BLACK&WHITE

28.09.2004., utorak

Novus Ordo Seclorum

Novi svjetski poredak. Ove rijeci upisane su u velikom pecatu SAD-a kao i na novcanici od jednog dolara. U ovih nekoliko mjeseci citao sam dosta blogova. I vidim da su se (u zadnje vrijeme) svi raspisali o religiji i crkvi. A mahom negativno. Najblaze receno. Neki su otisli i toliko daleko da otvoreno vjernike nazivaju 'zatucanim primitivcima' uz, naravno, neizostavne izljeve bijesa (!??) pa cak i mrznje. Neki sve svecenike nazivaju licemjerima, lopovima, pedofilima... Neki se pak na kraju pitaju 'kako to vjernici ne mogu prihvatiti nas ateiste, a mi (ateisti) njih mozemo?' Pa se pitam odakle to dolazi?? Dakle, moze se za drugoga reci da je 'primitivac' a onda mirne duse reci da 'ga se prihvaca' ili cak njega optuziti za netoleranciju? Kakva nevjerojatna inverzija!! Ja JESAM vjernik. Vjerujem u Boga. Ne u nekakvog osobnog, sebi prilagodjenog boga, nego u Onoga kojeg sam odgojem dobio a kasnije i sam prihvatio. I nikoga ne mrzim. Ne nazivam nikoga primitivcem. Prihvacam tudje misljenje. I, da oponiram, neki od mojih naj-prijatelja su ateisti. Eto. Zato sam i ja odlucio progovoriti o tim stvarima. Ali ne na nacin na koji to mozda neki ocekuju. NECU sad krenuti u obranu (niti objasnjavanje) nekakvih vjerskih istina. Za to se ne smatram sposobnim. Niti vidim svrhu jer ipak smo svi vec odrasli ljudi i tesko da cemo jedni drugima mjenjati uvjerenja. Bar ne o ovakvim (zivotnim) stvarima. NECU citirati Bibliju. I NECU nikoga nazvati primitivcem. Ja cu pokusati nesto drugo. Siguran sam da je vecina vas cula rijeci iz naslova. Ne znam da li o tome itko zapravo i razmislja. Znam da ova tema spada u tzv. teorije urote. Ali ne znaci da ju treba odmah odbaciti. I da se ogradim odmah – ne vjerujem niti ja u sve (doslovno) sto cu malo kasnije iznijeti. A iznjeti cu nekoliko recenica, citata iz dviju knjiga koje se bave ovom tematikom a koji se u velikom dijelu odnose na religiju (krscanstvo prije svega). I za koje mislim da daju neka dobra objasnjenja onoga sto se danas dogadja (i sto ce se dogadjati). Dakle, ovo nisu izmisljotinje nego necije zapisane i dokumentirane izjave. A neke od njih odnose se na opca pitanja – politika, obrazovanje, komunizam, mediji (pa otud i jednoglasni i stalni napadi na crkvu)... Pa vi sami donesite zakljucke. Ako zelite. I zapamtite, svaka urota po definiciji je tajna. Odlomci su izvadjeni iz ovih dviju knjiga: “Prema svjetskoj vladi – Novi svjetski poredak”, Deirdre Manifold “Novi svjetski poredak”, Ralph Epperson “Na dobrim je ljudima, nekad dobrim, da obave posao Antikrista i tako, na zalost, ponovo raspnu Gospodina... Imajte na umu da to odlicje posljednjih dana, ta obmana, dolazi od dobrih ljudi koji su na krivoj strani.” izvjesni otac Faber ...treca era, era Duha, ima ostvariti transformacijom bozanskog u svakoj osobi, bez osobnog boga dakako. Svatko ce napokon postati sam sebi bog ili kako ce reci G.Papini u Gogu : “...svatko ce obozavati sebe”. Walt Whitman slikovito opisuje taj surogat krscanstva : “...svagdanja kupelj je krstenje, hrana pricest, san prolazni zaborav, Ja – pokora. Religija jednostavna i komotna.” Znacajke dakle nove religioznosti, iz koje izvire ideja novog svjetskog poretka i svjetske velevlasti – panteizam i reinkarnacija, individualizam, gnoza, imanentni Bog, evolucija duha i odbacivanje modela institucionaliziranih crkvi. “Imat cemo svjetsku vladu, svidjalo se to nama ili ne...milom ili silom.” James P. Warburg (bankar) Pododboru Odbora americkog Senata za veze s inozemstvom, 17.2.1950. “Kakva je to glupost nazdravljati neovisnom tisku? Svi veceras ovdje nazocni znaju