Netko je rekao: Kada su svi protiv vas, to znači ili da ste potpuno u krivu ili potpuno u pravu...
Da li nam je zaista potreban takt, vještina, da bismo nekome nešto dokazali, a da od njega ne napravimo neprijatelja ili budalu...
Koliko nas toliko i istina...
Oni koji su iz nekog razloga bili prisiljeni razmišljati i oni koji su od vlastitog mišljenja sebi stvorili krila ili utočište, učvrstili su logičku istinu, ili ono što samo sliči logičkoj isitni, i nju zastupaju kao jedinu...ona je podloga njihovih riječi, sudova i tvrdnji...to je istina o poklapanju uma i stvarnosti, zato je običnom sugovorniku vrlo teško osporiti je, jer, doista, kolikogod uvjerljiva bila, nije vrhovna - prava istina...
Istina je da je um materijalni "instrument", koji od stvarnosti uzima ono što mu paše, ono u čemu vidi vlastiti interes, a to je najčešće hrana egu ...ego bira i izabire...
Jasno je da pojedinačna ili kolektivna mišljenja ne mogu oskvrnuti pravu istinu, ali je mogu zapriječiti u namjeri...
Onaj tko govori o pravoj istini, govori o ontološkoj istini, o istini koja pripada svakom biću, prepoznatljiva kao Božja istina...
Govoriti o Božjoj istini, za mnoge, to je fanatizam...
Fanatizam je, dejmone, slijepa odanost, a zaljubljenici u Boga i Božju istinu nisu niti mobu biti slijepi...
Govoriti o sebi, za mnoge, znači praviti se važan, biti umišljen, razmetljiv ...to je djelomično istina, jer, doista, što to mi imamo a da nam nije dano...no, kada smo nešto spoznali intimnim odnosom s Bogom, onda je svakako potrebno to svjedočiti - potvrđivati istinitost, vjerodostojnost toga...
Odgoj je vrlo važan, ali rekla bih da su još važniji darovi s kojima smo se rodili...ništa me nije prisiljavalo da se bavim tuđim ili svojim darovima... zapravo, darovitost koju su drugi primjećivali i cijenili, jednostavno rečeno, meni nije ništa značila...to što netko zna lijepo pjevati ili lijepo pisati, to što je netko majstor skijanja, plivanja ili letenja, što je majstor plesa, meni nije značilo ništa...za mene to nisu bile vrijednosti koje pomiču istinu...
Meni je uvijek, u svakom trenutku i na svakom mjestu, najvažnija bila, i je, istina, i to vrlo precizna: Kako Bog vidi trenutak, kako ga razumije i što želi...to su tri pitanja s kojima sam ja živjela, a da toga nisam bila svjesna...
Ono čega sam danas svjesna je, da ni o čemu nisam imala svoje mišljenje, a svi su mislili da ga imam...svi su moji istupi bili jasni i sigurni: bila sam spremna boriti se i izboriti za istinu...kompromisi nisu bili moj alat, ali pomoći u spoznavanju istine - to sam uvijek činila i činim s ljubavlju, jer biti slobodni i živjeti život dostojan čovjeka, kada život postaje umjetnost, možemo samo u ozračju Božje, onotološke istine, istine koja pripada svakom biću...
Prepoznati vlastito mišljenje u Božjem mišljenju, dar je s kojim sam se rodila...vjerujem da je milost razumijevanja plod tog dara...
Što drugi misle o meni...
Malo je danas istinskih ljubitelja istine i tragatelja za njom, malo je onih koji prepoznaju istinske Božje darove i koji u njima prepoznaju Božju ljubav, malo je onih koji se žele suočiti s vlastitom sljepoćom, malo je onih koji su spremni napustiti staro i prihvatiti novo...kada je laž voljela istinu...nikada, ali ispod te laži skriva se biće kojemu je Božja istina itekako bliska...