Obrisi moje duše
30.09.2011., petak
|
Kritika kao umjetnost procjene...razlikovanje...  Kritika može biti jedna od najkorisnijih poruka koju možemo nekome uputiti ... Pozitivna kritika koncentrira se na ono što je određena osoba učinila... trudi se negativne karakterne osobine te osobe ne isticati i ne učitavati ih u loš postupak ili loše ponašanje, jer bi to onda bilo vrijeđanje, a dobra, pozitivna kritika ne vrijeđa jer bi tada promašila cilj... Konkretnost je obilježje dobre kritike, kao i pohvale: ukazivanje na konkretne pojedinosti, ističući ono što je dobro i ono što je loše...to je potrebno izreći jasno, bez okolišanja, da bi kritika polučila učinak... Dobra kritika je usmjerena na kvalitetu sadržaja...oni koji razumiju važnost kvalitete sadržaja, razumiju i kritiku... Kritika, poput svih korisnih povratnih informacija, treba ukazivati na način rješavanja problema...u protivnome, onaj tko je prima ostaje frustriran, demoraliziran ili demotiviran... Zadatak dobre kritike je da otvori oči za nedostatke koji zavrjeđuju pozornost, koji su štetni pojedinačno i kolektivno, ali i da obogati sadržaj, da u sadržaj unese ono što je formalnom i duhovnom naobrazbom, ali i iskustvom stečeno... Dobra kritika pomaže osobi i trenutku... Kritika u obliku pohvale izriče se u četiri oka, ne javno, na pokazivanje... Kolekcionari pohvala, kao i oni koji su zaslužni za te kolekcije, imaju o čemu razmišljati, ako žele, ali i na sebi raditi, ako žele... Svaka dobra kritika popraćena je potrebnom dozom empatije, suosjećanjem, razumijevanje slabosti i spremnost da se pomogne, pruži ruka...odgovornost, iskustvo, usvojeno i provjereno znanje, kojim obogaćuje trenutak, krasi dobronamjernu i dobru kritiku... Dobar kritičar ne poznaje riječi, poput: Gluplju osobu nisam upoznao...ili: Ti si bolesna... Ti si iskomplesirana... Tebi je potrebno liječenje... U primitivnom duhu smo odgojeni, pa kritiku ne primamo kao vrijednu informaciju o tome kako nešto činiti bolje, nego kao osobni napad... Nismo svjesni impulsa koji nas navodi na zauzimanje obrambenog stava umjesto na preuzimanje odgovornosti, pa mu se potpuno prepuštamo... Kritika nije neprijateljsko nadmetanje, nego prilika za zajednički rad, prije svega, na Božjem djelu: čovjeku, kao slici Božjoj - načinu razmišljanja, stavovima i ponašanju, i okruženju, kao zajedničkom zadatku... Nažalost, malo je dobrih kritičara i dobrih kritika, još manje onih koji misle da je potrebna, ali i da im je potrebna... Nema sumnje da iza dobre kritike stoji Bog, Njegova ljubav... |
28.09.2011., srijeda
 Ignoriranje... Ignorirati se može nekoga ili nešto...najčešće se radi o onom prvom, da se ignorira nekoga...no, i u ovom drugom smo izvježbani... Ignorirati, znači namjerno ne dati potporu i pozitivnu pažnju nekome ili nečemu, neizražavanje mišljenja... Ignoriranje je vrlo ružna, disfunkcionalna navika koja kreira slom komunikacije i svakog razumijevanja... učvršćuje problem, umjesto da ga pokrene ka rješenju... Kako se život uglavnom odvija na materijalno-osjećajnoj razini, gdje su osjećaji vezani isključivo za ono što se događa, što fizičkim osjetilima vidimo i osjećajno razumijemo, može se slobodno reći da je ignoriranje pravo koje si je priskrbila svaka osoba... Bog me očuvaj takvog prava, jer ignoriranje je krajnji oblik