da ono sto se naziva neovisnim tiskom ne postoji. Nema nijedan od vas koji bi se usudio iznijetisvoje iskreno misljenje cak ako bi i unapred znao da se ono nikad ne bi pojavilo u tisku. Placaju me da svoje iskreno misljenje drzim daleko od novina. Zadatak je novinara unistiti istinu, bezocno lagati, iskrivljavati, klevetati, ulizivati se pod nogama Bogatstva, prodavati sebe, domovinu i rasu za nasusni kruh. Pa kakva je to onda glupost nazdravljati neovisnom tisku! Mi smo orudja i vazali bogatasa iza kulisa. Mi smo lutke na koncu. Nasi talenti, mogucnosti i zivoti pripadaju tim ljudima. Mi smo intelektualne prostitutke.” John Swinton, svojedobno urednik New York Times-a, na banketu u N.Y. Koji je odrzan u njegovu cast kad je odlazio u mirovinu “U politici (a politika prozima sve, op.a.), kad se bilo sto dogodi, mozete se kladiti da je tako bilo planirano.” F.D.Roosevelt Dr. Bella Dodd, koja je bila sekretar kom.partije u N.Y. Za vrijeme i nakon II.svj.rata a koja je kasnije izasla iz partije, kaze da je ona osobno savjetovala gotovo tisucu najboljih mladih radikala koje je poznavala, da udju u katolicka sjemenista i postanu svecenici i biskupi. (infiltracija, op.a.) A.Vassart, bivsi clan franc.kom.partije, otkriva 1955.god. da je Moskva 1936 naredila da posebno odabrani komunisti udju u sjemenista s namjerom da postanu svecenici. Covjek koji je smatrao da je americka vlada zapravo stvorila Castrov pokret i kasnije ga nametnula kubanskom narodu bio je sam predsjednik Kennedy. Prema New York Times-u od 11.12.1963., predsjednik je dao intervju iz kojeg su citirali :”Mislim da smo kumovali, podigli, posve izgradili Castrov pokret, a da toga nismo bili ni svjesni.” A Kennedy, koji se poceo buditi i sve shvacati, bio je vec tri tjedna pod zemljom kad je intervju objavljen. Nikad nijedna zemlja nije pala u ruke komunista bez izravnog, otvorenog i namjernog djelovanja SAD-a. (Koreja, Nikaragva, Vjetnam...) Owen Lattinmore, glasnogovornik Establishmenta nehotice je izdao tajnu rekavsi :”Zamisao je bila pustiti Koreju da padne tako da ne izgleda kako smo je mi gurnuli.” “Dok sam bio clan komunisticke partije, pohadjao sam njihovu skolu u Milwaukeeju. Tu smo obucavani u svim fazama ratovanja, psiholoskim i fizickim, za unistenje kapitalistickog drustva i krscanske civilizacije.” Kenneth Goff, bivsi clan kom.partije SAD-a “Nema i nece biti mjesta za neprilagodljiva (krscane). Podobni ce voditi, a ako se nepodobni ne budu uklapali, za njih nece biti mjesta. U doba prosvjetljenja nema mjesta za neuke ljude, nepostojanje neprilagodljivih je zakon prirode.” Maharishi Mahesh Yogi, tzv. 'guru', kojega su otkrili i proslavili Beatlesi “Izbor jest zelite li postati prirodni Krist, univerzalni covjek ili zelite umrijeti? Ljudi ce se ili izmijeniti ili umrijeti. To je izbor.” Barbara Marx Hubbard, spisateljica Novog doba (New age) “Postoji sila koja je tako organizirana, tako suptilna, tako kompletna i tako sveprozimajuca, da je bolje o njoj ne govoriti suvise glasno kada je se napada. W.Wilson, am.predsjednik “Mi se moramo sluziti svim raspolozivim prevarama, trikovima, lukavstvima, nezakonitim metodama, skrivanjem i zasjenjivanjem istine.” Lenjin “Ne postoji bog i ne postoji dusa. Nema potrebe podupirati tradicionalnu religiju. Ako iskljucimo dogmu i vjerovanje, onda ce i nepromjenjiva istina biti mrtva i pokopana.” (nepromjenjiva istina mrtva?? pokopana!?? po definiciji nemoguce, op.a.) John Dewey, proglasen nejutjecajnijom osobom americkog obrazovanja u razdoblju od 1924.-1974.god, socijalist, komunist, ateist Ima toga jos jako, jako puno. Tolerancija, postivanje, ljubav... gdje???

