Maksova maksimala

nedjelja, 25.10.2015.

U SUSRET IZBORIMA – GENETSKI KÔD 3

U ovim predizbornim prepucavanjima neugodno je biti birač bilo koje opcije. Sve se svodi na osudu onoga drugoga, naravno najviše na aktualnu vlast. Mada vlast zaslužuje osude i svojih birača, opozicija je prevršila svaku mjeru, posebno ova na čelu najnepopularnijeg „političara“ u Hrvata. Predsjednika HDZ-a. Teško se oteti dojmu da je i njegov prvi pratilac po nepopularnosti puno manje nervozan, ali ima što za reći i zna govoriti. Kao pravi intelektualac. S pravom se Karamarko ne da na sučeljavanje s Milanovićem. Što bi mu imao reći? Kao neki dan na presici, kada je zakasnio 17 minuta bez i jedne riječi isprike i za dvije minute izišao s „doviđenja“! Tako se i Tuđman ponašao, ali je znao i reći. Jedino novinarki Mili Štuli nije mogao ništa odgovoriti. Ta ga je ubijala u pojam bez obzira s koje je strane dolazila. Tuđman nas je pokušao uvjeriti da smo svi stoka sitnoga zuba. Mnogi smo to i postali! Na svu sreću imamo mi pastire koji čuvaju svoje ovčice i upućuju za koga glasati i komu se moliti.
Kada je počeo ovaj posljednji rat bilo je pomodno oko vrata nositi blagoslovljene krunice kako bi lakše mogli ubiti neprijatelja, a popovi su blagoslivljali i topove za ubijanje veće grupe ljudi. Danas smo svjedoci ponovnog korištenja krunice kao prikladnog alata za kupovinu birača, koristeći neumjesno i nevjernički tuđe nesreće. Predsjednika HDZ-a mi je pomalo žao. Ne znam iz kojega je on denziteta, ali prečesto ostaje izgubljen u vremenu i prostoru, a posebno kada treba nešto reći. Kao i svi njegovi drugovi robuje genetskom kôdu HDZ-a o kojemu sam pisao; zaboravljaju sve što je prije bilo, zaboravljaju tko je izvršio privatizaciju, tko je opljačkao hrvatskog radnika, tko je uništio poduzeća, prodao banke strancima, mada su one imale vlasnike koji su ih osnovali. Ne znaju što je to radio Sanader, tko je to Fimi-Media , MOL.
Po pisanju Josipa Manolića nitko ne zna ni za kriminal koji se desio kada je ukinut jugoslavenski dinar (YUD) i zamijenjen za hrvatski dinar (HRD). Organizirana je kupnja YUD za HRD i devize, a YUD prodavao u BiH. Organizaciju je provodila Privredna banka Zagreb i ministar financija Jozo Martinović sa švercerima (str. 186 knjige Politika i domovina). To su bili Leon Sulić, Luka Raić, Marijan Medvidović, i neki hrvatski časnici koji su i danas među najbogatijim ljudima u Hrvatskoj. Šverceri su kupovali YUD za devize, a kasnije su YUD-e kamionima prevažali i prodavali u BiH. Tamo su još vrijedili. Za ovu malverzaciju i Manolić danas u knjizi kaže da kao premijer nije o tomu bio obaviješten. (On isto nigdje nije bio kada su vršene pljačke, kao ni Jadranka Kosor, Šuker, Kalmeta, Radić i dr.). Ovi nabrojeni kriminalci pored prodaje jugoslavenskog dinara bogatili su se i kupnjom tvrtki u namještenoj privatizaciji. Kako su te tvrtke završile ne treba ponavljati.
U prilog tog genetskog kôda ide i spoznaja da prve najave privatizacije dovode na scenu osobe koje žele biti utjecajne (Valentić, Vedriš, Matulović Dropulić, J. Radić, Gregorić, Luković, Katičić), a na drugoj strani se okupila desna opcija političara (Kutle, Pašalić, Vidošević, Martinović, Kovačev, Škegro, Prka, Gucić, Kovač), tzv. hercegovački lobi. U tom razdoblju ne funkcionira pravosuđe i dešava se kriminal u privatizaciji i na svim drugim poljima. (A kada je to pravosuđe funkcioniralo?).
Ovdje treba napomenuti, istakao je Manolić, da je Vlada nacionalnog jedinstva bila suprotnost javnoj percepciji. Sve privatizacijske nepodopštine kreću s tom Vladom u strategiji „200 bogatih obitelji“ prema Tuđmanovoj sintagmi koja je, međutim, oblikovana u Kanadi po zahtjevu onih koji su financijski pomogli stvaranju stranke! Ipak je Stjepan Erceg, državni odvjetnik, pokrenuo istragu 1993. protiv premijera Valentića, ali je brzo bio smijenjen od Tuđmana. To je bio znak da se u takvo stanje jedne male i mlade države nije smjelo dirati ni od institucije koja je za to i Ustavom ustanovljena, i to je bio znak da od demokracije u Hrvatskoj neće biti ništa.
Ako se danas neke stranke vraćaju na „vrijednosti“ Tuđmanovih bespuća, onda je sigurno da se Hrvatska ne može izvući iz krize, već ostati trajni ovisnik o protunarodnim stranim bankama i sveopćoj korupciji u svojim redovima. Tuđmanova ostavština koristi samo pokvarenim ljudima i njihovim nalogodavcima. Ta je ostavština sustavna, genetička, ona drugačije ne može funkcionirati.
Sva je sreća da imamo Zdravka Tomca koji nas svojom novom knjigom pokušava uvjeriti da oni ljudi koji su Hrvatsku opljačkali su jedini koji ju mogu spasiti!? Hvala ti Tomče. Ti si naša budućnost.
Post je namjenjen onim zaboravnim biračima kojima je HDZ u srcu i koji nisu zapamtili što je sve to HDZ izveo da upropasti Hrvatsku. A o SDP-u neka piše netko drugi.

