Obrisi moje duše
30.11.2010., utorak
|
Moj put nije staza utrta...oni koji biraju putove utrte, ne pale svjetla onima koji dolaze...  Kako pronaći put... |
|
Ne dam se tami svakidašnjice...  Pred vratima sumraka, u zjenici sakrih bljesak svitanja... |
|
Prigno sam pred životom čelo...  upoznavši mu mudru dvojnost: Što najjače u srcu peče, postat će najviša opojnost... |
29.11.2010., ponedjeljak
|
Toplina...  blagdanskog duha... |
26.11.2010., petak
|
Tiha radost nadanja...    Svjetlost crvenkastožutu Na debelo blato kraj staroga plota I dvije, tri cigle na putu. I uvijek ista sirotinja uđe U njezinu svjetlost iz mraka, I s licem na kojem su obično brige Pređe je u par koraka.    A mor'o bi proć I lampa gori, I gori u magli, I već je noć. I nema ga sutra, ni prekosutra, I vele da bolestan leži, I nema ga mjesec, i nema ga dva, I zima je već, I sniježi... A njega nema, i nema, i nema, I nema ga više... |
25.11.2010., četvrtak
 Ljubav, snaga koja vuče slabe jakima, one koji padaju onima koji se penju... Tako bi trebalo biti...ali, što je danas onako kako bi trebalo biti... Nije li zadovoljenje osjetila samo djelić onog dubokog i uzvišenog osjećaja koji se zove ljubav...toliko je malen da se nitko u njemu ne bi trebao utopiti...ipak, mnogima se upravo to dogodi...zašto... Možda i zato jer o ljubavi najviše "zvone" oni koji je ne trebaju...možda i zato što je nude upravo oni koji je nemaju... Ne bi li ljubav trebala biti načelo postojanja... Ako su dobrota i strpljivost pratilje ljubavi, onda su znanje i trud začini ljubavi ... Oni koji misle da se voljeti može samo ono što se poznaje, blizu su istini... |
22.11.2010., ponedjeljak
|
Zov koji odzvanja kroz sve naraštaje...  Prijeći vlastiti prag, znači prići nekome ili nečemu svom svojom osobnošću, čistom nakanom, slobodnom i neobvezujućom ponudom ...tada istina, ako je se upozna, postaje sama po sebi obvezujuća, jer u temelju njezine naravi stoji provokacija... Istini kvalitetu ne dajem ja, nego upravo ono što nije do mene, ono što me uznemirilo tako da sam joj dopustila da uđe u moj život...prihvatila je...to prihvaćanje nije narušilo moju osobnost, dapače, "učvrstilo" je...pozvalo me na hod...hod u vjeri da most povezuje ovu stranu s onom, iako se meni čini da već nakon par koraka nestaje...i doista: nestaje...jedan dio puta treba preplivati...kako...nisam sigurna da znam plivati...no, pozvana sam odazvati se...ići dalje...boriti se...istina je opredjeljene...ne dozvoljava zadržvanje... Nije lako prelaziti pragove, jer to znači prijeći preko samog sebe, nadići samog sebe, a to znači voditi se načelom otpora i predanja...otpor prema samom sebi kroz poslušnost istini, a predanje kroz molitvu, produhovljenost i iskrenost... Istina je zov koji odzvanja kroz sve naraštaje... |
19.11.2010., petak
|
Velika bol traži velike duše...samo velike duše trpe veliku bol...  Malo nas je život podučio ako nas nije naučio bol podnositi... Štoviše, bol bi trebalo iskoristiti za učenje...kažu da one koje nije odgojila bol ostaju djeca... Ni suza se ne bismo trebali bojati...peru srce i čiste dušu...kažu da su suze za srce kao voda za ribe... Sve što je vrijedno i veliko, rođeno je iz bola... Netko sa svojim bolom ide kao s otkritom ranom...drugi ga čvrsto u sebi zgnječi i ne da mu da se pretoči u suze i riječi... Oni koji su bol iskusili kažu da je u njoj najmučnije naše nestrpljenje i naše vjerovanje da će zauvijek trajati... |