26.09.2004., nedjelja

...

Nedjelja napokon. Prilika da napisem post kakav. Razmisljam malo ovih dana (razmisljam, razmisljam...luuuud od razmisljanja vise...Vraaapchee zeeeelenooo, dooolaziiiim ti evooo jaaaa...:-))...) o jednoj stvari. Pitanju zapravo. Mozda je glupo. Ne znam. Ali pitat cu i vas. Pa ako je glupo...adresa je Bolnicka 52 (ako se ne varam...:-) ), pa me preporucite... Ramisljam o zivotu i o dogadjajima koji ga obiljeze. Pa se pitam – da li u svacijem zivotu postoji trenutak, onaj JEDAN trenutak, JEDAN dogadjaj, koji ti obiljezi daljnji zivot? Bilo pozitivan ili negativan. Da li postoji taj jedan trenutak oko kojeg ti se kasnije, na ovaj ili onaj nacin, zivot stalno vrti? Primjer jedan. Poznajem jednog decka. Stariji od mene par godina. Bio je u ratu. Sa 18 g. branio je Vukovar. Zavrsio u logoru. Bio je tamo skoro dvije godine. Vratio se, ozenio, ima djete, i nastavio zivjeti – sve u svemu. Ali...svaki njegov dan je zapravo borba. Sa tim ratom odn. logorom. Sve se vrti oko toga. Ako se posvadi s nekim – logor ce se prije ili kasnije spomenut u toj svadji. On naravno i zivi od tog logora. Invalidska. Ima zapravo sve uvjete da nastavi normalno zivjeti. Ali ne moze. Dobar kao osoba inace. Svakome ce pomoci. Ali nemir je u njemu uvijek. Uvijek se vraca u taj logor. I vjerujem da nikad iz njega izaci nece... Uvijek i sve u njegovu zivotu vraca se...u taj logor... Primjer drugi. Poznajem jednu zenu. Srednjih godina. Uvijek je bila vesela. Ziva. Zabavna. Zanimalo ju je sve. Mozda i ono sto je se nije ticalo. Znate takve ljude. Nisu losi...ali pretjeruju ponekad. O svemu i svakomu imaju komentar. I uvijek ga kazu na glas. Ne mogu sutjet. I onda, prije par godina, zena otkriva da ima Parkinsa. Zivot se okrece. Nema vise smjeha. Ne zanima ju nista vise. Ne komentira. Slabo izlazi. Za nju zivot je odsada, uglavnom, odlazak na kemoterapiju, lijekovi...i sve ono sto uz to dolazi. Ona vise nikad nece biti ona stara... sve ali bas sve vrti se i vrtit ce se oko toga. Ne znam, mozda nije primjereno ali pitam se da li i druge stvari mogu tako obiljezit zivot? Stvari tipa – rastava braka ili mozda prekid sa nekim nakon puno vremena? Ispricavam se svima koji mozda misle da to nije isto, da nije fer to usporedjivati. Znam da nije. Ali ipak se pitam...je li moguce da te i nesto takvo obiljezi za cijeli zivot? Da te toliko pogodi, promjeni...da si nakon toga jedna druga osoba. Koja mozda zbog toga vise nikad nece funkcionirati na stari nacin ili raditi kompromise koje je nekad radila. Pitam se. Jer meni se cini da je tako. Ja znam da vise nikad necu biti isti kao prije 10 godina. I necu ciniti kompromise na koje sam onda bio spreman. I stvarno ne vjerujem da ce to itko moci promjeniti. You're telling me that I'm the most important thing to you But can't you see you're killing me with all the things you do And I really want to believe it's impossible I really want to believe it's all a dream But I just can't seem to wake up I just can't seem to turn on the light One step off the edge and the world will seem all right You did it again Yes, you in the mirror You put your faith in a cruel world All my dead friends come to haunt, harm and hinder Never letting go Here to drag me down to hell Just say goodbye

22.09.2004., srijeda

Porucujem sebi...

Went walking through this city's neon lights In fear of disguising my warping seathing Pressure lines and graceless heirs Intangible of price Trying so hard to find what? What was right I came upon your room it stuck into my head We leapt into the bed degrading even lice You took delight in taking down All my shielded pride Until exposed became my darker side Puckering up and down some avenue of sin Too cheap to ride they're worth a try If only for the old times cold times Don't go waving your pretentious love *************************************************** Dear friend and executioner I fear you're too late Note the damage I've already made Painfully recalling all the words you never said Can't take that feeling much more Unless I'm going up on chemicals and walking on shock corridor no show mercy no more Is there anything worth dying for You need to learn to forget by remembering a little more So typically destructive And yes your judgement is unqualified I really wish that I could believe you but the truth is never easy to find and even harder to hide **************************************************** There must have been a door there in the Wall when I came in! **************************************************** I've knelt at your alter I've cut out my heart I've lived in your ruins My pain is your art My wrists are bound tight so as not to bleed My eyes were so dark so as not to see The memories of the past are fading like a bad dream I've never been so alone than with you I've never been scared to dream until now I can't close my eyes, I'll carry on...screaming Your words are like ice they melt in the heat The cold and the pain which you seem to breed have become what you are and left your ruins empty... **************************************************** Under blue moon I saw you So soon you'll take me Up in your arms Too late to beg you or cancel it Though I know it must be the killing time Unwillingly mine Fate Up against your will Through the thick and thin He will wait until You give yourself to him In starlit nights I saw you So cruelly you kissed me Your lips a magic world Your sky all hung with jewels The killing moon Will come too soon