nepoštovanja, prije svega osobe, potom onoga što je još važnije - onoga što nam ta osoba donosi, što nam po toj osobi dolazi... Postoji jedna istina koju bi bilo dobro razumjeti: Ako u drugoj osobi vidiš suparnika ili ako osjećaš da te ta osoba na bilo koji način ugrožava, tvojim će očima biti skrivena istina, a bez nje, ti si prepušten vlastitim osjećajima...tebi je tvoj interes važniji od istine...ti ćeš uvijek, kada osjetiš da je tvoj interes ili položaj ugoržen, posegnuti za tim negativnim obrascem ponašanja - ignorirat ćeš osobu i ostat ćeš trajno uskraćen za Istinu koja ti je po toj osobi trebala biti obznanjena... To je kazna onima koji Istinu žele "držati" u granicama vlastitih interesa... Čovjek je stvoren na sliku Božju, i Bog čovjeku daje prednost, na način: Ti ćeš to učiniti! što znači: Ja ću po tebi to reći i učiniti! Naš zadatak je, iz dana u dan odricati se sebe, da bi Bog kroz nas progovorio i djelovao... Nije teško prepoznati Božji govor jer, svaka je Njegova riječ Istina... Kultura ovoga svijeta, sociologija, psihologija i psihijatrija u samo središte problema stavljaju osjećaje... Bogu je srce problema, Istina...  |
23.09.2011., petak
 Život je pustinja i progonstvo… Samo život u vjeri, koji se iskreno i istinski živi, može do korijena rasvijetliti tajnu boli...ublažiti je dahom nade i snagom ljubavi...preobraziti je u radost... Kada jednom okusiš vječnost ljubavi, bit ćeš preobražena...i dalje ćeš živjeti svojim uobičajenim životom, samo bez pretenzija, bez egoističnih želja... Tvoj će život, na prvi pogled, biti običan, no ta će običnost biti prempuna sjaja, lakoće i ljepote... Bit ćeš puna svjetlosti jer ćeš biti puna ljubavi...spremna dijeliti jer si naišla na neiscrpan izvor... Najbolje i najljepše stvari u životu, ne mogu se vidjeti ili dodirnuti, moraju se iskusiti... |
22.09.2011., četvrtak
|
Srebro je pročišćeno onda kada majstor u njemu vidi svoj odraz...  Prije ili kasnije udarit ćeš u poprečnu gredu koja će tvoj život učiniti križem... Križ je realnost... Nemaš izbora... Ili ćeš nositi svoj križ ili će te on zgnječiti... Moći ćeš ga nositi samo ako shvaćaš njegov skriveni smisao... On će ti pomoći da shvatiš da si ograničeno ljudsko biće, slabo i ranjivo... Ispraznit će tvoja "skladišta", osloboditi te tereta...olakšati ti plovidbu... A tebi će se činiti baš suprotno, da te osiromašuje, da ti otežava život, da te guši... On bi te mogao osloboditi tvoje osrednjosti... Neće te osloboditi trpljenja, ali te može osloboditi od besmislenosti trpljenja i njegove neplodnosti... Ako ga prihvatiš, on od tebe može stvoriti čovjeka... Oči koje su plakale, bolje vide...čišće... |
20.09.2011., utorak
 Istina... Sama po sebi lijepa, sa sobom nosi radost i sjaj duhovne ljepote... Kolijevka mudrosti, izljev moći Božje, prečisto ižarivanje slave Stvoriteljeve - kolijevka Vječne Svjetlosti... Na nju se oslonjaju sva dobra djela, začinjena duhovnim užitkom i okićena moralnom ljepotom, zato mogu dočarati ono što je u istini neizrecivo, Božji misterij... Pravedna i sveta, traži dostojne, one koji su odbacili laž, one koji su od sebe odbacili svaku vrstu zloće i svaku vrsu lukavštine... Izjave protivne njoj imaju svoju težinu...pridonose ili osudi nevina, ili opravdanju krivca - osuđuju dobro ili opravdavaju zlo...zato ona od nas