Oznake: izbor

25.10.2015. u 06:00 • 20 Komentara • Print • #

nedjelja, 11.10.2015.

KOJA JE TO DEBELOKOŽNA BLAMAŽA!

Ivo Sanader, nekadašnji intendant HNK u Splitu, poduzetnik u Austriji, predstojnik Tuđmanova ureda, predsjednik HDZ-a nakon Otčeve smrti te predsjednik Vlade Republike Hrvatske, nošen genetskim kôdom za pljačkanje svoje neovisne države Hrvatske i svojega naroda, trebao je ovih dana iz zatvora biti pušten na slobodu, kako bi prosto kao ptica branio svoj integritet i dostojanstvo čovjeka u sebi.
Toga Sanadera osudio je na devet godina zatvora upravo njegov miljenik, izvjesni sudac Turudić, i ja sam uvjerenja da se Turudić nije mogao odužiti svom meceni, jer je kriminal bio toliko ogroman i vidljiv da se nije mogao skriti. Fimi-Media nije mačji kašalj. Oko nje će još mnogi biti u nemilosti pravnog sustava, ako takav postoji u neovisnoj Hrvatskoj.
Ivo Sanader je svojevremeno izjavljivao da nema nijedna Hrvatica ili Hrvat koji Hrvatsku vole više od njega! Mislili smo da je to tek neka predizborna maksima, međutim danas znamo da je to bilo više nego iskreno. Pa gdje bi on mogao dići toliko novaca, a pod hipoteku staviti svoju domovinu. I voljeti ju najviše od sviju. No došlo je vrijeme za galiotovu pesan: Pokle su me prikovali zlizane za ove daski, ja već doma nisan etažiral, ni svoje zagledal žene. Remetinče, Remetinče!
Da li je sudac namjerno napravio tu proceduralnu grešku ili iz neznanja, jer ni suci ne moraju puno toga znati, moraju biti podobni, teško je dokučiti, ali je zato došla na vidjelo sva nemoć ovoga društva po pitanju pravosuđa i Odvjetničke komore koja u svoje redove prima i odvjetnike kao što je tim koji brani istinskog izdajnika svojega naroda i manjina među njima. Pa križali se oni, krstili, molili po sinagogama ili klanjali do zemlje.
Cijenio sam ovoga Prodanovića dok nije postao vođa odvjetničkog tima koji se zalaže za narodnog izdajnika i spašava njegovu kožu. Sanaderovu kožu trebalo bi uštaviti i prodavati ju u komadima članovima HDZ-a koji su mu držali štangu dok je pljačkao svoju voljenu Hrvatsku i kao Robin Hud dijelio sebi i zločinačkoj stranci HDZ. I sada; kako je moguće da si taj proslavljeni odvjetnik Prodanović priušti da ga primitivci kao Jadranka Sloković i onaj Goran Suić preveslaju prilikom polaganja jamčevine jednom zločincu? Kako je moguće da se jedna Jadranka Sloković sprda Županijskom sudu koji ne zna da su 1/2 + 1/2 = 2/2, što je isto kao 1/1 kako to mora pisati u gruntovnici. Čudi me da nije dijelila 1/1 jer bi dobila da je 1/1 = 1, te da se tako upiše vlasništvo. Matematički je to točno, ali eto, gruntovno i sudstveno nije!
