Ne tako davno, zapravo nedugo, predsjednik Socijaldemokratske partije (SDP) Zoran Milanovć gostovao je u Ogulinu s našom simpatijom iz VII. izborne jedinice Milankom Opačić. U razgovor sa simpatizerima i članovima partije uveo ga je predsjednik osnovne ćelije gradskog SDP-a. U svom uvodnom monologu Milanović nije rekao ništa što bi me natjeralo da zapamtim. Jednostavno se pojavio u izbornoj kampanji za predsjednika stranke, jer je to tjedan-dva prije učinio i Zlatko Komadina.
U razgovoru s prisutnima ima jedna mrlja koju si intelektualac kalibra Milanović ne bi smio priuštiti. Da li zbog pokušaja bliskosti s ljudima ili neke bahatosti, predsjednik SDP-a sve je oslovljavao s „ti“, a neki su bili puno stariji od njega. Neukusno je to, primijetili su svi, ali smo po običaju prešutjeli.
Moj kolega, godinu dana mlađi od mene, naravno, ispričao je svoje viđenje Partije kao njen simpatizer i naglasio da bi Partija morala biti puno ljevija. - A što je to lijevo? – upitao je predsjednik. – Pa trebate biti više socijalni – dodao je kolega. Predsjednik nije poentirao.
E, to je bio taj trenutak kojega sam jedino zapamtio i bio potpuno nezadovoljan, trenutak koji je nadražio moje osjećaje lijeve orijentacije. Tu orijentaciju neću napustiti, ali bi ju trebali napustiti oni koji nisu sigurni što je to lijevo!
Kako se predsjednik ponaša drugarski prema svima, to i ja prihvaćam taj običaj pa ću presjednika najveće lijeve stranke u Hrvatskoj oslovljavati s „ti“. Ja sam siguran, predsjedniče, da ti znaš što je to lijeva opcija, ali ju ne respektiraš. A ja ću si dati oduška i iznesti svoje viđenje što je to lijevo. Kapitalizam je društveno-političko uređenje koje klasi koja stvara kapital oduzima dostojanstvo i radnika tretira kao trošak! Lijeva politička opcija, SDP, treba tom radniku vratiti dostojanstvo, osigurati mu plaću od koje može prehraniti obitelj i to svakog mjeseca u godini istoga datuma. Radniku treba omogućiti radno vrijeme od najviše 182 radna sata mjesečno, platiti nužni prekovremeni rad, omogućiti godišnji odmor prema kolektivnom ugovoru kojega će stvarati poslodavci, sindikat i politika.
U vrijeme staroga sistema imali smo Zakon o udruženom radu, ZUR, koji je prema cijenjenom ekonomistu Branku Horvatu bio spomenik ljudske glupoosti jer je toliko favorizirao radnika da je postao smiješan i nedodirljiv. Sindikat nije trebao braniti radnika pa je samo organizirao izlete i nabavku svinjskih polovica. Današnji Zakon o radu je toliko ponizio radnika da mu ni korumpirani sindikat ne može, niti želi pomoći. E tu lijeva politička opcija mora dati maksimum. Izglasati zakon koji će osigurati radniku zaposlenje, plaću i standard dostojan čovjeka, a poslodavca primorati da taj zakon poštuje. I to je sve!
Ako su ljudi zaposleni, zaposleni pune mirovinske, zdravstvene i socijalne fondove. Naravno, a kako to izvesti? Pa jednostavno. Vlast umjesto za svoje potrebe treba razmišljati o potrebama naroda. Znači izbaciti korumpirane političare i poslodavce, pravosudne institucije očistiti od nepoštenih, a poštivati zakone i Ustav.
Kada je predsjednik SDP-a gostovao u Ogulinu, još nismo znali da ćemo na izvanredne parlamentarne izbore u ovoj godini, mada nismo sigurni da nećemo to ponoviti i naredne. Zato bih sada, uz prethodno razmišljanje o ljevičarstvu, ponudio Narodnoj koaliciji svoje razmišljanje i o predizbornoj kampanji. Narodna će koalicija pobijediti na izborima ukoliko u svoj program ugradi i zagarantira da će to i provesti – sljedeće: smanjiti broj jedinica lokalne i regionalne samouprave, podnesti kaznene prijave za sve nepravilnosti oko pretvorbe i privatizacije društvenog vlasništva čiju je vrijednost stvorio radnik, kazneno progoniti i osuditi pljačkaše privatnih i narodnih vrijednosti, oduzeti svu imovinu stečenu na kriminalan način, procesuirati ratne zločine i ratne profitere. Ući u bespoštednu borbu protiv korupcije na svim razinama. Urediti državu upravu sa stručnim ljudima i smanjiti broj uhljeba u ministarstvima i agencijama. U lokalnim uredima uprave nema dovoljno ljudi, a zakonodavstvo traži tisuće nepotrebnih isprava od stranaka, a nepotrebne isprave stvaraju čepove u provedbi predmeta koji se gomilaju.
Nadalje, u kampanji ne pljuvati po suprostavljenim strankama i njihovim programima, već isticati vrijednosti svojega programa, na izborne liste stavljati profilirane ljude bez „putra na glavi“, pomladiti sastav s novim školovanim i ambicioznim ljudima. Ne podilaziti desnim strankama prešućivanjem neofašizma i nuditi im imenovanja trgova, ulica, mostova i zračnih luka osobama koje to ne zaslužuju.
Zatvorite razmišljanja o Pelješkom mostu, a otvorite mogućnosti stvaranju industrijskih postrojenja i poljoprivredne proizvodnje. Ne morate pisati program od 21 točke! I promašiti.
Narodna koalicija neće od desničara dobiti niti glas, ma koliko im podilazila, ali će izgubiti dosta glasova od simpatizera koji drže do svojih principa.
Post je objavljen 04.08.2016. u 19:42 sati.