Obrisi moje duše
28.07.2011., četvrtak
|
Ljubav je svježina sadašnjeg trenutka...  Sunce sja i ne traži pljeska...kad bi prestalo sjati, prestalo bi biti Sunce... Vjera je biti, ne imati...ona je dar...vječno traženje... Kada više ne vidimo svjetlo, kada nada iščezne, kada nas obuzme strah, tada trebe skupiti hrabrosti i zakoračti na Božji dlan, jer Bog zna... moramo mu vjerovati... Vjerujući, i ne htijući, mi provociramo... Ako nemamo vjere, važno je da je netko za nas ima... Kada vjerujemo, naša se molitva ne zaustavlja u prošnji...preoblikuje se u zahvalu... Vjera je čudo... Nije... Nevjera je čudo... Vjera je ljubav, pisana velikim slovom... Nikad u svom životu ne govori o onom što svojim životom ne potvrđuješ...neka nikada na tvoja usta ne dođe riječ utjehe, ako je ne osjećaš u svom srcu...nikad ne hini ljubav, jer ljubav se ne glumi...ljubav se živi... |
 Volim ljude...volim životinje, posebno mačkice i psiće...volim život...zapravo, volim Njegovu prisutnost u ljudima, životinjama, u životu, i nemam potrebu, to što volim, koristiti kao podlogu za vlastite predstave, ali imam potrebu govoriti o Njemu, o Onom koga susrećem... Čistoća srca, preduvjet za istinski susret, za susret s onim što je dobro - za susret s Njim...čistoća srca daje da ljubimo ispravna i nepodijeljena srca... Kako se postiže... Čistom nakanom - kada nam je pred očima istinski čovjekov cilj... Čista nakana je zapravo, osjetljivost na Božju volju... osluškujemo, da bismo čuli Božji glas... Nema čistoće srca bez čistog pogleda, bez stege osjećaja i mašte, bez kontrole nad njima... "Vjerovao sam da je uzdržljivost stvar vlastitih snaga, a svojih nisam bio svjestan, jer sam bio toliko glup da nisam znao da nitko, kako je pisano, ne može biti uzdržljiv ako mu Ti to ne dadneš. Dakako da bi mi bio dao, da sam skrušenim srcem kucao na uha Tvoja i da sam čvrstom vjerom na Te prenio svoju brigu." Čistoća zahtijeva stidljivost... Ona je sastavni dio umjerenosti...stidljivost čuva našu intimnost...ona odbija otkrivati ono što mora ostati skriveno... upravljena je k čistoći, i izraz je njezine finoće...ravna pogledima i gestama u skladu s dostojanstvom osoba i njihova združivanja...nositeljica je otmjenog ponašanja... Stidljivost štiti otajstvo osoba i njihove ljubavi...savjetuje strpljivost i umjerenost u ljubavnom odnosu i traži da se poštuju uvjeti dara i konačnog mođusobnog predanja... Stidljivost je čednost... Čednost ne znači bezličnost...baš suprotno, čednost je duh otmjenosti... Čednost čuva šutnju ili suzdržanost ondje gdje se javlja rizik nezdrave znatiželje ili samoisticanja...tu stidljivost biva diskretnost... Stidljivost nadahnjuje način življenja koji omogućuje oduprijeti se sirovim strastima i zavođenju, modi u ponašanju... Oblici što ih stidljivost poprima različiti su, ipak, posvuda se ona očituje kao predosjećaj duhovnog dostojanstva vlastita čovjeku... Stidljivost se rađa buđenjem savjesti osobe... Učiti djecu i mlade stidljivosti znači buditi u njima poštivanje sebe, poštivanje osobe... |
26.07.2011., utorak
|
Osjećaj da smo na pravoj strani, radost što poštujemo sebe i druge, dragi moji, to su moćni pokretači koji pomažu da koračamo uspravno i da idemo naprijed... Oni koji su toga lišeni, zlobni su...podrugljivi... Koliko je zla učinjeno, samo zato što netko nije mogao podnijeti istinu, da je u krivu...  Svi se pozivaju na ljubav... A, ljubav... U njoj se, bez skrivanja, oglašava sebičnost, iskazuje taština ili se pak otkriva istinska plemenitost... Kažu da je vrlo opasno ostavljati dojam da si uspješan, da ti polazi za rukom, da si Božji miljenik...to će razjariti ljude... Pomisao koja je čovjeku najprirodnija, koja mu se javlja naivno, kao iz dubine njegove prirode, jest pomisao o vlastitoj nedužnosti... Ne treba vjerovati onima koji od nas traže da budemo prema njima iskreni, jer oni se samo nadaju da ćemo ih podržati u dobru mišljenju što ga imaju o sebi, pružajući im dodatnu sigurnost što će je crpsti iz našeg obećanja da ćemo biti iskreni...mnogi koji se nađu u takvu položaju, ne oklijevaju: obećaju da će govoriti istinu i lažu kako najbolje umiju, tako odgovaraju njihovoj dubokoj želji i dvostuko im dokazuju svoju naklonost... |
25.07.2011., ponedjeljak