Dok se Slokovićeva mučila koliko je 1/2 + 1/2 nitko nije posumnjao da bi kuća vrijednosti oko 9 milijuna kuna Gorana Suića bila izgrađena bez građevinske dozvole. U zkul. 12796 k.o. Grad Zagreb stoji da se na k.č. 8128/6 nalazi kuća i dvorište, a u II. odjeljku stoji: „Zabilježuje se da kod upisa kuće br. 94 izgrađene na k.č. 8128/6 nisu priložene građevinska i uporabna dozvola“(!?) Takvu kuću usred Srebrnjaka bilo je krajnje pokvareno pomisliti graditi na divlje. A na divlje se mogao usuditi graditi samo netko bahat, pokvaren i pod patronatom HDZ-a i samoga Sanadera. Sada mu Suić vraća dugove još pokvarenije - gruntovno nepostojeću građevinu nudi kao jamčevinu za slobodu uznika. Što je za vrijeme izgradnje te kućerine radila građevinska inspekcija bilo koje vlade sramotno je gotovo isto kao i ovo što je građeno na divljake.
Drugi dio jamčevine od nekih 4 milijuna velikodušno je ponudila uznikova supruga, a konkretno jedan dvoetažni stan u zgradi u Kozarčevoj ulici, koji je samo neopterećeni dio Sanaderove kućice. Ni nekadašnji intendant HNK u Splitu, ni visoko obrazovana supruga nisu znali da se ne može za jamčevinu položiti dio nekretnine ako zgrada nije etažirana. U Ogulinu to, da prostite, znaju svi vlasnici ili suvlasnici zgrade s dva ili tri stana, odnosno poslovnih prostora.
I sada poanta; ako to nisu znali Suić kojega je Sanader isključio iz odvjetničkog tima, niti uznik sa svojom suprugom, kako to nije uočio vrhunski odvjetnički par Prodanović-Sloković? Čak se, nadam se, od sramote nisu ni žalili na odluku Suda! Na kraju sada to što pljačkaši naroda i nacionalnog blaga svoj narod doista smatraju stokom sitnoga zuba, ali kako su se usudili podvaljivati sucima Županijskog suda u Zagrebu. Narod, evo, mora i u ovoj predizbornoj kampanji slušati i gutati bljuvotine parlamentarnih kandidata, u svom nezagrijanom stanu i pred starim crno-bijelim televizorom, dok se Sanader cereka iz Remetinca s hotelskim standardom, no, poneki suci ipak imaju malo dostojanstva.
Nadam se samo da će par Prodanović-Sloković ići odmah tužbom prema Ustavnom sudu, na odluku Županijskog zbog zadržavanja kriminalca u istražnom pritvoru. Ta Ustavni sud je kao i crkveni. Oba praštaju kriminalcima i zločincima pružajući im novu priliku. Da produže gdje stadoše.

Oznake: debela koža

11.10.2015. u 06:00 • 6 Komentara • Print • #

subota, 03.10.2015.