otklanja riječi i stavove koji laskanjem, ulagivanjem ili dopadljivošću bodre i utvrđuju drugoga u zloći njegovih djela i opakosti ponašanja... Želja da se učini usluga ili prijateljstvo ne opravdavaju dvosmislenost govora...laskanje je teški grijeh ako postane sukrivcem teških grijega, a laki kad se želi samo biti ugodnim, izbjeći neko zlo, zadovoljiti neku potrebu ili priskrbiti si neku korist... Nema je u onome tko je sklon laganju...laž je najizravnije vrijeđa... Težina laži mjeri se prema naravi istine koju izobličuje, prema okolnostima i nakanama onoga tko laže, prema šteti što su je pretrpjeli oni koji su žrtve laži... Laž je obeščašćenje riječi kojoj je zadaća priopćivati drugima spoznatu istinu... Bog je vrelo svake istine...Njegova je Riječ istina...Njegov je Zakon istina... Istina se mora častiti i životom svjedočiti...samom svojom naravi, čovjek je potican i, po moralnoj obvezi, dužan tražiti je, dužan prionuti uz nju i ravnati cijeli svoj život po njenzinim zahtjevima... Istina kao ispravnost ljudskog djelovanja i govorenja zove se istinoljubivost, iskrenost ili otvorenost... Istina - istinitost jest krepost kojom se čovjek iskazuje istinitim u svojim djelima, govoreći istinu svojim riječima, čuvajući se dvoličnosti, pretvaranja i licemjerja... Krepost istine pravedno daje drugomu ono što mu se duguje - istinu... istinu koja se drži ispravne sredine između onoga što se mora očitovati i onoga što se mora prešutjeti...ravnoteža između poštenja i diskrecije - pošteno očitovanje istine... |
19.09.2011., ponedjeljak
|
Životni put jednog iskrenog hrvatskog vagabunda...  Naišla sam na jednu lijepo ispričanu priču, priču o životnom putu jednog iskrenog hrvatskog vagabunda... Iskrenost je vrlina, ali... Osoba priča o sebi, svom djetinjstu, odrastanju, o svojim prvim riječima, izbjegavanju dužnosti, bježanju preko granice, skrivanju, o svakakvim poslovima koje je radio, o povratku, o povećoj svoti novca koju "ulaže" - polaže na račun buduće države, o novoj državi i novom životu, "zaslugama" i privilegijama... Priča je lijepo vođena, ležerno...svaka riječ zrači iskrenošću, blago začinjenom ironijom - fino izrugivanje: sudbini, društvu, sebi...žalosna hrvatska stvarnost... Glavni lik živi od blagodati, ne Božje nego hrvatske stvarnosti...ne buni se, i to je njegov grijeh...žrtva je sudbine, ali njemu je dobro i nema namjeru buniti se...neki će reći: To je ljudski... Ne, to nije ljudski... Čitajući komentare, pomislih: imamo ono što zavrjeđujemo... Ničim ne podržavam hrvatski primitivizam, tu paradu bezvrijednosti... Vjerujem Bogu i molim ga, da mene i moje izuzme iz hrvatske sudbine, da nas oslobodi tog prokletstva... Vjerujem da je ovo vrijeme smjene staleža, vrijeme izjašnjavanja, kristalizacije, dijeljenja, koncentracije, grupiranja... Drskost se razmahala...Boga proglašava za pokrovitelja primitivizma i zaštitnika primitivaca...vlastite kriterije proglašava Božjim mjerilima... Radujem se dolasku Istine... |
15.09.2011., četvrtak
