Obiteljska kuća, naprijed i nazad http://blog.dnevnik.hr/obsijana

ponedjeljak, 16.04.2007.

Skela nastavak priče

Sutra je unutarnje žbukanje gotovo koliko je moglo biti i žbukeri se prebacuju na drugo radilište. Ostao nam je jedan manji prostor u kojem boravimo, pripremamo ručak, odamaramo i sl. koji ćemo zadnji završiti nakon što zapravo glavnina prostora u kući bude spremna za useljenje i naravno potkrovlje koje će čekati neke druge dane. Htio sam slikati i završni izgled cementno-vapnene žbuke, no fotoaparat je otišao prije nego sam se vratio sa posla, tako da će te morati pričekati sa njima. Mrvicu je drugačiji pristup nego kod gips-vapnene žbuke, tipa prvo ide nekakav šrpuc?! koji se onda suši neko vrijeme, potom se stavlja žbuka, koja se opet suši neko vrijeme i onda ide nekakvo ravnanje u obliku struganja. Razlika u radu sa gips-vapnenom i cementno-vapnenom je u tome što se cementno-vapnena duže suši i praktičnija je za rad. Zanimljivo je da su nakon jedne faze stavljanja cementno-vapnene žbuke zatvorili prozore kako bi se preko noći kondenzirala vlaga na zidovima, valjda se to dešava kod loše izoliranih zidova, no ovdje se to nije dogodilo jer smo dobro odradili posao sa zidanjem i toplinskim mortom. Jedina stvar oko koje se još nismo u potpunosti odlučili je u visini postavljenih pločica u kupatilima i wc-ima. Jedna struja je za stavljanje pločica do stropa, a druga je do visine tuš kade. Ja nekako naginjem za rješenje do stropa prema prema teoriji kako je tu ipak previše vlage, no neki smatraju da bi to moglo biti preklaustrofobično rješenje.

Druga priča koja je polako došla na svoje, kako se bliži trenutak postavljanja kabela kroz bužire, je i konačno rješenje prijenosa televizijskog signala. Iskreno uopće nisam znao kako funkcionira prijenos satelitskog signala od LNB-a do satelitskog receivera. Mislio sam da prilikom svakog odabranog programa na receiveru, receiver šalje signal LNB-u kako da se postavi, no ne u četri diskretna stanja, već potpuno kontinuirano za svaki program, te da nije moguće signal sa jednog LNB-a primati na više receivera. Rezultat toga je i bio da smo zamislil pet mjesta u kući za prijem satelitskog programa.

I onda je došlo prosvjetljenje. Receiveri (i drugi uređaji) postavljaju sa tehnikom dva napona i postojanja ili ne određene frekvencije, LNB u četri stanja za prijem četri frekventna pojasa, što znači da kada je LNB (onaj uređajčić u koji se odbija signal sa anente) u jednom stanju bilo koji broj receivera može pratiti programe sa tog frekventnog pojasa i naravno satelita, naravno pod uvjetom da silni prijelazi i sklopke nisu umanjile snagu i kvalitetu signala. I naravno odmah su se povečali apetiti, odnosno do svake sobe dovesti mogućnost samostalnog prijema satelitskog signala. No istog trena se pojavio glavni problem, kako to izvesti sa ograničenim broj već postavljenih i zažbukanih bužira koji nisu bili dizajnirani za to.

Naime, satelitska industrija je ponudila tzv. quattro LNB-ove koji imaju četri izlaza za svaki frekvencijski pojas, a koji se mogu odvesti u tzv. multiswitcheve. Oni imaju određeni broj samostalnih satelitskih izlaza i zapravo receivere varaju kao da su spojeni direktno na LNB. Ključni je problem kod nas što nismo predvidjeli jedan takav uređaj u potkrovlju i onda dovoljni broj bužira za direktni dovod signala od uređaja do svake utičnice. Ali srećom tu je Internet i forumi, gdje su mi satelitski entuzijasti dali adekvatno rješenje za našu situaciju i naše želje.

Broj bužira od potkrovlja do svake pozicije nije dovoljan za sva moguća prijemna mjesta, jer kroz jedan bužir fi 20 (unutrašnji 16 mm) može proći jednostavno dva 7 mm koaksijalna kabela. Treći 7 mm kabel se može prema njima eventualno uz jako puno truda i nešto sreće. Jedan od rješenja je korištenje tanjih koaksijalnih kabela (ima ih npr. od 6 mm, 5 mm i čak 4 mm), no fizika brzo dolazi na svoje. Što je tanji kabel to je i tanja središnja žica po kojoj ide signal, a signal ide po vanjskoj strani unutrašnje žice i prema načelu što je veći promjer to je manje gušenje signala. Prema nekim 4 mm kabeli su neupotrebljivi za satelitski signal na određenim duljinama jer kabel ima veće gušenje signala što je veća frekvencija. Tv signal ide za zemaljsku televiziju od oko 40 MHz do oko 900 MHz, a satelitski od 900 do 2100 MHz (otprilike). I zbog toga nismo htjeli riskirati sa tankim kabelima.

Rješenje za nas je bilo uvođenje tzv. kaskadnog multiswitcha u potkrovlje, koje će sada također imati potencijalna priključna mjesta i završnog multiswitcha na drugi kat. Broj kabela od potkrovlja do drugog kata je jednak onom od antena do kaskadnom multiswitch-a i sada smo imali dovoljni broj bužira. Za prijem jednog satelita je potrebno četri kabela, a mi smo se odlučili za prijem dva satelita i to Astre i HotBird, i broj kabela za prijem satelitskog signala je povećan na osam, a za zemaljski signal je potreban jedan kabel.