|
Plemenitost je ljubav... Plemenit čovjek usavršava ono što je u njemu lijepo, prostak ono što je u njemu ružno...  Kažu da je obraniti vlastite stavove za koje znaš da su ispravni, a ne postati bijesan na one koji ih ruglu izvrću, znak plemenitosti - recept za sreću... Prava plemenitost procjenjuje istinu trenutka, povezuje je sa "širom" istinom, da bi vidjela u kakvom su odnosu s višom istinom - s Istinom... Možda je teško voljeti ljude usprkos svim razlozima protiv, ali ne i nemoguće...zašto podleći pozivu na mržnju...voljeti unatoč svemu, tajna je plemenitosti... Ako plemenite snađe propast, oni ostaju plemeniti... Prava plemenitost ne popušta pod pritiskom...nepromjenjiva je, pa svaki pritisak u tom smjeru s lakoćom odbija... Plemeniti ljudi će učiniti sve da bi pomogli, ne tražeći nikakvu naknadu za to, niti želeći da se za to, što su učinili, sazna...željet će da sve bude bez isticanja i hvalisanja...takve osobe nikad neće učiniti nešto do pola...sve što čine, čine na najbolji mogući način... Plemenit čovjek ima onu najveličanstveniju osobinu, da oprašta i kad mu je zabijen nož u leđa...to je osoba koja se ne osvećuje, ali i ne čini ustupke onome što nije dobro... Rijetko se susreće plemenita osoba...malo ih ima i uglavnom su neshvaćeni...samo plemenita duša može prepoznati plemenitu dušu... |
18.11.2010., četvrtak
|
Prosvjetljenje...što je prosvjetljenje...  Doslovno: unijeti svjetlo negdje gdje je do tada bila tama, da bi se bolje vidjelo, da bi se spoznalo, vidjelo nešto što je do tada bilo nepoznato, da bi netko postao svjestan nečega čega do tada nije bio svjestan - otvaranje duhovnih očiju... Duhovne oči nam se otvaraju tek kada se oslobodimo, kada izađemo iz začaranog kruga osobnih interesa, ne prije...nisu osobni interesi jedini krivci naše sljepoće - neznanja...nerijetko je to i lijenost... Oni koji o prosvjetljenju nešto znaju misle da je to iskustvo čistog znanja, iskustvo Istine, direktno iskustvo neovisno o zakonitostima vremena, prostora i uma... Rekla bih da je ova tvrdnja na tragu istine ali da nije istina... Prosvjetljenja nema bez vjere, a vjere nema bez ljubavi prema Bogu...i to ne one ljubavi koja želi vlastitu nesavršenost nametnuti Bogu kao mjerilo ljubavi, nego ljubavi koja bez ikakvog interesa voli sve ono što je Božje: Istinu i pravednost...Istinu koja je ispred i iznad osobnih interesa... Oni koji ne vole Istinu, ne vole ni Boga... Žarka želja da se spozna istina - istina kao opće dobro - dovodi Boga u našu prisutnost...Bog se odazivlje na vapaj...dolazi u prisutnost onih koji vape za Istinom... Velika je to milost...više nismo sami...s Bogom gledamo, doslovno...to mogu razumjeti samo oni koji imaju to iskustvo...vidimo ono što do tada nismo vidjeli, čega nismo bili svjesni...s Njim razmišljamo...On oživljuje želje...pročišćuje ih i oplemenjuje...oslobađa naše sposobnosti - darove... uz Njegovu pomoć djelujemo... Kada kažem On, Bog, onda mislim na svu Trojicu, na Božju ljubav koja se zove Otac, Sin i Duh Sveti...ljubav Onoga koji nas je stvorio, Onoga koji je uništio grijeh, pobijedio pakao i smrt, i Onoga koji nam sve to želi reći, ali i pokazati što to za nas i cijelo čovječanstvo znači ... Neprocjenjiva je vrijednost toga dara... Prosvjetljenje je put, hod iz trenutka u trenutak...jedan veliki dio puta može se nazvati "skok vjere"...taj dio puta prolazi se vjerom, nadom i ljubavlju...vjerom u istinu, nadom da će se do nje doći...ljubav prema svemu što je Božje, "hrabri" nas da ustrajemo... |
