Obrisi moje duše
26.01.2012., četvrtak
|
Urođena stidljivost...  Kada ugledamo nagog čovjeka, sliku, crtež ili kip koji prikazuje obnaženo ljudsko tijelo, pogađa nas poruka koju nam nag čovjek ili umjetnik, nagošću upućuje...možda će nekima zvučati pretjerano, ali radi se o podražavanju seksualnosti...mislim da nisam daleko od istine ako kažem da se radi o vizualno-taktilnom podražaju... Puno je onih koji stidljivost vide kao suviše uski osjećaj, pa se zalažu za poštivanje osobnog odabira ili glorificiraju nagost... Činjenica je da je nagost, bila nekada i danas, prigoda za grijeh... Čovjek je utjelovljeni duh, a stidljivost je esencija duha...ako se osjećamo, živimo i ponašamo kao duhovno biće, onda naše ponašanje zrači profinjenom stidljivošću, transformiranom, oplemenjenom seksualnošću ...fina stidljivost štiti vrijednosti duha...ona je zaslužna za njihovo oslobađanje... Duboko uronjeni u kulturu-modu, duhovno isključeni, okrenuti onome što nam se nudi, ne čujemo istinski poziv na rast, rast u duhu, stoga ne treba čuditi da mnogi upadaju u zamku i popuštaju napadu senzualnosti... Nije istina da je stidljivost zakržljali ostatak rigoroznosti, nego je isitna da je profinjena stidljivost način kako duh vidi nago tijelo i način na koji se on predstavlja kroz vlastito tijelo... Urođena stidljivost je zaslužna za unutarnju ravnotežu, ali i za ravnotežu okruženja...nažalost, naša je kultura ne poznaje... |