 "Uđe i stane naučavati" Bez Njega smo nepoučeni, izgubljeni, samovoljni, nametljivi, neumjereni ...izmišljamo priče, uvrštavamo...propinjemo se na prste da nas se vidi i čuje...štetimo sebi i drugima... Ako ga iščekujemo, budni, On će doći i ući u naš život... No, što ako se zaboravimo u lutanjima "ulicama oko kolodvora", pogađanju s "trgovcima", u "slušanju uličnih svirača", u razgovoru s poznatima i nepoznatima... Oni koji ga budni iščekuju, njima On dolazi... Dolazi ih poučiti mudrosti življenja, pokazati im izlaz iz labirinta, uputi ih stazom života...reći im tko su...dati smisao svemu što je bilo, osvijetliti ono što je...iscijeliti im sjećanja...učvrstiti im korake... On naučava kao onaj tko ima vlast...iscjeljuje kao onaj tko ima moć... Njegova riječ oslobađa, ozdravlja, podiže -budi na novi život... Po Njegovoj riječi, Duh Sveti zahvaća u naše živote: "Reci samo riječ i ozdravit će duša moja!" Zašto nam je naša riječ draža od Njegove... |
13.09.2011., utorak
 Iskren čovjek traži kod drugoga ono što je sam spoznao...kada to ne nađe, želi vlastitom spoznajom oplemeniti odnose...od Boga je dobio i u ime Njega daje...davati u ime Boga, znači pouzdati se u Njega... Svaka spoznaja ima svoju zbilju...čovjek je može doseći samo ako ne očekuje ili ne primi pohvalu za ono što je od Boga dobio i u Njegovo ime prenio... Dobro i iskreno djelo činimo onda kada za njega ne očekujemo pohvalu...pročišćena namjera udaljava nas od niskosti... Iskrenost - jedna od najboljih moralnih vrlina, prvo poglavlje u knjizi mudrosti, duh čovjeka...iz nje se razvijaju najplemenitije ljudske osobine, kao što su: pristojnost, čednost, hrabrost... Iskrenost nije i ne može biti ograničena samo na riječi...iskrenost se možda ponajviše očituje u djelima i u najdubljim stanjima našega bića... Netko je rekao: Da bi iskrenost bila potpuna, ona mora biti prisutna u čovjekovom srcu, mora biti pokretačka snaga njegovih namjera, mora zračiti iz svake njegove riječi i biti oslonac svih njegovih djela... Iskrenost u riječima bez iskrenosti u djelima je licemjerno izražavanje iskrenosti... |
08.09.2011., četvrtak
|
Hvalospjev gluposti... "Pa ako već odlazi ona, nek ode i svaka ispisana glupost. S obje strane..."  "Obrisala sam svoju i Valentitnu komunikaciju. Mučilo me je prilično sve napisano...pa ako već odlazi ona, nek ode i svaka ispisana glupost. S obje strane. Ne želim više raspravljati....doista ne želim :((( i ne želim tapkati na jednom mjestu..." Čovjek mora odabrati: ili uzdržljivost i pamet, ili "vino" i glupost, rekao je netko... Prevedeno: Boga, Njegovu volju, ili: samovolju i onoga koji samovolju podržava... Doista, "vino" frca na sve strane a glupost ga prati u stopu... Nažalost, kod svih, bez iznimke, frcaju osjećaji bez pokrića, osjećaji koji miču Božje "oslonce", čineći pozornicu za vlastite predstave, i tako potreban pljesak... Zanimljivo kako pristupate novoj prilici koja vam se pruži: Dotaknete se onoga detalja koji bi me mogao dovesti "pod vaše noge"...tu vidite priliku...sporazumijevate se "pogledima" koje si upućujete "preko moje glave"... Iskreno, tim i takvim ponašanjem, mene ne ugrožavate...Istinu još manje... Zamutili ste ozračje...u njega se zapleli...obraćenje odgodili za neko drugo vrijeme...uostalom, vama su vaši umjetni osjećaji važniji od Božjeg mišljenja... Za mene je, poigravati se Božjim imenom, razvlačiti Njegovu ljubav onako kako se nekome hoće, hula - huljenje...to je znanje...znati to, dano je samo istinskim vjernicima, ne-obraćenici to ne znaju...nažalost, čine jednu veliku većinu u Crkvi... Vjerujem u Boga i Bogu, i znam da će tu stvarnost "iskoristiti" onako kako samo On zna, može i smije...  Samo pred tim vratima nadu dočekuje radost...nigdje je drgugdje nema... |