 Mogu li individualne predstave ugorziti Istinu... Kada ih prepoznamo, kako se ponašati - kako se prema njima odnositi... Ne postoji pravilo... Ovisi o mnogočemu, ponajviše o duhovnoj i intelektualnoj zrelosti, odgovornosti i rezultatima, ljubavi ili mržnji, koju i nije tako lako odrediti...ono što se kao ljubav nudi, najčešće je mržnja prema istini, tako lijepo zapakirana, da je svi, gotovo svi, doživljavaju kao ljubav... Dokazivati... I da i ne...i opet ovisi o duhovnoj stepenici s koje se osvrćemo... Ako nam se čini da se radi o zabuni, moramo dati sve od sebe da razjasnimo - inače ostajemo zarobljenici sredine, ozračja... Kada nam postane jasno da se ne radi o zabuni, već o borbi da se zadrži "pogled na sebi", da se osigura prostor za vlastitu predstavu, onda je najbolje, povući se i učiti, jer, doista, neke stvari zahvaća milost preobrazbe, dok druge služe kao podloga za učenje, a učenje je, Božji prioritet... Nikada nisam imala potrebu izvoditi vlastitu predstavu, poglavito ne pred Bogom, zato su me, valjda, tuđe, do jučer, nervirale... A danas...danas ih gledam i dozvoljavam Bogu da me uči... Dug je i težak put preobrazbe...mnogi pokleknu pred napasti da ga skrate...drugi, pak, "umjetnici", izbore se za put vlastite predstave... njegova je korisnost u tome što može poslužiti kao podloga za učenje... |
05.07.2011., utorak
 Pozvao si nas na postojanje, pozivaš i na ostvarivanje zajedništva s Tobom, na intiman osobni odnos u ljubavi, a ljubav traži dijalog jer ljubavi je vlastito da se priopćava... Daješ nam molitvu, da bismo Ti se obratili, da bismo Ti se mogli pridružiti, da bismo mogli čuti Tvoj glas, osjetiti Tvoju blizinu, da bismo se kroz dijalog molitve ostvarili u ljubavi, da bismo se hranili Tvojom riječju - da bi nas naučio životu u Tvojoj prisutnosti, da bi nam se mogao dati... Sve što mi moramo učiniti je, okrenuti svoj pogled Kristu i zajedno s Njim moliti Te, ne vezani nekom metodom ili prisilom, nego s vjerom, ljubavlju i povjerenjem, da će nam molitva biti uslišana... Molitva je izraz ljubavi... U molitvi Ti otvaraš moje srce i u njega ulijevaš snagu svoje ljubavi... učiš me da se ništa ne smije pretpostaviti ljubavi Kristovoj i da se ništa ne smije pretpostaviti Tvojemu Djelu... Dao si nam Krista za učitelja i uzor molitve... Želiš se na nama i po nama proslaviti... Anđeli pred licem Tvojim, dan i noć, prinose molitve...Ti i nas na istu službu pozivaš, želiš našu slabost, našu slabu vjeru, hranit svojom ljubavlju, želiš nas pripremiti za život s Tobom i u Tebi, za plemenit i svet život... To možemo samo ako s pouzdanjem i ustrajnošću sjednemo do nogu Učitelja i upremo svoj pogled u Tebe, u Tvoju Riječ, dopuštajući da ona padne na plodno tlo našega srca... Učiš, da je vrijeme darovano Tebi, u poniznosti i otvorenosti srca koje sluša, preduvjet da bi se snaga Tvoje ljubavi spustila u naše srce, preplavila našu dušu, iscijelila naše tijelo... Tvoja nas je snaga stvorila i samo nas ona može izliječiti...samo nas Ti možeš obnoviti, osloboditi svega što nas opterećuje...samo Ti, snagom svojega Duha, možeš popraviti sve što je u nama slomljeno, samo Tvoja iscjeljujuća ljubav može u nama obnoviti svako neizlječivo područje, izliječiti i obnoviti naše organe, da mogu obavljati svoje funkcije na onaj način na koji si im Ti odredio, kada si ih stvorio... Samo nas Ti možeš osloboditi onih životnih iskustava koja su nas opteretila, unoseći svoju ljubav u savki kutak našega srca... Po Kristu, Ti oslobađaš naše krvno i duhovno nasljeđe, ozdravljaš sjećanja koja su nas sputala, nadoknađuješ ono što nam nedostaje, obnavljaš naše povjerenje i snagu da se hrabro suočimo sa svim kušnjama, podbadanjima, duhovnim diverzijama i sabotažama...  |
04.07.2011., ponedjeljak