|
Inspiracija...ili želja, možda...  Inspiracija je karizmatički utjecaj...inspiracija za ovo što slijedi "pokupljena" je jutros na mjestu rođendanskih želja... Slažem se s onima koji kažu da želje određuju smjer našeg djelovanja i da ih zbog toga treba njegovati i pročišćavati...slažem se i s onima koji misle da nas želje - one "strogo kontrolirane", ali i one druge - otkrivaju...oni prepredeni imaju "školovane" želje...zavodnici su to treće, druge ili prve kategorije... Kao i kod svega, izvor, temeljna motivacija koja pokreće želje bitnija je od same želja (i pakost može biti motivacija koja pokreće želju)...virtualno kreiranje budućnosti je zapravo loš flaster za povredu koja je tu, u sadašnjosti... Kažu da je smisao života obrnuto proporcionalan količini želja...to znači: što više želja imamo, život nam ima manje smisla...niže želje, vezane uz osjećaj ugode, izviru...množe se, ali ne utažuju "glad"... Pravi smisamo našemu životu, pa tako i željama, daje jedino spoznaja Boga...želja da se spozna Boga, Stvoritelja, jest uzvišena...ona daje "ton" svim našim željama, nižim i višim...oplemenjuje ih...smisleno ih povezuje... Tvoja je želja, Gospodine, spasiti moju dušu i cijelo čovječanstvo, a moja je uskladiti svoje želje s Tvojom...to je, zapravo, Tvoja želja... Da će sve i svi biti podređeni Tvojoj želji, istina je za koju nitko ne želi čuti...mnogi se pozivaju na slobodnu volju...ne vjerujem da ćeš Ti, koji si sve, svakog čovjeka i cijeli svijet otkupio, dopustiti slobodnu volju koja vodi u smrt, ali vjerujem da ćemo jedan veliki dio računa sami platiti, pa i kroz neispunjene želje...možda još više kroz one ispunjene...  |
17.11.2010., srijeda
 Ima u prividu neke magične moći...što je skuplji to je privlačniji: potiče tihu zavist, mami na oponašanje...poziva na prisvajanje... Nasuprot stoji Ona...jednostavna...nekima mračna...neugledna... neprihvatljiva... Njezina je snaga u jednostavnosti...prema potrebi, blaga je ili odrješita... neugledna, ali samo na prvi pogled...ne potiče zavist, ali se ova pojavljuje u obliku antipatije... Teško ju je naći iako je sveprisutna...njezini tražitelji nailaze na nepročišćene fragmente...upletena je i u privid... Ustani i gledaj, začuh glas kako viče...i vidjeh takvu ljepotu da me u grlu snažno stegnu, kao omča... Dođi, pogledaj samu sebe kroz moje oči...  Razbij ogledala što privid ti čine... |
|
Odrasti u čovjeka...  Naučiti da je prirodno stanje svijesti najljepše i najbolje...neponovljivo, i da ga ne treba mijenjati za jeftin, malo skuplji ili najskuplji privid... Naučiti biti ugodno tolerantan a znati gdje je granica... Biti radoznao ali ne misliti da je u životu sve potrebno probati - učiti od drugih... Izgraditi samopouzdanje bez arogancije...ne sebi pretjerano vjerovati, ali znati kada si u pravu... |
15.11.2010., ponedjeljak
|
