Pročitao sam knjigu Josipa Manolića pod naslovom „Politika i domovina“ pa bih svoje dojmove o njoj htio podijeliti s vama. Ako vam moj post nije zanimljiv, pozivam vas da vi pročitate knjigu i stavite svoje razmišljanje u odgovarajući medij i a ja ću vrlo rado ući u polemiku s vama.
Kako knjiga ima 401 stranicu s još više znanih i neznanih aktera, sa silom skraćenica, akronima i ustanova starih i 95 godina koliko ima i sam autor, to pri ruci imajte rječnik stranih riječi, rječnik hrvatskoga jezika, google i još pokoji priručnik, kako bi tu knjigu priveli kraju sa što većim razumijevanjem. Naime, autor knjige je po vokaciji političar i obavještajac pa nema nekih velikih pripovijedačkih kvaliteta. Knjiga i nije imala ambicija ni jedne književne vrste; romana, novele pa čak ni memoara. Neka poludokumentarna sa subjektivnim i objektivnim iskrama promašene politike jednoga vremena.
Iz ovoga uratka dalo se zaključiti da je autor imao dvije pozitivne konstante, nacionalnu i socijalističku, bez obzira u kojem vremenu i u kojem je političkom sustavu djelovao. To je pokazao 1971., ali i 1989. godine kada je bio među osnivačima HDZ-a i sudionika stvaranja programa toga pokreta kada je predlagao da se u politički program HDZ-a uvrsti i radničko samoupravljanje! Naravno da mu to nije uspjelo, ali je napisano da će, između ostaloga, HDZ biti socijalna stranka koja bi, prema Tuđmanovom uvjerenju, vječno trebala biti na vlasti u novoj suverenoj Republici Hrvatskoj. Što drugim rječima znači – novo jednoumlje.
Ova je knjiga značajna zbog toga što je pokazala svu nemoć državotvoraca Republike Hrvatske u njenom stvaranju i vođenju kao države do današnjeg dana. Iz knjige se dade iščitati da je Republika Hrvatska stvorena iz privatnih interesa bez domoljublja i rodoljublja, bez respekta naroda i narodnosti, bez ljudskog dostojanstva i bez ikakve odgovornosti oko pretvorbe i privatizacije. Pretvorba je zapravo bila inverzna nacionalizacija, s drugačijim pojmom otimanja društvene vrijednosti koja se kasnijom privatizacijom podijelila podobnima.
Društveno vlasništvo i općenarodna imovina su u socijalističkom sistemu imali titulara! To je bio radnik i narod! A radnički savjeti i samoupravljanje je vodilo brigu o firmama i razvijele ih, a njihov današnji pandan su upravni i nadzorni odbori koji se bogate zajedno s privatnim vlasnikom i tjeraju firme u stečaj i propast!
Ovo što je napisao Josip Manolić u ovom svom „djelu“ tolika je istinita preslika kompletnoga društvenog stanja pri stvaranju ove države da to stanje ne bi bolje dočarao ni naš veliki povijesničar Josip Jurčević, niti vrhunski novinar Ogulinac Tihomir Dujmović. Taj Jurčević se deklarira kao povijesničar, pljujući po socijalizmu, Titu, partizanima, komunistima, Narodno oslobodilačkoj borbi, jer njegov um nije u stanju shvatiti da su svi ovi naprijed nabrojeni stvorili Hrvatsku državu. Da nije bilo antifašističkog pokreta Hrvatska bi nestala 1945. godine. Ni pokrajina ne bi bila! Hrvatska je stvorena kada i Jugoslavija 29. studenoga 1943. u Jajcu, jer se Jugoslavija sastojala od šest republika od kojih je jedna bila SR Hrvatska.
Novim Ustavom iz 1974. svaka je republika imala pravo odvojiti se od matice zemlje. Zbog toga amandmana na Ustav SFRJ Hrvatska se mogla osamostaliti i proglasiti suverenost i mogle su ju priznati ostale države svijeta. Eto to „povjesničar“ Jurčević ne zna i sramoti se ne priznavajući NOB.
O Dujmoviću nema smisla govoriti. On se rodio u socijalizmu, konzumirao ga je na najljepši način zahvaljujući svomu ocu, a poslije 1991. odrekao se očeve i svoje ideologije i priklonio se Pavelićevoj.
Sjećate se kako je Račan na vrijeme rekao da je HDZ stranka opasnih namjera, a Milanović da je Hrvatska slučajna država. Igor Mandić je pred desetak godina dao genezu Republike Hrvatske stvorenoj na mržnji svačega i svakoga koji ne koriste filoustašku percepciju.
Čitajući Manolića možete se uvjeriti da je sve to točno. To je potpuno zbrkana državna tvorevina s napomenom kako se ne zna da li su ju stvorili komunisti, partizani, ustaše, Udba, KOS, Crkva, JNA ili kopilad iz Amerike i Europske zajednice.
Hrvatska demokratska zajednica nije osnivačku skupštinu održala u hotelu Panorama, kako je bilo dogovoreno, stvorena je na prevaru u prostorijama NK Borca na Jarunu u nekoj poluilegali da bi se Franjo Tuđman mogao proglasiti njenim predsjednikom bez ikakve konkurencije. Od tada počima geneza te zajednice za koju su trebale tri komponente; narod koji će ju postaviti na vlast, očekivajući obećano blagostanje, tehnomenađeri koji će joj organizirati pljačku radnika i seljaka, te pošteni branitelji koji su završili rat i učvrstili joj vlast, vrativši se s ratišta u društvo s uništenim firmama. To je taj genetski kôd Hrvatske demokratske zajednice koji se dograđivao u proteklih 25 godina!
U sljedećih nekoliko postova na ovom blogu pokušat ću, prateći Josipa Manolića, opravdati ovu sintagmu „genetski kôd“ HDZ-a. Primiču se parlamentarni izbori pa je neophodno saznati nešto više o pokretu, ili stranci koja slavodobitno kreće izvršiti još jedan prevrat u ovom prevarenom društvu.
Oznake: izbori
< | rujan, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kolumna o gradu pod Klekom i šire.
Ogulin blog
Ogulinske uske staze
Janjin blok
Ogulinska fatamorgana blog
Ogulinski list
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Index.hr
Iskon.hr
Tportal.hr
maksimala943@gmail.com
DRŽAVNI PRAZNICI I BLAGDANI
1. siječnja Nova godina
6. siječnja Sveta tri kralja
? Uskrsni ponedjeljak
1. svibnja Praznik rada
? četvrtak Tijelovo
22. lipnja Dan antifašističke borbe
25. lipnja Dan državnosti
5. kolovoza Dan domovinske zahvalnosti
15. kolovoza Velika Gospa
8. listopada Dan neovisnosti
1. studenoga Dan svih svetih
25. prosinca Božić
26. prosinca Sveti Stjepan