21.09.2004., utorak

Mi BLOG est tu BLOG

Neki dan perem ja sudje (necu sad opet o zagubljenoj muskosti... ionak ce me frajeeeri sad popljuvat...). I slusam onaj mariborski radio, em-em cvaj. To su oni sta imaju program na njemackom (ili mozda austrijskom!? :-))) ). Nekad ga se dosta slusalo. Znalo je biti dobre mjuze. Ne znam kak je danas. Enivej, ucini mi se u jednom trenutku da spominje Onog Naseg Krishnu- Gorana Karana. U kontekstu Maribora. Pa si prvo mislim – a covjece, jel on to kak ti postao internacionalan dok ja nisam pazio!?? A dobro. I losiji su prolazili (Karma u Ceskoj!!???). Ok, onda je mozak skuzio da to nisu njega spominjali, nego samo nesto slicno bilo. Pa si mislim kak je jebeno kad ne znas jezik(e)! Ocu rec, kaj se mene tice, oni su mogli stvarno govorit o njemu. Pa si ja onda mislim – a vidi, uspio se covjek prodat. E, al je stvar u tome sta ja njemacki ne znam nis. A stvarna vijest bi mogla glasiti npr. G. Karan, hrv.zvijezda (??) u usponu, sletio kod ceste u Mariboru, polomio dva rebra. Do nesrece doslo kad mu srna izletila pred auto a on refleksno (i jos vegetarijanac k tome) skrenuo u grabu. Ali, srecom, bio Krishna uz njega pa...itd... Zamisli, moze covjek poginut a ja bi mislio da je napravio neki opaki koncert u Dezeli! Uzas, uzas je kad ne znas jezika. Zato se ja barem drzim eng.j. koji volim i znam dovoljno. A moji se stalno cudili da sta ja to navijam kad gledam film, kad imam titlove!?? (a baba bi jos dodala na to – a ionak nis ne razmes...) Ndaa... Moram reci da ja, inace, jako volim spanjolski...ok, ne znam nis osim onih par Marisol fraza tipa – mi casa est tu casa ili ai mi amor ili tu est mi iha... - al ocu rec da mi se svidja jako. Odmah iza engleskog. I volio bi ga jednom naucit. Mislim, ak se jednom nadjem u npr. Barceloni pa da mogu rec – ai, muchacha (??) preciosa! A i da skuzim o cem covjek govori kad pjeva - ...entre dos tierras estas y no dejas aire que respirar. Jos nesto (prevazno) mi par dana zaokuplja misli. Gledam sve te nickove i pokusavam skontat kak je to nastalo. Dal' su izmisljeni cisto ili ipak imaju neki svoj razlog ( bitak, visi smisao...statijaznam...). Mislim, neki su mi manje vise ociti – Sadistico Shy-ok, covjek je sadistican i sramezljiv(he, he...), di ces jasnije!, Black Lady-crna dama, upravo ju tako zamisljam (a nekad i sanjam :-)) ), pepeljara-covjek duva (e, a sta ce bit kad prestanes pusit? moj prijedlog – 'zadnja kutija waltera' :-)))) ), itd... E, al neki mi nisu amabas nis... - draga mi miss scura npr. (jel to ima veze sa curom?), ili gospodicna (predmnijevam) Leloo, pa recimo...ma ne znam, ima toga... Sigurno ima i onih kojima ovaj moj nije bas skroz jasan :-) , pa da se i ja objasnim. Jer ne bi bilo fer da samo ovako... Dakle, prije 2-3 mjeseca, citao sam blog gdjice Tristane (koji sam, btw, bas volio al ona u medjuvremenu nestala...) a ona napisala nesto sta mi bas nije pasalo. I onda sam prvi put nesto odkomentirao, a NeMoguOtrpit je prvo sta mi palo na pamet, onak iz ruke... I to je to. Bilo mi glupo mjenjat. A i inace puno toga nemoguotrpit pa mi odgovara. Eto. Ljudi, jel zna ko ovu? prosli smo prve dane cudjenja prosli smo prve dane padanja ja nisam tu ja nisam tamo ni tu dok pijem sok iz tvojih ociju dok lizem sol sa tvojih prstiju ja nisam tu ja nisam tamo ni tu tonemo, tonemo tonemo, tonemo prosli smo prve dane gledanja prosli smo prve dane kajanja ja nisam tu ja nisam tamo ni tu ne, dani nisu dugo cekali dani su bezali, uzalud leteli ja nisam tu ja nisam tamo ni tu tonemo, tonemo tonemo, tonemo Danas sam ju iskopao nakon sto godina. I jos uvijek me topi.

19.09.2004., nedjelja

Jutro

Ovako je izgledalo nebo jutros oko 5 sati. Nakon odvratnog, ali stvarno odvratnog sna probudih se u stotinki, sav u znoju. I ostajem u tom polozaju sljedecih pola sata. Razmisljajuci. Pa jebote, prestar sam za nocne more!! Dosta vise toga! Zanimljivo, kao mali nisam sanjao. Sjecam se da me to ljutilo. Ja jedini nisam sanjao. Nista. Sjecam se mozda dva-tri san iz tog vremena. A onda se ocito nesto promjenilo. Poceo sam sanjati. Sad jedva da prodje koja noc bez toga. Enivej, nakon tih 30-ak minuta, kad se skupilo snage i volje, digo sam se. Vani se pocelo svjetliti. Zapalio cigaru. I skuzim kako je sve mirno. Tiho. I jos k tome nedjelja. I naravno, uhvatio se odmah moga fajnpiksa da to i vama mogu pokazati. Namjerno sam ostavio da bude ovako mutna. Tako otrprilike i jest kad otvorite oci rano ujutro. Zar ne? Sad je vec kasno posljepodne. Shuffle mi bira muziku. Pa izabere Ultravox – It sounds like a mellody. Pa krenem opet malo razmisljati. Muzika mi je ionako uvijek bila nesto vise od gusta ili hobija. Strast prije. Glazbeni ukus se mjenja. Ali uvijek postoje neke pjesme koje sa svim tim promjenama ostaju. Koje mozes slusati uvijek. Svaki dan. Satima cak. Bile starije ili novije. Pa se evo pokusavam prisjetiti nekih. I evo sto mi doslo prvo. Talk Talk – It's my life Vec 15-ak godina ovu jednostavno obozavam. Ne znam tocno zasto. Osim sto je, onak opcenito, dobra. Emocije mislim. Ciste jebene emocije. Naslage emocija. Tako ju barem ja cujem. Radiohead – Fake plastic trees Ovo necu ni objasnjavati. Tko nije, savjetujem da poslusa. The Connels – 74/75 Nostalgija. U rjecniku bi pod objasnjenjem rijeci 'nostalgija' trebalo uputit upravo na ovu pjesmu. (Btw, ne znam jesam li dobro napisao Connels jer... mozda je Conells. Ne znam.) Ako netko od vas ima takvu pjesmu ili vise njih, slobodno bacite komentar. Bas me zanima.