Teorija svijetla ne objašnjava se na kraju tunela...  Naizgled bijedno, a zapravo bogato... Naizgled dosadno, a zapravo puno života... Naizgled prosto i otrcano, a zapravo čudesno lijepo... Ljudi ne vole ozbiljnost...na cijeni je kič...jednostavnost i anonimnost za njih su djeljivi, nezanimljivi, gotovo prostački...tupi...u njima nema odjeka...glupi... Pitam te:  Jesi li ikad sjedila na betonskom stepeništu i promatrala granu koju krasi cvijet... Bescvjetna grana na svaku drugu liči... Kad spoznaš tko si, vidiš ljude kakvima jesu...kad spoznaš tko si i vidiš ljude kakvima jesu, znaš da ti ne trebaju tek da bi društvo imala, da bi ti povlađivali.... Teorija svijetla ne objašnjava se na kraju tunela... |
|
Traži me, jer si vrijedana onoga što tražiš....  Onaj tko ne traži Mene, taži sebe...tražeći sebe nailazi na ništavilo... skuplja prašinu...na kraju će shvatiti da je prevaren... Traži me...samo tražeći Mene, ti daješ svojemu životu njegovo jedinstvo i njegovu punu vrijednost...priljubi se uz Mene...sjedini se sa Mnom i ja ću učiniti od tebe da budeš dio Mene... Želim, Gospodine, nasloniti svoju umornu glavu, poput Ivana, na Tvoje grudi i slušati otkucaje koji mi govore: Ljubavlju vječnom ljubim te zato ti sačuvah milost. Moje Srce i oči traže te. Zvao si me...vikao, i moju gluhoću probio...zabljesnuo, i rastjerao moju sljepoću...prosuo miomiris, i ja sam ga upila...okusila...naučio si me da svijet ne podržavaju oni koji priređuju spektakle, koji se u svijetu ističu, nego oni samozatajni, o kojima se malo govori...oni koji mole... Još samo moliteljima može uspjeti zadržati mač nad našim glavama i ovaj svijet sudačkim silama svetim životom istrgnuti... Krivci Nebo nikad neće prisiliti... Što oni združe, opet će se rastaviti...što oni obnove, preko noći će zastarjeti...i što god stvore, nevolja i zlo će ih stići... Sad je vrijeme kada Spas se skriva, a obijest ljudska i oholost slavlje slavi... Molitelji se skrivaju...iz njihovih žrtava Bog blagosov daje... U dubinama, koje niti jedno oko ne otkriva, suhi se zdenci životom ispunjaju... |
12.11.2010., petak
|
Kažu da istina rađa mržnju...  Kolikogod puta sam izrekla istinu, zamjerila sam se drugima... Zar nije prokletstvo da istinu koju nikako ne želimo čuti je upravo ona koja bi nam najviše koristila da ju znamo... Koji nas razlozi tjeraju da istinu koju čujemo od drugih, najčešće zlonamjerno shvatimo... Zar ne bi sve, cijeli svijet trebao počivati na liticama istine...zašto se onda mi ljudi međusobno varamo, jedni drugima u lice lažemo...obmanjujemo se laskanjem i prozirnim prijetvornim udvaranje...to nam često izgleda čisto ljudski, hrabrije i ljudskije nego da jedni drugima kažemo istinu... Bi...cijeli svijet, sve bi trebalo počivati na liticama istine...ali, nažalost, sve, cijeli svijet i naši životi počivaju na lažima... |
|
Razlikovati zlato i blato ne bi trebalo biti teško...  Ne bi trebalo biti, ali je... Kako je blato najčešće prekriveno tankim slojem zlata, površno gledano, u blatu vidimo zlato... Protivno, ili možda ne, svim mogućim principima (od principa finalnosti, pa principa identiteta, principa kontradicije - nisam sigurna za princip stvarnosti i princip ugode), zlato je prekriveno tankim slojem blata... Na prvi pogled, blato je zlato a zlato blato... Tek kada se malo zagrebe, sve "tehničke karakteristike" i jednog i drugog dođu na vidjelo... Zlato...kao i sve ono što je plemenito, rijetko se na njega naiđe...doduše, rijetki ga traže... A blato...svepristuno je...prekriveno tankim slojem zalta...na deklaraciji, sitno, nevidljivim slovima piše: Ne grebi, prihvati! Rijetki zagrebu...ne zato što su pročitali upozorenje, nego zato što ga i sami na svojoj deklaracji nose... Samo poneki vide nevidljivo...ali nije dovoljni vidjeti, treba zagrepsti...doći do zlata ili blata...zlato je odmah ispod površine...što više grebeš, čišće je...dok blato, što više grebeš, "teže" je...negdje u najmračnijem kutku tog silnog blata skriven je grumenčić zlata...i dok se svo blato ne ispere, grumenčić zlata osat će u njemu zarobljen... Mukotrpan je to posao... |