Uglavnom na krov ćemo staviti jednu satelitsku antenu promjera 90 cm sa dva quattro LNB-a, jednu UHF antenu (model će biti vjerojatno Iskra 91x) jer ima odlična svojstva dobitka signala na svim frekvencijama (iz njihovog reklamnog materijala, no drugi u svojim imaju lošije stanje). Jednu VHF antenu, jer ćemo pratiti signal preko Učke, a tamo je HRT 1 još na VHF području. Za svaki zemaljski kanal staviti ćemo kanalno pojačalo, a signal ćemo povezati sa combinerom sa signalom iz radijske antene. Inaće klasični analogni signal je zapravo backup za diginalni signal koji je primarni cilj i za njega ćemo dodati još jedno kanalno pojačalo za 28 UHF kanal, jer na tom kanalu se šalju signal digitalne zemaljske televizije sa Učke (sve nacionalne televizije i dvije lokalne). Na kraju ćemo signal zemaljskih televizija povećati sa linijskom pojačalom. Ideja kanalnih pojačala je da pojačaju signal prijema, a linijskog pojačala da omogući kvalitetu signala dovoljnu za sva priključna mjesta. Dodatna prednost svih tih điđa je što je na kraju završna utičnica u kojem se signal razdvaja na zemaljski, radijski i satelitski signal. Time smo do kraja rješili i razvod po stan, kojeg zapravo nema, jer signal ide direktno sa završnog multiswitcha na drugom katu do svih priključnih mjesta po kući, osim naravno u potkrovlju. E da devet kabela idu sa krova u kaskadni multiswitch i onda opet devet kabela (za iste signale) ide do završnog multiswitch-a. Svi su preporučili kao mercedese među multiswitchevima neke Spaun multiswitheve, LNB-ove trebamo uzeti sa što nižim šumnim brojem, a za kabel smo već uzeli neki kvatitetniji od običnih. Naravno na kraju svega će se nalaziti digitalni receiveri za prijem digianlnog satelitskog i zemaljskog signala. Ali do konkretnih rješenja sada ima dovoljno vremena.

Slike sa prethodnog posta pokazuju adaptaciju bužira na drugom katu kako bi mogli rješiti sva prijemna mjesta.

Dodatak

Svaki tren trebaju početi radovi za dovod stalnog priključka struje i telefona, tako da ćemo ubrzo imati rješene apsolutno sve realno moguće priključke. Jupi. Realno znači da fali plin, koji košta ko svetog Petra kajgana. Mislim da su ovi ispod nas dobili nekakvu ponudu koja se kreće oko 0.5 MKn. Naravno da su odustali.

16.04.2007. u 20:08 • 19 KomentaraPrint#^

nedjelja, 15.04.2007.

Skela

Bužiri za antene

Završava se unutarnje žbukanje. Skela za vanjsko žbukanje je spremna. Detalji oko televizije drugi dan. Inicijalno smo zamislili mnogo jednostavniji prijenos signala, no sada je kako treba i na puno mjesta, a i nešto sam novo naučio oko instalacije za prijem satelitskog signala.



Prijenos televizijskog i radijskog signala, zemaljskog i satelitskog



Skela

15.04.2007. u 23:24 • 1 KomentaraPrint#^

nedjelja, 01.04.2007.

Slikice

Evo prvi i drugi kat je gotov sa gips-vapnenom žbukom i jako smo zadovoljni izvrdenim radovima. U oskudici velikih aktivnih poslova odlučilo se spojiti razvodni ormarić. Jedina odluka koja je donesena prema uputama električara (koji će nas spojiti na mrežu i napraviti prijavu) je da se umjesto para 0.5 A fidove sklopke na ulazu i 0.03 A za kupatilo, odlučilo imati samo jednu 0.03 A trofaznu fidovu sklopke za cijeli stan. Također se odmah podjelila cijela mreža na tri ravnomjerna dijela, kako bi jednostavno uveli trofaznu struju (ne zbog trofaznosti već eventualne potrebe za većom snagom).

Odlučili smo se konačno za prozorske klupice, kao i klupice za rukohvate na stepeništu, te ogradu balkona. Odluka je pala na granit debljine 3 cm po cijeni od 75 eura/m2. Ništa specijalno, neki vulgaris jeftiniji sivo crno točkasti model. Na granit smo se odlučili zbog njegove manje poroznosti u odnosu na kamen ili mramor. Cijena za isti granit debljine 2 cm je za 10 eura manja, no osim nekakvog estetskog razloga na strani debljeg granita jedan mali argument je bila i dubina utora sa vanjske strane (okapnica ?) i potencijalni problemi koji proizlaze iz izvedbe na tanjoj klupici. No ono što je definitivno odlučeno je da ćemo sami postavljati klupice (klupčice).

Razvodni ormarić



Žbukanje




Na zadnjoj slici možete vidjeti i kontakt podatke za žbukere, jer su dečki stvarno zaslužili. [OBRISANO DA SE NE ZEZNETE I VI]. Kakvi su u izvedbi vanjske žbuke imati ćemo još prilike vidjeti, no nekako ne sumnjam u njih.

01.04.2007. u 22:32 • 19 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se