18.09.2004., subota

Moja prva velika slikica. Prva koja nije jebenih 200x150! Fala Bogu vise! I njegovom sinu HTML-u! Mislim, nije neka stvar ali i za to se treba pomucit. Kao uostalom i za sve ostalo u zivotu. Makar se cinilo malo i beznacajno opet se treba jebeno namucit. Sinoc sam trebao malo vanka izac. Vec sam bio sve dogovorio. Trebalo je slavit nesto. A ja ne mogu. Ne da mi se. Nemam sta slavit. A ne da mi se trenutno ni tudje slavit. Znam, nije fer. Ali sta? Ako odem, bicu cijelu jebenu vecer zakurac. Suticu ko pizda i svi ce ionako biti ljuti na mene. Pa mi bolje ovako. Imam feeling da ce me svi zamrzit. A bas kad se tako osjecam onda svi navale. Ovaj bi slavio. Drugi bi da se nadjemo i popricamo. Treci bi se samo zajebavao. A cetvrta... nje nema. Ona bi me jedina mozda mogla mrdnuti. Ali nje nema. Prvome sam izmislio tako odvratnu ispriku da me sram i pricati o tome! Pa ni necu. Drugome i trecemu sam nasao ispriku u prvomu. A cetvrta... nje nema. I to je to. Ali ljudi, NeMoguOtrpit vas sve voli. I voli se druziti s vama. Nekako mi se cinilo da sve ovo postaje suvise osobno. Pa mozda i je tako. Mozda tako i treba biti. Nemam nista pametno za rec vise, pa neka radije drugi govore za mene. Ionako ce to reci bolje no sto bi ja ikada mogao. Ovo sam ionako uvijek osjecao kao da je napisano samo za mene. The severest way I had to go The longest way I had to fall Now all the ties are torn apart I thought this is the end... The moonlight is fragile Like the coat of glass all around you I often injured myself The scars can not heal anymore How often I collapsed when I desperately waited for a sign All you ought to do was to free myself from my suffering and pain Hopelessly I wander about in town The scenes repeat time after time I'm standing alone on the negative of the photograph of my life

17.09.2004., petak

Tatini sinovi

15.09.2004., srijeda

Tribute to...

Ti znaš da ponekad bolesno uživam u tvome društvu Ne želim igru skrivača u kojoj smo samo ti i ja Ne danas Ne večeras ...paranoia, paranoia Neki drugi dan Možda