 Duhovna inteligencija - inteligencija duše - duhovni senzibilitet - način na koji pristupamo problemu smisla i životnim, trajnim vrijednosti...svoj život stavljamo u širi, smisleniji kontekst, svjesni da smo dio problema i dio rješenja... Duhovna inteligencija je inteligencija duše - mudrost koja nadrasta ego i um...oči kojima je dano vidjeti...um kome je dano razumjeti... Emotivnost se često povezuje s duhovnošću, no jedno s drugim nema gotovo nikakve veze, jer su emocije povezane s egom - u njegovoj su službi... Osobe nerazvijene duhovne inteligencije, podložne su emocijama, egu - nisu duhovno senzibilne...one tragaju za drugom osobom, kako bi mogle s njom podijeliti i od nje primiti, emocije... Njima su vlastiti osjećaji pokazatelji i mjera svega...one su u širem, smislenijem kontekstu, potupo izgubljene, zato ga i izbjegavaju...one osjećaju da su na tom terenu slabe, pa težište prebacuju na ono što je njihova jača strana, a to jesu emocije... One robuju emocijama i egu - strah je njihov gospodar...u svakoj se njihovoj reakciji osjeća mješavina straha i odvažnosti...njihovim djelima nedostaje sadržaj - smisao - nit koja povezuje s istinskim Bogom, s istinskim, trajnim vrijednostima, s vječnošću, s Istinom - s Božjom voljom... Istina je da su emocije manipulatori, manipuliraju i s njima se može manipulirati...u svim se smjerovima dobro snalaze...uvjerljive su...ostvaljaju dojam...lako im je zavesti osobu koja se sa svojim osjećajima poistovjećuje, ali i druge, preko te i takvih osoba... Pravi duhovni manipulatori (duhovni mentori i njihove sluge), koriste ovaj problem za vlastite ciljeve...  "Na živopisnu "egzotiku" salse Puškarić je reagirao slikarskim sredstvima pretražujući koreografiju etnosa koji je urbano vitalan izvan europskog kulturnog kruga. Zanimljiva je energija tog plesa koji kovitla i kroti siromašne i bogate u plesnoj zanesenosti i nepodijeljenosti motivirajući zajedništvo ritmičkih prožimanja. Ta prožimanja čulne pokretnosti zabilježio je svojim slikama autor slijedeći tonsku koncepciju slike. Energiranje tople palete sugerira bliskost događaja koji prožima modelacijska reskost. Kompozicija zrcali segment scene u sažetom prostiranju tonaliteta. Puškarić slikarski fiksira pokrete ljudskog tijela koje dinamizira draperija, ali su počesto i glazbeni instrumenti frontalno određenje plana koji stupnjevanjem prema plesačima biva omeđen arhitekturom. Time je Hrvoje Puškarić u ambijent integrirao protok plesnog gibanja. Nimalo lak slikarski zadatak govori o motivskom interesu autora i njegovim slikarskim predilekcijama za monokromu organizaciju slikarskog djela..." |
01.07.2011., petak
 "Ne postoji nešto takvo kao što je neizbježan rat. Ako do rata dođe, to je zato što je zatajila mudrost." Rekao je netko...kako bih se mogla sjetiti tko kad mi taj netko nije važniji od istine, a ona je: Nije mudrost zatajila, čovjek je zatajio - iznevjerio... Predanost, iskrenost, požrtvovnost, istinoljubivost, ljubav prema Bogu i čovjeku, to je moja uljanica kojom dočekujem Mudrost...znam da me Ona neće iznevjeriti, da dolazi ususret upravo takvima... Svjesna sam tihog podržavanja: "Teži ispravnosti...ispravnost je ključ ljubavi...ispravnost je Božji blagoslov... ispravnost pokreće...u ispravnosti je mudrost...u ispravnosti sam Ja..." ali i onoga što ja jesam - impulsa, poticaja koji dolazi iz nesvjesnog...ne nalazim za njega prikladnu jezičnu sliku...mislim da se on formom ne da izraziti... Obrisi tog impulsa bili bi - pomoći trenutku, Bogu i svima onima koje je trenutak "zakačio"...tako se ponašam otkad znam za sebe, više nesvjesno nego svjesno... Možda teško učim, pa mi treba vremena...treba mi vremena da postanem svjesna istine, trenutka, težine i odgovornosti... Zanimljivo je da je ta moja "mana" meni pribavila cijelu nisku spoznajnih bisera, da je ta moja "mana" mene provela kroz elitnu duhovnu školu... dano mi je ono što mi ni odgoj ni formalno obrazovanje nisu mogli dati - dana mi je spoznaja, dan mi je uvid u istinu...rekla bih, s oduševljenjem djeteta: Dano mi je sve... Doista, stil otkriva osobu - način na koji osoba pristupa, kako se izražava - ponajviše postupcima... Složila bih se s Dučićem, koji je rekao: "Ako mudrac izbjegava glupaka, još više glupak izbjegava mudraca." no ne i s njegovim stilom...očito je i Dučiću stil bio slabija strana, jer ova izjava, kolikogod točna bila, samo je šuplja fraza... Mudrost pobjeđuje one snage koje podržavaju nesavršenost, Mudrost preobražava trenutak - lomi one koji se preobrazbi opiru, a snaži i preobražava borce... Kako... Onako kako samo Mudrost može, jer Mudrost je Bog koji nam dolazi po Presvetom Trojstvu, zahvaljujući Presvetom Srcu Isusovom - najplemenitijoj ljubavi... |