05.09.2011., ponedjeljak
 Kada primaš opomenu, primi je s ljubavlju jer rijetkost je danas imati nekoga tko će ti iskreno pomoći i ukazati na krive postupke... Opominjanje je naša dužnost... Opominjati smiju i moraju oni koji su kroz život s ljubavlju primali opomene...oni znaju smisao i važnost opomene, zato imaju hrabrosti reći drugome istinu o njemu, za njegovo dobro...tako postupajući, oni ražaruju Plamen Istine... Zanima nas i želimo znati što drugi misli o nama, ali samo ako je to mišljenje pozitivno, ako ugađa našem egu, ako nam godi, diže krila...nažalost, nas ne zanima istina, a ona je jedina važna...jedino nas Ona može osloboditi... "Kritiku" ne prihvaćamo, o njoj ne želimo razmišljati, razumjeti je... Kada "kritiku" glatko odbijemo, grubim poganskim rječnikom "pametnom dosta", jasno dajemo do znanja da je naša poniznost lažna, da je gospodar naše duše ego, da bujice emocija koje prolijevamo oko sebe nisu ništa drugo nago prijevara koju izvodi onaj tko hrani i podržava naš ego... Potrebno je dobro zagledati se u svoje srce...Isus je jasan, ali ga mi ne želimo slušati...šaptač nam je draži... Ne emocije, nego naš odnos prema Istini nas otkriva... |
01.09.2011., četvrtak
|
Potreba poučljivosti nasuprot oholosti i zadrtosti...  Čuvati se moramo riječi koje ne daju ploda... Jesmo li spremni prihvatiti sjeme Božje... Čitajući jedan članak, u njemu sam prepoznala vlastita razmišljanja: Čim se spomene poučljivost, većina pomisli na davanje savjeta neiskusnijima od sebe... To uistinu jest bitna stavka, ali se njome ne iscrpljuje cjelokupan sadržaj ovog pojma, nego se dotiče samo jedan dio... Ono što je možda važnije, je: spremnost da se čuje - prije svega Boga, koji je prisutan u svakom trenutku i u svakoj prilici, koji nam želi pokazati, ukazati, savjetovati nas...na nama je: hoćemo li mi surađivati s Njim ili nećemo...ako smo svjesni, a ta svjesnost proizlazi iz poniznosti, da u trenutku i okolnostima, glavnu riječ nemamo mi nego On, onda nam se neće biti teško priključiti...tada nam je jasno da Bog koristi osobe i okolnosti da bi nam rekao ono što nas pripada...ako jesmo u duhu s Njim povezani, onda ćemo Njegovu riječ prepoznati, u suprotnom, dajemo prednost svojoj riječi i riječima koje su tonom i sadržajem bliske našoj, a oblikom oponašaju Božju riječ ... Poučljivost ne znači isključivo prihvaćanje tuđeg mišljenja nego aktivno uključivanje - davanje prostora Bogu da govori i djeluje... To mogu samo oni u čijem srcu živi Bog, koji ih svojom ljubavlju potiče da njeguju težnju: biti vječno mlad... Mladost je ovorenost duha za učenje i po-učenje, jer čovjek kada prestane učiti tada počne stariti... Dakle, lijek protiv starosti je "prozračivanje duše"... Suprotnost poučljivosti je oholost, a potom tvrdoglavost i zadrtost... Oholost je prvi grijeh – ne samo u nabrajanju Sedam glavnih grijeha nego i u svakodnevnom življenju...poganski car Marko Aurelije reče da je "najgora oholost ona koja se uznosi lažnom skromnošću"...upravo to je, vjerojatno, najveća opasnost "duhovnim" osobama... Tvrdoglavost mnogi pogrješno dovode u vezu s ustrajnošću i dosljednošću...no, ona se hrani na grudima inata i neznanja... |