14.09.2004., utorak

Revolucija... i jedan san

Dakle, da pojasnim malo onaj dolje post i sveprisutnog mi Marilyna Mansona koji vristi Great big white world. Prije par dana svratio sam na sljedeci blog Jesus Quintana, kao uostalom i par puta do tada. No, skuzio sam da se nesto valja. Naime, J.Q. (napominjem da ovo nije ni na koji nacin upereno prema bilo kome osobno a ponajmanje prema J.Q., razumijem ga potpuno) je bio taj dan prilicno iznerviran jer su mu ocito raznorazni likovi ostavljali mejlove ili pak otvoreno srali na svojim blogovima u vezi onih sto se nalaze na tzv.'cool listi' i nacina na koji se na doticnu dolazi (ostatak provjerite sami ako vas zanima odn. ako to vec sami niste ucinili). I konacno, danas je J.Q. iznio i par razloga, po njegovom subjektivnom razmisljanu, zbog kojih ljudi ostavljaju komentare na drugim blogovima (naravno, 'cool' blogovi su u sredistu zanimanja). Pa izmedju ostalog kaze da mnogi fresh-bloggeri ostavljaju strateski rasporedjene komentare da bi bili zamjeceni. E sad, ja sam se po tom pitanju osjetio pozvanim da to malo i prokomentiram. I mislim da imam pravo na to jer pratim neke od tih blogova vec 2-3 mjeseca. Znaci, izvjesno je da su neki nezadovoljnici pokrenuli jednu malu blog-revoluciju a sve da bi se njihovi 'ultra-kul', 'slatki', 'duboki'... i stajaznam kakvi sve blogovi, nasli na toj listi ili da bi se, salamonski, ista ukinula. I sada, konacno, zelim reci sljedece: Zar je doslo do toga da ce se svatko tko ostavi komentar na nekom blogu morati 'bojati', jer bi ga netko mogao optuziti za - stratesko ostavljanje komentara i povlacenje za rukav!? Zar ja (i ponavljam, pratim neke blogove vec dosta dugo) moram paziti gdje cu ostaviti komentar? Jer ako je tako, onda molim lijepo da mi se dostavi lista tih na koje (ne)smijem!! Bio bih iskreno zalostan kad ne bih vise smio komentirati Sadistikovu 'Winamp' listu ili Pticina putovanja! Ja sam ionako svoje komentare strateski rasporedio, uglavnom, na svom blogu! Valjda jer sam los strateg. Mislim da trebaju postojati liste, makar i samo zato da se nekako razdvoje svi ti silni blogovi. Zamislite si samo da postoji jedna lista i na njoj, recimo, 300 blogova! Odakle bi uopce krenuo citati!? Ja se ne bi znao maknuti. Eci, peci, pec... pa sta bude. Totalna jebena anarhija. Rezultat bi vjerojatno bio taj da bi svatko citao nekoga koga poznaje i poneki slucajno upiknuti blog. Cisto klanovski. A tim blog-revolucionarima jedna lekcija iz povijesti - djeco draga, gospodjica Revolucija uvijek jede svoju djecu! Osvrnite se malo oko sebe! I na kraju, o samoj ideji bloga. Meni se osobno, blog cini puno zahvalnijim nacinom komuniciranja od foruma, chata, sms-a, itd... Zasto? Jer ima svoj vremenski slijed i sirinu koju drugi nacini, u principu, nemaju. Prvo postom izbacis iz sebe neko svoje sranje (ili pak nesto pozitivno), onda dobijes povratnu informaciju u vidu komentara. A sve to, ponekad, gotovo pa u real- time-u... Samo u ovom kratkom vremenu (uperi pogled na kalendar) od svega par dana, naisao sam na nekoliko osoba na cije blogove, svakodnevno, vrlo rado svracam. Mogu se samo nadati da i oni tako osjecaju. I nemam pojma na kakvoj su listi. I boli me ku... Jel' bas uvijek mora neko nekoga olajavati, kaciti, pljuvati!? Jal, ljubomora, podmetanje, grebanje, preseravanje... pun mi kurac vise toga!!! Eto. To je sve sto sam htio reci na tu temu. I vise se toga necu doticati. Cak ni u komentarima. Tocka. p.s. Jos jednom ponavljam da se ovo ne odnosi na nikoga osobno! E, sad kad sam to izbacio iz sebe, bacam se na jednu laganiju temu. Kad sam vec obecao, zar ne scuro? (he, he, znam da je ljigavo, al ja sam te jednostavno morao linkat!) Zapravo je to vrlo kratak san. Dakle scuro, zamisli sliku (i imaj na umu da je to ipak samo san!). Prvo. U sirokom kadru je bazen. Drugo. Kamera se polako priblizava. Svjestan sam da se radi o vaterpolo tekmi, premda nigdje ne vidim niti publiku niti igrace. Trece. Uz bazen stoji A.Pacino (kao trener) sa onim njegovim karakteristicnim 'ne znam ni sam di gledam' pogledom. Nervozan. Cetvrto. Pokraj njega, u sjedalici (onoj za plazu), sjedi V.Redgrave (ne znam jel sam ovo dobro napisao). Peto. Bazen ima u kutu one stepenice za izlazak (ne ljestve) a na njima se dvoje, za koje sam u snu siguran da su neki talijanski glumci, ševe. I to onak, doggy-style. Sesto. Kamera se priblizava, sve dok nisu u krupnom planu samo njih dvoje. Bas u tom trenutku postanem svjestan da to gledam na telki, sa starcima. A ovi se seve onak polako. Skroooz poolaako. Gledaju u kameru. A oci im onako poluotvorene. I to traje nekih desetak sek. a za to vrijeme ja se naravno pravim da je to nesto skroz normalno. Kiseli osmjeh i to. Nesto sam i govorio...(ne znam sta). I to ti je to. Psihic bi mi sigurno reko da se premalo sexam. Al jebiga, to znam i bez njega. Btw, sto mi uradi sa onim zadnjim komentarom danas, nesreco!?? Kad ti sljedeci put takva provokacija padne na pamet, napravi bar kakav fotosejšn! Ok? Jos sitnica jedna. Citam danas u novinama o identitetu Mona Lise, pa kako neki vjeruju da je to zapravo Leonardov autoportret!? Zamislite, jednom otvorite enciklopediju pa umjesto Leonardova 'Mona Lisa' kaze Leonardov autoportret 'Mona Lisa'! Ludnica!! A na zvucnicima mi krece upravo: You know that it would be untrue You know that I would be a liar... (nije nastimano scuro, shuffle je tako htio)

Great big white world

I'm not attached to your world Nothing heals and nothing grows It's a great big white world And we are drained of our colors We used to love ourselves We used to love one another All my stitches itch My 's low, I wish you were queen just for today In a world so white what else can I say? Zasto ovo? O tome cu rijec dvije veceras. Ako ikoga bude zanimalo.

13.09.2004., ponedjeljak

A nista...