11.11.2010., četvrtak
|
haha,,znaš sa sobom samom razgovarat,čak si kad tako komuniciraš sa sobom uvjek u pravu,,no s drugima neznaš ni rečenicu izmjeniti,čim netko nešto natipka odmah brišeš i tražiš da ga razapnu,,ili pak nabiju na kolac,,,kod doktora bi ipak što prije morala poći,ja sam tu nemoćan da ti pomognem,čak sumnjam da postoji u državi i specijalist koji bi se htio uhvatiti u koštac s tvojim košmarom,,  Fizikalac, ostavit ću ovu žalost...nažalost, nisi ti jedini koji sije to sjeme...tebi za utjehu, gotovo svi oni koji misle za sebe da su vjernici isto predlažu i istim se riječima razbacuju... rU je napisala što misli, pa pretpostavljam da više ne dolazi...baš bi me zanimalo što ona misli o tvom prijedlogu...možda isto, samo što se, za razliku od tebe i tebi sličnih, ne želi prljati riječima...ako ovo moje nasljućivanje, koje nije nasumce "oblikovano", dodiruje istinu, onda je perfidnost ta koja tebi i tvojim mišljenjima, i tebi sličnima, daje vjerodostojnost... doduše lažnu, ali zar je to važno, ili: kome je to uopće važno... Znaš, fizikalac, kome je važno...važno je onima koji su iznad svakog zla, zaštićeni od niskih i vulgarnih udaraca...što se mene tiče možeš (možete) udarati koliko god hoćete...možda niste znali, pa ću vam sada reći: Pogodit me nećete... Uživate u gađanju, pa onda gađajte...ionako, vama je gađanje užitak... možda ne znate da se užici skupo plaćaju...kad bi vam netko to rekao, vjerojatno biste isto postupili...vi ste od onih koji ne razmišljaju da će račun morati platiti...to što ga nećete imati čime, ni time se ne zamarate...na pitanje: da li znate kako će to izgledati, vi biste odgovorili uputnicom...pa kada se sve navedeno i ono ne navedeno zbroji, čovjek se pita: zar bi netko trebao razmišljati o tuđim računima, o onima koji bi, na sam spomen "račun", izvrgli ruglu ne samo osobu koja ih upozorava nego i sve ono što je vrijedno, čega bi čovjek trebao biti dostojan...kao da za račun nikada čuli nisu...je li istina da je plitak um najvće dobro koje osobe, koje svaki dan plaćaju sitne račune a misle da životni neće, imaju ... Onima kojima niske strasti nikada nisu bile hobi, oni to znaju...njih kazna za niske užitke ne pogađa...puno toga oni još znaju što strastveni konzumenti niskih udaraca ne znaju... p.s. Dragi "vjernici", pogledajte komentar...možda u njemu nećete prepoznati sebe...to što u njemu možda nećete željeti vidjeti sebe, ne znači da u njemu niste...jeste...puno ćete toga morati naučiti... bit će vam teško...koliko...pa, proporcionalo vašoj sklonosti svemu što je nisko i nedostojno Božje svetosti...njezinu mjeru zna Pravedni...po toj mjeri bit će vam dodijeljen i zadatak...nastojte to imati na umu, bit će vam lakše...ovo se odnosi na "vjernike", ne i na one druge...ne zato što ovaj zakon za njih ne vrijedi, nego zato što vjernici minimum znanja o svetosti Božjoj imaju... |
10.11.2010., srijeda
|