GENETSKI KÔD HDZ-a - 2

Za onoga komentatora koji se potpisuje kao „Weteran“ ponovit ću prve dvije rečenice prethodnog posta: »Pročitao sam knjigu Josipa Manolića pod naslovom „Politika i domovina“ pa bih svoje dojmove o njoj htio podijeliti s vama. Ako vam moj post nije zanimljiv, pozivam vas da vi pročitate knjigu i stavite svoje razmišljanje u odgovarajući medij i ja ću vrlo rado ući u polemiku s vama.« A za Blog.hr koji je ovaj post uvrstio na istaknuto mjesto pod naslovom: „Nije li prekasno“, opravdavam to činjenicom da sam knjigu kupio preko interneta odmah kada sam saznao za nju pa je prema tomu kriv Manolić, a ne ja. Ali – nikad nije kasno!
Komentatoru Paxu poručujem da mi se čini kako je on jedini židov koji je pročitao Kur'an, a u predahu jedini koji svrati na moj blog. Siđi s njega, budi svoj na svomu!
Manolića cijenim zbog njegove principijelnosti u svjetonazorskom smislu i zbog toga što je napisao ovu knjigu. Za pisanje ove knjige trebalo je hrabrosti jer ona otkriva taj genetski kôd ponašanja HDZ-a oko stvaranja nove države na temeljima zadovoljenja osobnih promaknuća moći i bogatstva. Čudno mi je da je autor doživio ovoliku dobnost jer je knjigu počeo pisati još za života Franje Tuđmana pa se desilo da su mu dobar dio rukopisa ukrali, a drugom zgodom oteli tablet sa sadržajem knjige, ali je već tada imao i kopiju na drugom mjestu.
A kako je to Hrvatska demokratska zajednica osnovana na prevaru, što je spomenuto u prošlom postu, objasnit ću u narednom dijelu. Naime, nakon propasti „Hrvatskog proljeća“ 1971. godine, smjene Savke Dapčević-Kučar, Tripala, Bijelića, Haramije, Šibla, Boljkovca, Rukavine, Manolića, srušena je ideja promjene odnosa u jugoslavenskoj politici. Treba napomenuti da politika Hrvatske do 1971. godine nije bila uperena na promjenu socijalističkog sustava niti odcjepljenja, već oslobađanje nacionalnih sloboda i nacionalne ekonomije, gospodarstva! Tu se htjelo uspostaviti stanje čistih računa između svih republika.
Krajem 80-ih godina sazrijeva misao da se temeljem Ustava SFRJ od 1974. godine SR Hrvatska izdvoji iz Jugoslavije i osamostali. Osnovale su se zapravo tri grupe ljudi kojima je cilj bio isti, ali putevi do cilja malo drugačiji. Tako su nekadašnji proljećari činili jednu grupu, Tuđman je izabrao krug političara iz Društva književnika i profesora; Brozovića, Jelčića, Hitreca, Vrdoljaka, Stipca, biskupa Kokšu, a kontaktirao je s Budišom i Čičkom, a uvjetno rečeno, treća grupa je bila oko braće Vladimira i Marka Veselice, Hrvoja Šošića i Slobodana Praljka. Sve su te grupe međusobno kontaktirale, natjecale se u programu koji će ih dovesti do cilja. Više njih, osim Tuđmana, imali su svoju karizmu i smatrali da mogu biti lideri novog demokratskog pokreta, a lider je mogao biti samo jedan.
Čvrsto sam uvjeren, kaže Manolić, da su zbog nesuglasja među ovim grupama, najzaslužniji za demokratske promjene bile lijeve snage iznikle iz komunističkog pokreta! One snage koje se nisu mogle složiti s komunističkim dogmatizmom, posebno po pitanju nacionalnog suvereniteta. To su, između ostalih, Mika Špiljak, Stevo Krajačić i Ivica Račan.
Na jednom sastanku inicijativnog odbora HDZ-a dogovoreno je da će se osnivačka skupština HDZ-a održati u subotu 17. lipnja 1989. godine u hotelu Panorama na Trešnjevci i 11. lipnja zatražena je dozvola od gradske milicije za održavanje skupa na tom mjestu. Dogovoreno ili ne, policija je u pisanom obliku obavijestila da „se ne može odobriti javni skup“, i to tek u petak 16. lipnja. Nije sada važno da li se nejavni skup može održati, ali u subotu se pred Panoramom skupilo oko 600 delegata iz cijele Hrvatske. Trebalo je reagirati promptno i pronaći novi prostor za održavanje skupštine. Taj je zadatak dobio Ćiro Grubišić jer je imao vezu u SDS-a (Služba državne sigurnosti) i riješio ga odmah u prostorijama NK Borca na Jarunu. Samo 40-ak delegata(!?) tajnim dojavama bilo je obaviješteno i oni su se ispred Panorame kriomice povukli na Jarun. Tamo je Vladimir Šeks za predsjednika predložio Franju Tuđmana koji je izabran aklamacijom. Prisutno je, umjesto 600-tinjak, bilo točno 48 osnivača, a Tuđmanove zaključne riječi glasile su: „Imaju se smatrati usvojenim predloženi materijali; program HDZ-a, Statut, poslovnik, liste kandidata za tijela i organe HDZ-a, znači sve što je predloženo ima se smatrati i usvojeno“.
Sve je ovo trajalo vrlo kratko jer su se „bojali“ da ih ne pronađe milicija, a Tuđmanovu eru najbolje označuju te završne riječi. Tada i nadalje tako se odrađivala HDZ-ova demokracija.

Oznake: demokracija

03.10.2015. u 21:21 • 11 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>