Citavo si vrijeme nesto mislim da nisam koga uvrijedio sa ovim kladjenjem. Ocu rec, sigurno ima i na blogu onih sta se klade naveliko. Pa moram samo reci da nisam nikoga htio uvrijediti. Pa cak i razumijem ono povremeno kladjenje, kao uostalom i loto, onako – namalo i povremeno, cisto da vidis dal' te Bog u medjuvremenu zavolio (losa usporedba, znam, znam... sta on ima veze s tim!). Al ono naveliko i svakodnevno jednostavno ne razumijem! I to je sve. Ne bih htio nekoga uvrijediti. Ikoga! Ikada! (trudim se bar) Rijec, dvije o html-u. Naime, ja se evo vec par dana pokusavam sa njime sprijateljiti. Ok, poznamo se tek 4 dana, ja i on. No ja se ipak trudim. Ne trebamo biti bas najbolji prijatelji – cisto da se pozdravimo kad se vidimo, razmjenimo par rijeci i to je sve. Nating big. Ali on jednostavno ne kuzi taj koncept prijateljsta – kompromis, fleksibilnost i to... A, ne, neee!! Prvo mi se licemjerno pravi dobar, kaze – bok stari, kak si, jesi dobro? A onda kad ga trebas neku sitnicu – ZABIJE MI NOZ U LEDJA!! Pizda mala! Danas mi je napravio takovu pizdariju da sam se smrzo kad sam otvorio blog!! Ipak, nakon par minuta uvjeravanja, ono – daj se sredi, koji ti je ku...!? - pristao je sve vratit bar na staro ( kad vec pizda nije mogla napravit sta sam ga zamolio!). Dooobrooo, doobro! Necu te vise tako brzo molit! Eto, tako sam za neko vrijeme odlucio ne radit vece zahvate na njemu. A trostruke-vezane ovaj put necu ni spominjat! Mozda sam i kakav rekord oborio. Ne znam. Nisam pazio. A nisam imo ni zvanicne suce. Bice prilike. Nisam nesto raspolozen pa necu trkeljat previse. U pozadini mi Sonic Youth pjevuse - ...it's you, you, you every day self obsessed and sexxee all the way... A bas sam razmisljao danas da li su one cure sta im vidis van hlaca rub gacica (a i vise nekad) toga svjesne? Ako jesu, jel' to one namjerno ili im jednostavno nije vazno? Ukapirao sam danas jednu od takvih pa se eto pitam. Who killed mr.Moonlight? - pita Bauhaus. To vec dugo nisam cuo. I jos uvijek ne znam tko ga je ubio. Ne znam da li itko zna. Ne, Louis. Ne slazem se ovaj put s tobom. Nije ti bas neki Wonderful world. A odakle bi ti to i znao! Nema te vec dugo medju nama. I bolje ti je. Vjeruj mi. Sori prijatelju ali danas niti Nicku i Shaneu ne bi povjerovao . ...Strike at the heart of hope Where panic stirs the will We hear dog's blessing This sleapless night's torture We pray for it's ending We push for the slaughter Of a broken faith missing Of a passing love dying... Tesko je komentirati Death in June. Nemoguce. ...There's a thousand reasons why I shouldn't spend my time with you For every reason not to feel I can think of two keep me hanging on, feeling nothing's wrong inside your heaven... Depechovce nema potrebe komentirat. Pa necu... Btw, jucer sam prvi put na Novoj slucajno uletio u onaj Red Carpet shit a oni pustili Mansonovu obradu Personal Jesus. Prestrasno nesto! Sve obrade dosad su mu famozne Sweet dreams, I put a spell on you... Gledam jucer taj spot i sve cekam da zagrize onu jadnu bebu...

12.09.2004., nedjelja

Trostruki vezani, sa vijkom od 180

“Jeba ti pas ma...da ti pas ma...ti jebo...usranu...da ti jebo... “ derem se ja na sav glas (jerbo sam totalno raspizdjen sta pokusavam otvorit kutiju cigara a nemrem nigdi nac onaj jezicak najlonski sto ga treba povuci oko kutije da se jel'te ona otvori i ja dodjem do tol'ko zudjene cigare...). A posto sam, naravski, stanar u zgradi (50 kvadrata pa jos malo manje) cujem vec svoju susjedu kako, razgaljena ovim mojim uspjehom, vice:”Mama, maamaaaa!!! Uspio je!!! Konacno je uspioooo!! Trostruki vezani, sa vijkom od 180! (ko u gimnastici, ne znam bas terminologiju al' tak je nekak op.a.) Kako samo moze!?? Ma bravo! Znala sam ja da on to ima u sebi! Pa onak iz stosa ( na treningu op.a.) on je to vec odavno uspio, ali ovak, zvanicno, e to jos nije! Cerce, aj odi dole pa mu cestitaj, i odnesi mu onaj sampanj, znas, onaj sto ga skrivamo u spajzi da ga stari ne zapije. Ovo treba proslavit!! Ma ko jucer se sjecam onih njegovih prvih pokusaja. E, a mali je bio onda, al vec je onda mogo dvostruki (na treningu op.a.), vidlo se da ce bit pravi!!!” I dolazi meni mala suseda, ono – “cmok, cmok (daj jos, mislim si ja op.a.), cestitam, bravo, mama salje pozdrave... daj reci...a kako ti uspjelo?? Mislim, ja probavam pa nejde i nejde. Krenem dobro al' zapnem uvijek negdje kod – usranu...da ti... - sva se zapletem i vise ne znam di sam pa moram ispocetka. - A gle, ja sam ti poceo ranije, bio sam mladji, znas? A i frend mi se time vec bavio, pa je dao neke savjete... i tako...krenulo je nekak... a onda vidis da ti ide dobro...pa vjezbas i tak. Kuzis? Trebas si nac motiv. A pomaze i kad popijes malo. Ok, znam da doping nije dopusten, na zvanicno, al na treningu ti to dobro dodje. Cisto da vidis da mozes! A onda ti vise i ne treba. - Joj, kaj bi ja dala da i ja mogu... nego, skoro sam zaboravila! Pita mater, a jel' oces probat i...cetverostruki!?? - A cuj, valda ocu, ak' se sve poslozi. Znas, motiv i.... pa sad sam ti objasnio!! Slusas ti mene!? A? - Slusam, slusam, sori...- Dobro, dobro, ajde nemoj mi se sad nadurit tu...to ja radi tebe! Aj da otvorimo taj sampanj, pa onda ti probaj a ja cu ti rec' di radis gresku!” Sad zaozbiljno! Mrzim samog sebe kad krenem tako opsovavat, a zbog takve pizdarije k'o sto je kutija je... (uf, zamalo!!) bijelog ronhila, i jos k tome onog svercanog, bosanskog. Sve mi dodje da sebe onda ispsujem tako... al' sta ces? Ono, popizdis, pa ti ostane da opalis nogom po radijatoru (slomis prst i napravis poplavu u zgradi) ili sakom po stolu (slomis zglob i razbijes stol) ILI da ispalis jedan trostruki vezani, sa vijkom od 180! I nik'o ne nastrada (osim mozda Niko Kranjcar kad ne trci, pa ga kamenuju na nekom semaforu). Jos nesto! Ispod mog stana je kladionica (dobro, danas je ispod SVACIJEG stana kladionica, al' ova moja jos nije opljackana a to je vec nesto). Pa s vremenom skuzis rulju koja tamo hodocasti. Manje-vise oni likovi s kojima ste isli u skolu, propali sportasi (mahom nogometasi) i stari prdonje koji prvo osvoji 20Kn pa ih zapije a drugi dan popusi 100Kn, pa zapije jos tol'ko (ak je pocetak mjeseca, naravno). A oni sportasi, slusam jucer za vrijeme tekme - “Dinaaamoooo, Dinnnmooooo.... vooliiiim te maamaaa al ne vise od Dinaamaaaa...” i sve u tom stilu. Pa mu zvoni mob, mama valjda. Pa di si, kaces doma?- Evo mama, sacu, sacu! Decki, moram doma, mama veli. Aj bok. (Pretjerujem malo al' fakat mi dizu zivac) Enivej, sta sam 'tio rec'- i vidim ja tako staru neku koku (cca 5 banki), svaki dan fura neke listice, i ne vjerujem ocima! Sportski fan!? Mos si mislit, takve jos nisam vidio! Daklem, valjda stari prdonja sjedi doma a ona mu uplacuje! I isplacuje, nema provizije. Pa si mislim, to su ti te zene staroga kova. A ne danas – e daj mi ofarbaj nokte, i kupi mi uloske kad ides po novine, moze, a? PETAK 13 – NAJNOVIJI POCETAK (a nema kraja!).

