.
Post je objavljen 25.10.2016. u 21:14 sati.