Nije tajna da sam, od kad znam za sebe, ljubiteljica istine...uvijek, ali zaista uvijek, zanimala me, i zanima me, istina...pojedinosti prihvaćam samo kao prvu informaciju...one, pojedinosti, znala ja to ili ne, žele moje mišljenje "uvući" u svoj obrazac...i nije da to ne znam, znam...zato me detalji trenutka ili priče ne mogu fascinirati, niti natjerati moje mišljenje, i sve ono što iza i ispred njega stoji, u krivi smjer...što bi značilo, više njima nego meni, da nisam "liša", da mi je cilj, ono što želim, jasan i namjere čiste, a i putokazi da su mi poznati... Nije tajna da rijetko, ili nikada, nekoga citiram, prenosim nečije riječi...ja znam i zbog čega...a to što su moji razlozi nekima neprihvatljivi, ne znači da su oni u pravu a ja u krivu... Eto, i sada ću isto postupiti, neću citirati Jesenjina, koji je rekao, otprilike, ovo: Ako imaš nešto dobro, ne ostavljaj ni pametnom ni ludom...pametan će do toga i sam doći...a lud...ako ludome daš, kao da si nešto vrijedno bacio u smeće...on dobro ne prepoznaje...tim davanjem izgubit ćeš najviše ti, koji se s dobrim ne znaš služiti... Ovo nisu njegove riječi, ovo je istina koja je skrivena u njegovim riječima...citiram Jesenjina: "Ne vrijedi ostaviti ni ludom ni pametnom. Ako je pametan, sam će zaraditi, ako je lud, sve će izgubiti." Tako ja učim...to, naravno, ne znači da vam svoje iskustvo želim nametnuti... I do sada sam mislila da: Ako imaš nešto dobro, ne ostavljaj ni pametnom ni ludom...pametan će do toga i sam doći...a lud...ako ludome daš, kao da si, ono što je vrijedno, bacio u smeće...on dobro ne prepoznaje...tim davanjem izgubit ćeš najviše ti, koji se s dobrim ne znaš služiti... Sada to i znam...  |
09.11.2010., utorak
|
Ljubaznost je plod čiste duše...  Tko može odoljeti ljubaznosti...nitko...ljubaznost je ljubav na djelu... razumijevanje i prihvaćanje...prava ljubaznost nema samo izgled učtivosti već uključuje i promišljeno suprotstavljanje da bi se zaštitile više vrijednosti i viši principi... Prava ljubaznost zahtjeva iskrenost i otvorenost, posvećenost istini i spremnost suočiti se s njom...malo je onih koji su spremni na to... Prava ljubaznost je svjesno motivirano ponašanje usklađeno s Božjom voljom... Nažalost, rijetko nailazimo na pravu i zdravu ljubaznost...najčešće se radi o maski ljubaznosti, o prividnoj finoći, karakternoj osobnosti iza koje se skrivaju različiti psihološki ili emocionalni problemi...ispod maske često se skriva nezadovoljstvo, emocionalna izolacija, praznina, krivnja i, ili, bijes... Osobe s maskom ljubaznosti muče strahovi od neprihvaćanja i odbijanja... tijekom života, naučile su kako ublažiti te strahove...kreirale su obrazac lažnog ljubaznog ponašanja, potiskujući, najčešće prisutan, osjećaj bijesa...bijes je kod tih osoba dominantan osjećaj...ako izmakne kontroli, skida masku i pokazuje pravo lice... Kod tih osoba usiljena i neprirodna ljubaznost je mehanizam komunikacije s okolinom...daje im percepciju o njima samima kao dobrim i društveno prihvatljivimj osobama...u stvari, radi se o metodi kontrole drugih, kao i pokušaju da se izoliraju problematične emocije, da se narcisoidnost drži pod kontrolom... Korijeni lažne, umjetne ljubaznosti nalazi se u ranom djetinjstvu...roditelji koji su previše kritični, perfekcionisti, emocionalno distancirani, vrlo vjerojatno će stvoriti djecu koja će razviti umjetnu ljubaznost, ojačanu negativnim aspektima svoje ličnosti: zle i opake osobe, narcisoidne osobnosti, koje se skrivaju pod maskom lažene ljubaznosti...  |
