Kad sam krenuo sa ovim blogom nisam namjeravao izljevati bas toliko crnila (ok, svaka podloga osim crne jednostavno nije dolazila u obzir ali to je nesto drugo ipak...). Ne znam, tako mi nekako uvijek ispadne u zivotu. Prvo me preplavi entuzijazam, ono, djecji bas. Bio sam jako hepi kad sam krenuo i vidio svoju stranicu prvi put. Ko prvi dejt mi to doslo. A onda ovako. Sori ljudi ako vas nekad zdeprimiram. Nije namjerno. Valjda je to zato sto nekako osjecam da mi prolaze svi rokovi. I svi Rokovi. A mozete na ovo gledati i kao na moj virtualni radni stol. A ja sam, nespretan kakav vec jesam, prevrnuo bocicu crne tinte. Eto.
Svaki dan citam u novinama, vidim na teveju, itd... izvjesca o nesrecama. Ljudi umiru bez prestanka! Na tako glup nacin. A mlado sve uglavnom. I to me ljuti. Ma zapravo me ljuti vise sta umiru i drugi. Zbog njih. Zbog jos jednog tatinog sina. I sjetim se uvijek jedne veceri, noci zapravo, proslog ljeta. Dva su sata. Upravo sam stigao kuci i prvo sto sam ucinio, bez da sam i cipele skinuo, zapalio sam cigaretu na svom prozoru. Cujem odmah kako neki idiot juri prema krizanju na kojem sam i ja stajao prije svega 2 minute. Dolazio je brzinom koja nije bila manja od 100km/h. Na krizanje u koje se ne ulazi sa preko 60! A meni vec od tolikih odslusanih kocenja, nesreca na tom mjestu, grci zeludac. Doslovno. Grozan osjecaj. Cujes idiota kako dolazi i u glavi vec cujes zvuk kocenja i udarca. Stvarno ga cujes. Pa ti zaspi. Puno zivaca me kostalo to jebeno krizanje! Enivej, tip ulazi u krizanje. Pokusava skrenuti uljevo!! Prikocio je mozda na 70, ako i to uopce. Zanosi se naravno. I prevrce na krov. Sve gledam. Ko usporeni film. Nevjerica. Ne mozes se pomaknuti. Ok, sve je dobro proslo. Srecom. Iz auta, malog auta, prvo se izvlaci mali idiot sto je vozio. Vise od 20 nema. Digne se. I pocne odmah – Sranje, kaj ce mi starci reci?? Ubice me starci! Ubice me starci!! A u autu jos njegovi frendovi!! Njega boli kurac! Nakraju se ipak svi izvukli i bilo sve ok. Nitko jace ozlijedjen. Njih sest!!! Nadam se da su ga starci kasnije stjerali u ku...!! Da je bar kakvu samarcinu dobio! Bilo sto! Ali nisam siguran bas. Glavno da je njihovo malo dobro! Auto ce se vec sredit. Do sljedeceg vikenda. I to je to.
A zapravo sam krenuo o tome razmisljat jucer navecer kad sam slusao jedan
Dzonijev song. I skuzio da je vrlo primjenjiv na idiote svih vrsta i oblika.
Pa ti reci da Dzoni nije prorok. Prosudite sami.
Tatini sinovi
Iza prozora nemirnog sna
Osjecam njihove sjene
Gledam kako kroz zidove plesu
Tatini sinovi
Zatvori gubicu nije vrijedna zanata
Istresi gorcinu do kraja
Na strateskim mjestima njihovi ljudi
Tatini sinovi
Lutke od krvi bez trunke ideje
Ubice na cesti
Losa noc bjezim iz grada
Oni dolaze
Tatini sinovi
Otisao sam daleko do krajnjih granica
More je uzimalo od neba
Na drugoj strani znaci oluje
Vidio sam kako plaze u tami
Hladna noc pred velike dogadjaje
Ne zelim vise da se sjecam
Znali su gdje ce me naci
Tatini sinovi
(Za one koji ne znaju – u originalu to su 'Kurvini sinovi'. A i tako je...)
Naknadno mi pade na pamet da bi vas nakon ovog mog crnjaka mogao i uputit na nesto pozitivnije! Pa evo. Ako zelite nesto ful pozitivno i smirujuce svratite do Georga. A ako se zelite malo nasmijati pogledajte zadnji post doticne dame Black Lady.
Post je objavljen 17.09.2004. u 11:02 sati.