11.09.2004., subota

Samostojeca Carapa

Zovem se NeMoguOtrpit. Imam 2... godina. I ja sam ovisnik! Duga je to i mucna storija a pocela je ovako. Svi znate one godine kada pocnete gledati curice oko sebe (ok, cure ne znaju ali ovo ionako nije storija O njima ali je i ZA njih). Tako sam i ja poceo. U pocetku je bilo sve dobro. Uvijek je tako. One su dolazile i prolazile, nudile su sve i svasta ali sve sam drzao pod kontrolom. Bilo je tu lijepih minica, cipkastih gacica, krasnih 'topica'. Ali ja sam normalno funkcionirao, zavrsio skolu, upisao faks. Starci su bili zadovoljni, nista nisu primjecivali. A onda je dosla ONA. I ponudila nesto sto ja nikad nisam probao – rekla je da se to zove SAMOSTOJECA CARAPA! Meni je ispocetka bilo malo cudno to, mislim...kakva jebena carapa!?? “Da sam htio carape, otis'o bi u MTČ!!”-rekao sam ja naivno. Ali ipak sam probao. Jebiga, u tim godinama samo zelis probati nesto novo. Briga te sta ce kasnije biti. I bilo je dobro. Ali nije na tome stalo. Ona je stalno dolazila sa novim...tim...SAMOSTOJECIM CARAPAMA. I ja sam ih sve probao. Crne, crvene, bijele, sive, sa chipkom (te su najopasnije!!).I onda se sve preokrenulo naglavacke. Nista mi vise nije bilo vazno. Nisama vise mislio na faks, starci nisu nista mogli samnom. I ne mozes se vise vratit na staro...sve minice...topici...sve je to shit...nista ti ne moze zamjeniti SAMOSTOJECU CARAPU!! A dodjes na kraju na to da ti treba svaki dan. A onda je ONA jednog dana rekla da mi ih vise nece davati! Isuse, mozete mislit kako sam se osjecao!! Sve mi se zavrtilo u glavi, sve one crne, crvene, bijele... a ONA ih vise ne da! Pokusavao sam ih neko vrijeme nabaviti ali nije islo! I odonda se muchim, trpim...pere me povremeno i flashback... Sada je vec proslo...dosta vremena..i ja mislim...da...sam se...skinuo! Bojim se sta ce biti kada me neka opet ponudi sa...SAMOSTOJECOM CARAPOM...ali to je nesto sa cime moram zivjeti. I to je moja prica. Cure (dame, zene...) nadam se da ste shvatile poantu ove storije! Ako ikako mozete, ponudite svog decka, muza, pa i prijatelja sa...SAMOSTOJECOM CARAPOM! Ucinak je garantiran! Ovom prilikom htio bih i zahvaliti osobi koja je stvorila tu...SAMOSTOJECU CARAPU. Velika je stvar napraviti tako nesto na dobrobit cjelokupnog puchanstva. Laka joj zemlja!! p.s. Pretpostavljam da vise nije ziva. A mozda se i varam... no to i nije bitno.

10.09.2004., petak

A covjece, kad se krene ovo sredjivat treba vremena za popizdit!! A ja bas nisam poznat po uporan (prije umoran). Mozda i sebe iznenadim.

Crno-bijelo