08.11.2010., ponedjeljak
|
Htjela bih biti...  poput školjke, koja od pijeska pravi biser... Željela bih da moj život bude jednostavan, poput bambusove frulice koju Gospodin ispunja glazbom... Ne znam jesam li daleko ili blizu mjesta na kojem me želiš... Nisam sigurna da se u mojim djelima zrcali moje srce... Često preispitujem svoje misli...pitam se jesu li čiste...da li je to što činim, i kako činim, ljubav...  |
 Je li naš govor istinit...je li koristan... Jesmo li osjetljivi na istinu i laž... Postoje li situacije koje ne mogu podnijeti istinu... I, je li zaista istina da istinite riječi moraju biti izgovorene u pravom trenutku, mjestu i okolnostima, da bi bile korisne... Zar zaista mislimo da je istina podređena našoj, ili nečijoj, lijenoj lagodnosti ili nekim drugim interesima... Rijetke krasi istinit, koristan govor... Ako mislimo da poznajem one koji su osjetljivi na suptilonst istine i laži, sačekajmo, jer...jer velika je vjerojatnost da se radi o slijepoj ulici koja vodi u neki vlastiti interes... Za istinite riječi svaki je trenutak pravi, svako je mjesto pravo...istinite riječi ne moraju birati okolnosti...one moraju birati način...način je taj koji određuje korisnost, a on nije podređen trenutku, nego višim vrijednostima... Je li život ispod maske lakši... Nije, niti može biti...ali je lakše braniti vlastiti izbor, nego skinuti masku...zapravo, trgujemo na sitno: dušu prodajemo za sitne interese... Je li samo naša volja u pitanju, ili je naša volja stopljena s višom voljom onih čiji smo zarobljenici... Samo nas Istina može osloboditi... |
05.11.2010., petak
 Oprostite, Poniznosti i Poslušnosti, ali ja sam definitivno A.B., i čini mi se da sam posljednja osoba na svijetu koja bi se trebala privikavati na to...ja već godinama znam tko sam... Kažu da taština pokreće velika djela...sumnjam..."velika", možda...ali velika, ne vjerujem... Mislim da tašte osobe žele imati svoje mjesto....ne podnose kritiku...još manje istinu... Zbog čega bi morale podnositi ono što ih ugrožava... Istina je da sujetnim osobama treba ljubav drugih...odobravanje, njihova pažnja i divljenje... duhovno i emocionalo nezrele daju pretjeranu važnost nekom aspektu svoje ličnosti, svog života ili nekoj, njima važnoj, osobi... Osoba opterećena sujetom, često se duri...iako ostavlja dojam da je druželjubiva, ona je zapravo sebeljubiva... Zaklela bi se da je njezina diploma tek znak njezine ljubavi prema znanju, a istina je da bi se bez tog "modnog detalja" osjećala jadno... Ni za živu glavu ne bi priznala ni sebi, a kamo li drugima: svugdje i u svemu traži vlastio mjesto i vlastiti interes...jednostavno: to za nju nije istina, zbog čega bi onda za nekog drugog bila... Nerijetko se, i to vrlo suptilno, prikazuje kao žrtva, da bi osigurala pažnju... Sujetne osobe lažni su elitisti, perfekcionisti...ponekad servilne... insistiraju na bontonu, manirima, "finoći" bez stvarnog sadržaja i smisla.... Sujeta, pretjerana briga za vanjske znake svoje vrijednosti, negativna je osobina, kao i sebičnost ili ljubomora...poput njih, može biti korisna, ali samo na trenutak... Granica kad postaje škodljiva, brzo se prijeđe...osjetiti tu granicu doista je umjetnost svoje vrste... |
