Maksova maksimala

subota, 03.10.2015.

GENETSKI KÔD HDZ-a - 2

Za onoga komentatora koji se potpisuje kao „Weteran“ ponovit ću prve dvije rečenice prethodnog posta: »Pročitao sam knjigu Josipa Manolića pod naslovom „Politika i domovina“ pa bih svoje dojmove o njoj htio podijeliti s vama. Ako vam moj post nije zanimljiv, pozivam vas da vi pročitate knjigu i stavite svoje razmišljanje u odgovarajući medij i ja ću vrlo rado ući u polemiku s vama.« A za Blog.hr koji je ovaj post uvrstio na istaknuto mjesto pod naslovom: „Nije li prekasno“, opravdavam to činjenicom da sam knjigu kupio preko interneta odmah kada sam saznao za nju pa je prema tomu kriv Manolić, a ne ja. Ali – nikad nije kasno!
Komentatoru Paxu poručujem da mi se čini kako je on jedini židov koji je pročitao Kur'an, a u predahu jedini koji svrati na moj blog. Siđi s njega, budi svoj na svomu!
Manolića cijenim zbog njegove principijelnosti u svjetonazorskom smislu i zbog toga što je napisao ovu knjigu. Za pisanje ove knjige trebalo je hrabrosti jer ona otkriva taj genetski kôd ponašanja HDZ-a oko stvaranja nove države na temeljima zadovoljenja osobnih promaknuća moći i bogatstva. Čudno mi je da je autor doživio ovoliku dobnost jer je knjigu počeo pisati još za života Franje Tuđmana pa se desilo da su mu dobar dio rukopisa ukrali, a drugom zgodom oteli tablet sa sadržajem knjige, ali je već tada imao i kopiju na drugom mjestu.
A kako je to Hrvatska demokratska zajednica osnovana na prevaru, što je spomenuto u prošlom postu, objasnit ću u narednom dijelu. Naime, nakon propasti „Hrvatskog proljeća“ 1971. godine, smjene Savke Dapčević-Kučar, Tripala, Bijelića, Haramije, Šibla, Boljkovca, Rukavine, Manolića, srušena je ideja promjene odnosa u jugoslavenskoj politici. Treba napomenuti da politika Hrvatske do 1971. godine nije bila uperena na promjenu socijalističkog sustava niti odcjepljenja, već oslobađanje nacionalnih sloboda i nacionalne ekonomije, gospodarstva! Tu se htjelo uspostaviti stanje čistih računa između svih republika.
Krajem 80-ih godina sazrijeva misao da se temeljem Ustava SFRJ od 1974. godine SR Hrvatska izdvoji iz Jugoslavije i osamostali. Osnovale su se zapravo tri grupe ljudi kojima je cilj bio isti, ali putevi do cilja malo drugačiji. Tako su nekadašnji proljećari činili jednu grupu, Tuđman je izabrao krug političara iz Društva književnika i profesora; Brozovića, Jelčića, Hitreca, Vrdoljaka, Stipca, biskupa Kokšu, a kontaktirao je s Budišom i Čičkom, a uvjetno rečeno, treća grupa je bila oko braće Vladimira i Marka Veselice, Hrvoja Šošića i Slobodana Praljka. Sve su te grupe međusobno kontaktirale, natjecale se u programu koji će ih dovesti do cilja. Više njih, osim Tuđmana, imali su svoju karizmu i smatrali da mogu biti lideri novog demokratskog pokreta, a lider je mogao biti samo jedan.
Čvrsto sam uvjeren, kaže Manolić, da su zbog nesuglasja među ovim grupama, najzaslužniji za demokratske promjene bile lijeve snage iznikle iz komunističkog pokreta! One snage koje se nisu mogle složiti s komunističkim dogmatizmom, posebno po pitanju nacionalnog suvereniteta. To su, između ostalih, Mika Špiljak, Stevo Krajačić i Ivica Račan.
Na jednom sastanku inicijativnog odbora HDZ-a dogovoreno je da će se osnivačka skupština HDZ-a održati u subotu 17. lipnja 1989. godine u hotelu Panorama na Trešnjevci i 11. lipnja zatražena je dozvola od gradske milicije za održavanje skupa na tom mjestu. Dogovoreno ili ne, policija je u pisanom obliku obavijestila da „se ne može odobriti javni skup“, i to tek u petak 16. lipnja. Nije sada važno da li se nejavni skup može održati, ali u subotu se pred Panoramom skupilo oko 600 delegata iz cijele Hrvatske. Trebalo je reagirati promptno i pronaći novi prostor za održavanje skupštine. Taj je zadatak dobio Ćiro Grubišić jer je imao vezu u SDS-a (Služba državne sigurnosti) i riješio ga odmah u prostorijama NK Borca na Jarunu. Samo 40-ak delegata(!?) tajnim dojavama bilo je obaviješteno i oni su se ispred Panorame kriomice povukli na Jarun. Tamo je Vladimir Šeks za predsjednika predložio Franju Tuđmana koji je izabran aklamacijom. Prisutno je, umjesto 600-tinjak, bilo točno 48 osnivača, a Tuđmanove zaključne riječi glasile su: „Imaju se smatrati usvojenim predloženi materijali; program HDZ-a, Statut, poslovnik, liste kandidata za tijela i organe HDZ-a, znači sve što je predloženo ima se smatrati i usvojeno“.
Sve je ovo trajalo vrlo kratko jer su se „bojali“ da ih ne pronađe milicija, a Tuđmanovu eru najbolje označuju te završne riječi. Tada i nadalje tako se odrađivala HDZ-ova demokracija.

Oznake: demokracija

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv